- 1 -              I Kž 656/2019-5

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 656/2019-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. E. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. E. S. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 20. studenog 2018. broj K-14/2018, u sjednici održanoj 4. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. E. S., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. E. S. izrečena sporedna novčana kazna ukida.

 

II. U ostalom dijelu odbija se žalba opt. E. S. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, opt. E. S. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11., za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te mu je na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako što se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 42. i čl. 43. st. 6. u vezi čl. 40. st. 5. KZ/11., opt. E. S. izrečena je sporedna novčana kazna u iznosu od 119 prosječnih dnevnih iznosa u Republici Hrvatskoj od po 209,40 kuna, što ukupno iznosi 25.000,00 kuna. Istom  je presudom opt. A. G. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 38. KZ/11., za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci te mu je na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako što se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Istom presudom proglašen je krivim i opt. I. G. zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 37. KZ/11., za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te mu je na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako što se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 42. i čl. 43. st. 6. u vezi čl. 40. st. 5. KZ/11., opt. I. G. izrečena je sporedna novčana kazna u iznosu od 119 prosječnih dnevnih iznosa u Republici Hrvatskoj od po 209,40 kuna, što ukupno iznosi 25.000,00 kuna.

 

Na temelju čl. 42. toč. 6. (pravilno: st. 6.) KZ/11. opt. E. S. i opt. I. G. dužni su platiti novčanu kaznu u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude obročnim otplatama, s time da sud može odrediti da se obročna otplata ukine ako optuženici ne plate uredno pojedini obrok.

 

Na temelju čl. 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) oštećenoj stečajnoj masi trgovačkog društva D. (pravilno: D. d.o.o.) dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 411.250,07 kuna. Potom je na temelju čl. 148. st. 5. ZKP/08. odlučeno da će o troškovima postupka biti odlučeno posebnim rješenjem.

 

Protiv te je presude žalbu podnio opt. E. S., po branitelju V. B., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o sporednoj novčanoj kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni („kazna primjereno snizi i u svakom slučaju preinači u odnosu na izrečenu sporednu novčanu kaznu“) odnosno, da se u tom dijelu „odnoseći se na odluku o sporednoj kazni“  presuda ukine i predmet "vrati" prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu opt. E. S., s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

Prije održavanja sjednice vijeća, spis je na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Iako opt. E. S. u uvodnom dijelu žalbe ističe sve žalbene osnove zbog koji se presuda može pobijati, isti u suštini osporava pravilnost odluke o izrečenoj kaznenopravnoj sankciji, i to kako glavnoj, tako i sporednoj kazni.

 

Optuženik smatra da je visina kazne i vrijeme provjeravanja iz izrečene uvjetne osude u trajanju od četiri godine prestrogo određeno te da sud nije dovoljno cijenio njegovo priznanje kaznenog djela i otkrivanje ostalih počinitelja.

 

Suprotno žalbenim tvrdnjama, kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja se neće izvršiti ako optuženik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, u cijelosti je primjerena okolnostima počinjenja predmetnog kaznenog djela, stupnju optuženikove krivnje te utvrđenim otegotnim (osuđivanost) i olakotnim (priznanje djela, obiteljski i roditeljski status) okolnostima koje je na strani optuženika pronašao prvostupanjski sud. Stoga se, po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, blažom kaznom od izrečene, niti kraćim vremenom provjeravanja, neće ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije propisana u čl. 41. KZ/11., pa je žalbu opt. E. S. u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Nasuprot tome, u pravu je optuženik kada se žali zbog izrečene sporedne novčane kazne navodeći da nije ostvario nikakvu imovinsku korist i djelo je u cijelosti priznao. Imajući na umu da predmetnim kaznenim djelom žalitelj nije stekao nikakvu korist za sebe i da je kazneno djelo priznao, pri čemu nije bez značaja i činjenica da je oštećeniku u cijelosti dosuđen imovinskopravni zahtjev koji trebaju izvršiti sva trojica optuženika, to je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda opt. E. S. dostatno izreći samo glavnu kaznu kojom će se u cijelosti ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja. Stoga je žalbu opt. E. S. u tom dijelu valjalo prihvatiti i prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se ukida sporedna novčana kazna.

 

S obzirom na izloženo, te kako nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII)  na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08.-VIII, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 4. lipnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.