- 1 -              II Kž 233/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 233/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. T., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2020. broj Kv-I-Us-109/19. (K-Us-26/15.), o prijedlogu optuženika za ukidanje jamstva i izmjenu oblika polaganja jamčevine, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog J. T., preinačuje se pobijano rješenje pod točkom II./ izreke na način da se prihvaća prijedlog optuženog J. T. za izmjenu oblika jamstva te se istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-I) protiv optuženika zamjenjuje jamstvom u iznosu od 150.000,00 (stopedeset tisuća) kuna, a jamčevina se, umjesto u polaganju gotovog novca, sastoji u upisu založnog prava na nekretnini u vlasništvu A. T., upisanoj u z.k.ul. 354, katastarska općina …, Č., kao k.č.br. 297/2 – dvorište i stambena zgrada, Č., površine 452 m2, za navedeni iznos jamstva, a u korist Republike Hrvatske, uz primjenu kao uvjeta jamstvu mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 3. i 8. ZKP/08. i to mjera opreza redovitog javljanja nadležnoj policijskoj postaji svakog prvog ponedjeljka u mjesecu i privremenog oduzimanja putne isprave.

 

              II. Nalaže se Općinskom sudu u Sisku, Zemljišnoknjižnom odjelu … da izvrši uknjižbu založnog prava na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama za iznos jamstva iz točke I. ovog rješenja, a po provedenoj uknjižbi založnog prava računovodstvo Županijskog suda u Zagrebu izvršit će povrat iznosa od 150.000,00 (stopedeset tisuća) kuna uplaćenog na ime jamčevine.

 

              III. U ostalom dijelu odbija se žalba optuženog J. T. kao neosnovana (točka I./ izreke pobijanog rješenja).

 

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. T., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. KZ/11., pod točkom I./ izreke odbijen je prijedlog optuženika za ukidanje jamstva u visini od 150.000,00 kuna, koje se sastoji u polaganju gotovog novca na račun Županijskog suda u Zagrebu, koje je određeno kao zamjena za istražni zatvor protiv optuženog J. T. iz razloga u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13. i 145/13., dalje: ZKP/08.) rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2014. broj Kir-Us-578/14.

 

Točkom II./izreke probijanog rješenja odbijen je prijedlog optuženog J. T. za izmjenu oblika polaganja jamčevine.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. T. po branitelju K. K., odvjetniku iz Z., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje ukine i usvoji prijedlog optuženika, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada osporava osnovanost prvostupanjske odluke kojom je odbijen njegov prijedlog za ukidanje jamstva.

 

Naime, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da okolnost zbog koje je protiv optuženika prvotno određen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a potom zamijenjen mjerom jamstva uz mjere opreza kao uvjet tom jamstvu, a to je činjenica da, osim hrvatskog ima i državljanstvo Bosne i Hercegovine, do danas nije izmijenjena. Neovisno o činjenici da su se druge, obiteljske i poslovne, okolnosti na strani optuženika u međuvremenu promijenile (2019. dobio dijete, u RH osnovao trgovačko društvo i poljoprivredno gospodarstvo), i ovo drugostupanjsko vijeće smatra da činjenica dvojnog državljanstva, u situaciji kada je optuženik suočen s optužbom i mogućom osudom za teška kaznena djela za koja je predviđena višegodišnja zatvorska kazna, predstavlja dostatan temelj za primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08-I.

 

Stoga, a imajući na umu da je utvrđena opasnost od bijega do sada uspješno prevenirana mjerom jamstva uz mjere opreza kao uvjet tom jamstvu, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izloženu opasnost moguće, no i dalje potrebno prevenirati istim, do sada primjenjivanim mjerama. Nastavno tome, nije u pravu optuženik kada, ukazujući na okolnosti zbog kojih nalazi da kod njega više ne postoji opasnost od bijega, predlaže ukidanje mjere jamstva kao zamjene za mjeru istražnog zatvora.

 

Međutim, u pravu je žalitelj kada osporava osnovanost zaključka prvostupanjskog suda da kod optuženika utvrđene izmijenjene osobne okolnosti, ne opravdavaju izmjenu oblika polaganja jamčevine.

 

Naime, optuženik je u spis predmeta dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi da je njegova majka sada vlasnica nekretnine (dvorište i stambena zgrada) u mjestu Č. čija je vrijednost po ovlaštenom sudskom vještaku procijenjena s 28.143,01 EUR, odnosno 208.000,00 kuna. Pri tome, optuženiku je na toj nekretnini, sukladno rješenjima iz spisa predmeta, dopušten upis poljoprivrednog gospodarstva. Nadalje, optuženik je u travnju 2019. dobio dijete o kojem je dužan, između ostalog, financijski skrbiti. Uslijed svega, zaključak suda prvog stupnja o tome da se imovinske prilike optuženika nisu promijenile, doista se ukazuje pogrešnim. Jednako tako, s obzirom na procjenu vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže zasnivanje založnog prava, pri izradi koje je ovlašteni vještak sasvim sigurno uzeo u obzir stanje, uređenost i lokaciju stambene zgrade koja se na istoj nalazi, nije u pravu prvostupanjski sud kada zaključuje da ista uslijed devastiranosti, derutnosti i lokacije na kojoj je smještena ne bi bila atraktivna za prodaju, pa stoga ne predstavlja dovoljno pouzdan predmet osiguranja, odnosno naplate potraživanja RH "u slučaju propasti jamstva".

 

Imajući, dakle, na umu da, po vještaku procijenjena vrijednost nekretnine na kojoj se, radi izmjene oblika polaganja jamčevine, predlaže zasnovati založno pravo u korist RH, za više od 50.000,00 kuna premašuje visinu optuženiku određene visine jamstva, kao i nadalje na strani optuženika, ranije izložene, promijenjene osobne okolnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi prijedlog optuženika za izmjenu oblika polaganja jamčevine osnovanim. Naime, jamstvo u vidu zasnivanja založnog prava na nekretnini u vlasništvu majke optuženika (koja ga je na tu radnju opunomoćila), a na kojoj optuženik, obavljajući gospodarsko-poljoprivrednu djelatnost, osigurava egzistenciju obitelji, uz ranije postojeće mjere opreza kao uvjet tom jamstvu, po ocjeni ovog suda predstavlja dovoljno osiguranje nazočnosti optuženika u ovom kaznenom postupku te dostatno prevenira opasnost da će on, bijegom u BiH, postati sudu nedostupan i time onemogućiti vođenje ovog kaznenog postupka. Ovo osobito kada se ima u vidu da je optužnica u predmetnom kaznenom postupku potvrđena još 8. srpnja 2015., da se optuženik odazivao svim pozivima sudu i iznio svoju obranu na raspravi koja do danas nije dovršena zbog nedostupnosti jednog svjedoka.

 

              Slijedom navedenog trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točaka 2. i 3. ZKP/08-I, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. lipnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.