1

                            Broj:Jž-875/2020             

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R  J  E  Š  E  N  J  E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.M., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 20. travnja 2020., broj: 38. Pp Pr-768/20, u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2020., 

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba okr. D. M., ukida se pobijano prvostupanjsko rješenje te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 20. travnja 2020., broj: 38. Pp Pr-768/20, na temelju čl. 140. st. 8. Prekršajnog zakona, odbijen je zahtjev okr. D. M., po branitelju Ž. O., „da mu se na ime troškova branitelja isplati ukupan iznos od 1.250,00 kuna kao neuredan i nepravodoban“.

Protiv tog rješenja, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik, po branitelju odvjetniku Ž. O., s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno da se preinači i okrivljeniku odobri naknada troškova postupka u traženom iznosu.

Žalba je osnovana.

Prije svega, čak i da se doista radi o nepravodobnom i neurednom zahtjevu, a ne radi se, takva procesna situacija se ne bi mogla riješiti na način da se zahtjev „odbije“, kako je to učinio prvostupanjski sud, jer je „odbijanje“ odluka koja se primjenjuje kod meritornog rješavanja zahtjeva, nego bi se takav zahtjev trebao „odbaciti“, jer bi se radilo o procesnom rješavanju zahtjeva.

Nadalje, iz obrazloženja pobijanog rješenja je vidljivo da prvostupanjski sud, u odnosu na razlog nepravodobnosti, odluku temelji na čl. 140. st. 5. Prekršajnog zakona, koja zakonska odredba nije relevantna za ocjenu je li okrivljenik zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog postupka podnio pravodobno. Za pitanje pravodobnosti zahtjeva okrivljenika za naknadu troškova prekršajnog postupka, relevantan je čl. 140. st. 7. Prekršajnog zakona, koji glasi: „Okrivljenik koji je pravo na troškove stekao nakon donošenja odluke o prekršaju može to pravo ostvariti ako zahtjev za naknadu troškova podnese u roku od tri mjeseca od dana kada mu je uručena pravomoćna odluka o prekršaju.“.

S obzirom da je okr. D. M. pravo na naknadu troškova postupka stekao nakon što je prvostupanjski sud donio presudu broj 38. Pp J-4158/18 od 10. siječnja 2020., kojom je protiv njega odbijena optužba zbog zastare prekršajnog progona, sukladno čl. 140. st. 7. Prekršajnog zakona, rok za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova prekršajnog postupka računa se od kada je okrivljenik primio tu odluku. Prema podacima u spisu, okr. D. M. je navedenu presudu prvostupanjskog suda primio 24. siječnja 2020. S obzirom da je zahtjev za naknadu troškova podnio 1. travnja 2020., jasno je da se radi o pravodobno podnesenom zahtjevu.

Iako nije relevantno za ocjenu pravodobnosti zahtjeva okrivljenika za naknadu troškova prekršajnog postupka, jer se rok računa od kada je okrivljeniku uručena pravomoćna odluka o prekršaju, potrebno je navesti da je prvostupanjski sud bio dužan dostaviti presudu broj 38. Pp J-4158/18 od 10. siječnja 2020. i odvjetniku Ž. O. Iz podataka u spisu proizlazi da to nije učinio. Navedenu presudu je bilo potrebno dostaviti branitelju okrivljenika bez obzira što je iz zapisnika o glavnoj raspravi od 16. listopada 2019. vidljivo da je u ponovljenom postupku okrivljenik odlučio braniti se sam, jer to ne znači da je otkazao punomoć svom branitelju odvjetniku Ž. O., a niti iz jednog drugog podatka u spisu ne proizlazi da je ta punomoć otkazana, pa ista, sukladno odredbi čl. 115. st. 3. Prekršajnog zakona, vrijedi do pravomoćnog dovršetka prekršajnog postupka.

Nadalje, iz obrazloženja pobijanog rješenja je vidljivo da prvostupanjski sud, u vezi razloga neurednosti zahtjeva za naknadu troškova postupka, ističe da uz zahtjev „nije priložena i specijalna punomoć kojim ga njegov branjenik u tom predmetu izričito opunomoćuje da se traženi trošak može uplatiti na račun branitelja“.

Međutim, po ocjeni ovog suda, takav zaključak prvostupanjskog suda je preuranjen. Naime, imajući na umu činjenicu da je pravo na naknadu troškova postupka isključivo pravo okrivljenih, a ne njihovih branitelja, te da se, čak i u slučaju da je zahtjev podnesen po punomoćniku, naknada troškova dosuđuje okrivljenicima, a ne punomoćnicima (što je bitno kod pisanja izreke rješenja, bilo da se traženi trošak određuje ili odbija kao neosnovan), a isplata troškova vrši na račun okrivljenih, osim ako se izričito ne izjasne da pristaju da se isplata izvrši na račun punomoćnika, prvostupanjski sud je, u situaciji kada nije bila dostavljena punomoć kojom je odvjetnik Ž. O. ovlašten u ime okr. D. M. potraživati troškove postupka na način da se isti isplate na njegov žiro račun, bio dužan pozvati okrivljenika ili da takvu punomoć dostavi ili da dostavi broj svog računa na koji će mu se isplatiti trošak postupka, a u krajnjem slučaju, ako izostane i jedno i drugo, odlučiti o osnovanosti zahtjeva, a nalog za isplatu donijeti kasnije kada se za to steknu uvjeti.

Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 211. st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. lipnja 2020.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.