- 1 -              II Kž 229/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 229/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. V. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona i drugih ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 11. svibnja 2020. broj Kov-Iz-18/2020 (Kov-11/2020), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba okrivljenog A. V. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. V. i drugih, zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv okrivljenog A. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Nadalje je određeno da se u istražni zatvor okrivljeniku uračunava vrijeme lišenja slobode od 2. listopada 2019. pa nadalje.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni A. V. osobno i po branitelju V. S., odvjetniku iz Z., bez navođenja zakonske osnove pobijanja. Osobnom žalbom okrivljenik nije izričito naznačio žalbeni prijedlog, dok žalbom podnesenom po branitelju predlaže da mu se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza. S obzirom na to da se osobna i žalba okrivljenika po branitelju međusobno sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba okrivljenika.

 

Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

Nije u pravu okrivljenik kada žalbom tvrdi da primjena istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela na slobodi protiv okrivljenog A. V., kao najstroža mjera, više nije nužna.

 

Naime, a u odnosu na posebnu pretpostavku za produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., osnovano i opravdano prvostupanjski sud svoj zaključak o konkretnoj i realno predvidivoj opasnosti od ponavljanja djela kod ovog okrivljenika temelji, ne samo na okolnostima i načinu počinjenja sada terećenih mu djela, već i u činjenici njegove višekratne dosadašnje kaznene osuđivanosti.

 

Tako, razmatranjem izvoda iz kaznene evidencije (listovi 222. – 223. spisa) pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je okrivljeni A. V., zbog imovinskih kaznenih djela, do sada u devet navrata kazneno osuđivan, pretežno bezuvjetnom kaznom zatvora. Temeljem izloženog, očito je da se radi o višestrukom specijalnom povratniku, u odnosu na kojeg ni ranije kazne zatvora nisu ostvarile očekivani preventivni učinak. Povezujući izloženo s činjenicom da se sada okrivljenik tereti za jedno kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., jedno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. te dva kaznena djela razbojništva u kvalificiranom obliku iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., počinjena u samo oko tjedan dana, što i po ovom drugostupanjskom sudu upućuje na iznimnu upornost i visok stupanj kriminalne volje u terećenom postupanju, tada je u cijelosti ispravan i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju onih osobitih okolnosti koje svojom ukupnošću i međusobnom povezanošću ukazuju da kod okrivljenog A. V. i dalje egzistira konkretno predvidiva opasnost da će, u slučaju puštanja na slobodu, on nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Ovo osobito kada se, uz izloženo, ima u vidu da je prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, okrivljenik ovisnik o opijatima, koja ovisnost "može poticajno djelovati na činjenje novih kaznenih djela, pogotovo imajući u vidu veliki kriminogeni značaj kokaina, visoku adiktivnost te činjenicu da se nasilničko ponašanje i djela protiv imovine posebno vezuju za tu vrstu droge", zbog čega se preporuča izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti.

 

Izložena utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u pitanje nepotkrijepljenim obećanjima okrivljenika da u budućnosti neće činiti kaznena djela, da se sada uspješno rehabilitira ("supstitucijsku terapiju zamijenio blažom"), kao i da će na slobodi potražiti zaposlenje. Naime, ranije navedene okolnosti na strani okrivljenika svojom kvalitetom i kvantitetom pretežu u korist zaključka o postojanju stvarne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, koja se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, za sada, ne može prevenirati kojom drugom blažom mjerom. Zbog navedenog, valjano je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud pobijanim rješenjem okrivljenom A. V. produljio istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Jednako tako, protivno daljnjoj žalbenoj tvrdnji, uzimajući u obzir težinu inkriminiranih kaznenih djela, kaznu koja se za slučaj osuđujuće odluke prema raspoloživim podacima može očekivati, kao i duljinu trajanja te potrebu primjene mjere istražnog zatvora (okrivljenik se u istražnom zatvoru sada nalazi od 2. listopada 2019.), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da načelo razmjernosti, za sada, nije povrijeđeno.

 

Stoga, a budući da navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, dok ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08. ovaj sud nije našao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. lipnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.