- 1 -              II Kž 231/2020-4

 

 

 

 

Broj: II Kž 231/2020-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. P., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17.. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 11. svibnja 2020. broj Kv I-29/2020. (Kzd-3/19), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog A. P. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. P. zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. KZ/11., na temelju odredbe članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Nadalje je određeno da istražni zatvor optuženiku traje od 10. svibnja 2019. kada je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Dubrovniku broj Kir-212/19., a koji da se računa od 8. svibnja 2019. te ima trajati i nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. P. osobno i po braniteljici M. M., odvjetnici iz S., time da osobnom žalbom ne navodi zakonske osnove pobijanja prvostupanjskog rješenja, dok po braniteljici isto pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osobnom žalbom predlaže „trenutno ukidanje istražnog zatvora“, dok je prijedlog žalbe podnesene po braniteljici da se ukine istražni zatvor, eventualno odredi jedna od predloženih mjera opreza. S obzirom na to da se osobna i žalba optuženika po braniteljici međusobno sadržajno nadopunjuju, razmatrane su kao jedinstvena žalba optuženika.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio te cijenio sve činjenice i okolnosti odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. P. i to vezano uz postojanje opće, a jednako tako i činjenice koje se odnose na posebnu pretpostavku iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, po kojoj je zakonskoj osnovi istražni zatvor pobijanim rješenjem produljen.

 

Protivno navodima žalbe kojima se iznosi vlastito viđenje do sada provedenih dokaza, za ovaj stadij postupka potreban stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirano mu teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. KZ/11. na štetu svoje kćeri A. P. proizlazi iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku od 5. srpnja 2019. broj KMP-DO-2/19. i dokaza temeljem kojih je ona potvrđena. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZPK/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, pa stoga u ovom stadiju postupka za odluku o istražnom zatvoru nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima se minoriziraju dosad izvedeni dokazi, uz iznošenje osobnog viđenja značaja i vjerodostojnosti sadašnje dokazne građe. Naime, u nadležnosti je raspravnog vijeća, nakon provedene rasprave i ocjene izvedenih dokaza, odlučivati o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, dok je za odluku o postojanju osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora potreban dostatan stupanj osnovane sumnje o počinjenju terećenog djela, koji ovdje svakako postoji, osobito s obzirom na činjenicu da je optužnica protiv žalitelja pravomoćno potvrđena. U tom smislu nije osnovan žalbeni navod optuženika kojim neosnovano ističe da je pobijanim rješenjem prejudicirana njegova krivnja za djelo koje mu se sada tek stavlja na teret, budući nije točno da prvostupanjski sud rješenjem „…tvrdi…“ da je on „….počinio kazneno djelo“, već govori o osnovanoj sumnji na učin istog.

 

Osim toga, protivno daljnjim žalbenim navodima, osnovano i pravilno prvostupanjski sud nalazi kod optuženog A. P. one osobite okolnosti koje svojim značajem upućuju na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od počinjenja novog kaznenog djela, i time opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Naime, točno je da je žalitelj do sada neosuđivana osoba. Međutim, učestalost poduzimanja protupravnih radnji seksualne zlostave za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv, počinjenih, sukladno inkriminaciji, prema vlastitom djetetu rođenom 2004., u vremenskom periodu od kraja travnja do rujna 2018., na način da je, prema činjeničnom opisu iz potvrđene optužnice isti stavljao svoje spolovilo u spolovilo i analni otvor oštećenice te svoj prst u njezino spolovilo,  doista govori o kod optuženika izraženoj upornosti i značajnoj kriminalnoj volji na učin terećenog mu djela. Osim toga, iz spisa predmeta proizlazi da je ovakvo postupanje optuženika uslijedilo u vrijeme kada je oštećenica, zbog smrti majke i svoje životne dobi, bila u izrazito ranjivoj fazi i posebno teškom psihičkom stanju, kao i da uslijed proživljenog trpi posljedice u vidu posttraumatske reakcije, depresivnosti, tjeskobe i nepovjerljivosti.

 

Sve izloženo u svojoj logičkoj povezanosti, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavlja one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., koje daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, kao prevenciju utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, čine na zakonu osnovanom. Naime, protivno žalbenim tvrdnjama, ni po ocjeni ovoga suda, a uvažavajući činjenicu da se radi o neosuđivanoj osobi, ista se svrha, za sada, ne bi mogla postići niti jednom blažom mjerom, tako ni žalbom predloženim mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3. i 9. ZKP/08.

 

Ovo neovisno o opetovano isticanoj činjenici da se oštećeno dijete prema mjeri privremenog povjeravanja djeteta Centru za socijalnu skrb D. nalazi u Dječjem domu M. u D. Naime, kako je to ranijim rješenjima ovog suda već istaknuto, obitelj optuženika je i ranije bila u tretmanu Centra za socijalnu skrb D. (podatak na listu 51 spisa), no, unatoč tome optuženik je u ovom postupku osnovano sumnjiv za učin ovdje terećenog mu kaznenog djela.

 

Nastavno, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju, temeljem svih ranije izloženih osobitih okolnosti, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženog A. P. na slobodu. Stoga, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

 

Jednako tako, u odnosu na žalbene navode kojima se upire na dugotrajnost optuženikovog boravka u istražnom zatvoru (od 8. svibnja 2019.), ovaj sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno dosadašnjom duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene radi li se o eventualnoj povredi tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine počinjenog kaznenog djela, kazni koja se, prema podacima, može očekivati, te s druge strane o potrebi daljnje primjene i trajanja istražnog zatvora.

 

Konačno, za dodati je da okolnost što je optuženikova nazočnost na ročištu za odlučivanje o istražnom zatvoru osigurana putem audio-video uređaja iz Zatvora u S., a što je kao mogućnost predviđeno člankom 129. stavkom 2. ZKP/08., osobito u situaciji kada su uslijed epidemije virusa COVID-19 bile na snazi posebne mjere, ni na koji način ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Ovo stoga što se optuženik na ovaj način imao prilike očitovati o okolnostima koje su od utjecaja na prvostupanjsku odluku, a koju je mogućnost on, sukladno spisu priležećem zapisniku, u cijelosti i iskoristio, time da tada nije prigovarao načinu provođenja ročišta.

 

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da žalbom optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja i da ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. lipnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.