- 1 -

Broj: Jž-1812/2018

 

                                              

 

Broj: Jž-1794/2018

 

 

 

                                 U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                          P R E S U D A

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I. V. zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. toč. 1. u vezi st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ br. 107/01., 87/02., 163/03.,141/04., 40/07., 149/09., 84/11. i 80/13.), i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave šibensko-kninske Postaje prometne policije Šibenik podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 2. srpnja 2018., broj: 10. Pp J-267/17, u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

                    Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave šibensko-kninske Postaje prometne policije Šibenik i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 2. srpnja 2018., broj: 10. Pp J-267/17, na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. I.V. oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 54. st. 1. toč. 1. i st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, s obrazloženjem da djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj.

 

Na temelju čl. 76. a Prekršajnog zakona prema okrivljeniku je primijenjena mjera oduzimanja predmeta – zelene biljne materije nalik na drogu marihuana, težine 0,3 grama.

 

Istom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 29. toč. 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15), te mu je na temelju čl. 43. Prekršajnog zakona izrečena opomena.

 

Okrivljenik je oslobođen naknade troškova prekršajnog postupka.

 

Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava šibensko-kninska Postaja prometne policije Šibenik pravodobno je podnio žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava, neizrečene prekršajne sankcije i troška postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem će se za oduzetu materiju naložiti vještačenje CFIIV Ivan Vučetić, te naložiti plaćanje troškova vještačenja okrivljeniku.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a  po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Podnositelj žalbe smatra da je pobijanom presudom došlo do povrede materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer sud nije postupio sukladno čl. 161. st. 4. u vezi čl. 160. st. 5. Prekršajnog zakona te pozvao ovlaštenog tužitelja da u roku od 8 dana nadopuni ili ispravi optužni prijedlog te na taj način otkloni eventualne nedostatke bića prekršajnog djela. Žalbom se ističe da je sud donio oslobađajuću presudu iako spisu prileži pisana obrana okrivljenika u kojoj on u potpunosti priznaje posjedovanje droge marihuane, da je sud zanemario Službenu zabilješku o preliminarnom ispitivanju materije nalik na drogu, te naposljetku posve kontradiktorno primijenio mjeru oduzimanja predmeta radi zaštite opće sigurnosti. Žalbom se ističe da je isti Prekršajni sud u istoj situaciji okrivljenika proglasio krivim u predmetu Pp J-354/18.

 

Suprotno navodima žalbe, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju stanja spisa predmeta, zaključio da djelo za koje se okr. Ivica Vojkovića optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, a jednako i u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.

 

Čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga propisuje da će se za prekršaj kazniti fizička osoba ako posjeduje drogu, biljku ili dio biljke iz koje se može dobiti opojna droga ili tvar koje se može uporabiti za izradu droge. Sve navedeno nalazi se na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga ("Narodne novine broj:10/16.).

 

Kako je to vidljivo iz optužnog prijedloga, u činjeničnom opisu se ne naznačuje da bi okrivljenik posjedovao drogu, biljku ili dio biljke iz koje se može dobiti opojna droga ili tvar koje se može uporabiti za izradu droge, već da je zatečen u posjedovanju zelene biljne materije nalik za drogu marihuanu. Budući u izreci presude treba nedvosmisleno biti navedeno da se radi o drogi,  što u ovoj situaciji nije, iz činjeničnog opisa radnje prekršaja u optužnom prijedlogu ne proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz 54. st. 3. u vezi st. 1. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, pa djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj.

 

Slijedom navedenog, djelo za koje se okr. I. V. optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u optužbi, po propisu nije prekršaj, pa je prvostupanjski sud,  pravilnom primjenom zakona okr. I. V. za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe, na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona. 

 

Neosnovan je prigovor žalbe da sud nije postupio sukladno odredbi čl. 161. st. 4. u vezi čl. 160. st. 5. Prekršajnog zakona te pozvao ovlaštenog tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog. Naime, čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. Prekršajnog zakona bez kojih nije moguće voditi postupak ili su pogrešni. Međutim, čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, koji propisuje: „Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“, isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu.        

 

Napominje se da u smislu čl. 179. st. 4. Prekršajnog zakona sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali je vezan činjeničnim opisom djela navedenim u optužnom prijedlogu.

 

Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud već u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, čim je  našao da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah trebao donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, a ne izvoditi dokaze i tek na kraju dokaznog postupka utvrditi da djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj. Međutim, navedeni višak u postupanju prvostupanjskog suda ne utječe na odluku u meritumu ovog prekršajnog predmeta. 

 

U odnosu na prigovor žalbe na kontradiktornost odluke prvostupanjskog suda u oslobađanju od optužbe okrivljenika s jedne strane i izricanju mjere oduzimanja predmeta s druge strane, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno na temelju 76. a Prekršajnog zakona oduzeo predmet prekršaja, jer se radi o predmetu koji prema zakonu okrivljenik ne može posjedovati (čl. 76. a st. 3. Prekršajnog zakona), budući rezultati preliminarnog ispitivanja tvari ukazuju na postojanje osnova sumnje da je navedena tvar droga marihuana. 

 

Nadalje, u odnosu na prekršaj iz čl. 29. toč. 1. Zakona o osobnoj iskaznici žalbom se ističe da u postupku nisu utvrđene ekonomske prilike koje se u navode u presudi kao olakotne okolnosti prilikom izricanja opomene, a koje okrivljenik ničim nije potkrijepio. 

 

U smislu čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona opomena je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.

 

Za prekršaj iz čl. 29. toč. 1. Zakona o osobnoj iskaznici propisana je novčana kazna od 200,00 kuna, pa je u ovom slučaju ispunjena osnovna pretpostavke za primjenu opomene. Prvostupanjski je sud cijeneći okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, težinu počinjenog prekršaja, osobne i ekonomske prilike istaknute u pisanoj obrani dokumentirane liječničkom dokumentacijom, kao i neosuđivanost okrivljenika, dao odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da su stekli uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja, a koje prihvaća i ovaj sud.

 

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

            Zagreb, 4. lipnja 2020.

 

Zapisničarka :                                                                                          Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Martina Bastić, v. r.                                                                                    Gordana Korotaj, v.r.             

 

 

                    

              Presuda se dostavlja  Općinskom sudu u Šibeniku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.