- 1 -              I Kž 412/2019-4

Broj: I Kž 412/2019-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. G. D., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. svibnja 2019. broj K-21/19, u sjednici održanoj 4. lipnja 2020.,

p r e s u d i o   j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se opt. G. D. zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 4. KZ/11. na temelju čl. 227. st. 4. KZ/11. i uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

II. Odbija se žalba opt. G. D. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, opt. G. D. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 4. KZ/11. te je na temelju čl. 227. st. 4. KZ/11. u vezi s čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) opt. G. D. dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka za provedena vještačenja u ukupnom iznosu od 6.740,00 kuna te paušalnu svotu 500,00 kuna, ukupno 7.240,00 kuna, u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

Protiv prvostupanjske presude žali se i opt. G. D. po braniteljici Lj. B., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presude ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

Optuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., koju nalazi u tome što iz izreke presude proizlazi da je kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom, dok je u obrazloženju navedeno da je djelo počinjeno s izravnom namjerom, a potom se navode razlozi koji opisuju neizravnu namjeru. Stoga smatra da je izreka presude proturječna razlozima te da su razlozi presude u znatnoj mjeri proturječni, čime da je počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

Suprotno žalbenim tvrdnjama, iako je na listu 6 prvostupanjske presude doista navedeno da je optuženik postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, iz cjelokupne presude, kako izreke, tako i dijela obrazloženja gdje se opisuje oblik krivnje, jasno je da prvostupanjski sud navodi i obrazlaže neizravnu namjeru. Naime, prvostupanjski sud u više navrata ponavlja da je optuženik svjestan kako vozeći pod utjecajem alkohola i ne poštujući ograničenje brzine, može prouzročiti prometnu nesreću pristajući ugroziti ostale sudionike u prometu što predstavlja opis neizravne namjere, a takvo je obrazloženje u skladu i s izričajem iz izreke presude ("svjestan da…može, pristajući na to"). Stoga se navod u obrazloženju presude o izravnoj namjeri s kojom je postupao optuženik, može pripisati omašci u pisanju, pa se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka zbog koje se presuda ne može ispitati.

Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ispitujući pobijanu presudu u smislu čl.  476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08-VIII.), ovaj drugostupanjski sud nije našao da su počinjene neke od ostalih povreda procesnog i materijalnog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti.

S druge strane, osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni. Naime, prvostupanjski je sud optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, pri čemu je pravilno ocijenio da na njegovoj strani postoje naročite olakotne okolnosti koje je pronašao u činjenicama da je optuženik u trenutku nesreće bio osoba mlađe životne dobi, u toj je je nesreći poginuo njegov prijatelj, te s obzirom na protek vremena od počinjenja djela (28. lipanj 2013.) u povezanosti s činjenicom da u međuvremenu nije činio druga kaznena djela, već se zaposlio kao profesionalni vozač, proizlazi da je svoje ponašanje uskladio s društveno prihvatljivim ponašanjem.

Međutim, osnovano državni odvjetnik prigovara da je prvostupanjski sud propustio kao otegotno cijeniti okolnost optuženikove ranije prekršajne kažnjavanosti i to upravo za prekršaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama zbog prekoračenja brzine, koji propis je optuženik prekršio i u predmetnom događaju, kao i da je u konkretnom slučaju vozio više nego dvostruko većom brzinom od dozvoljene. Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci kojom će se ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja.

Slijedom navedenog , na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08.-VIII, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 4. lipnja 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.