- 1 -              Kžm 2/2019-4

Broj: Kžm 2/2019-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te  Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. B., zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 158. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 19. prosinca 2018. broj Kmp-1/2018-6, u sjednici održanoj 4. lipnja 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se žalba opt. J. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Sisku  proglašen je krivim opt. J. B. zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 158. st. 1. KZ/11. te je uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Na temelju čl. 55. st. 1. KZ/11. kazna zatvora je zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Na temelju čl. 55.  st. 4. i 5. KZ/11. rad za opće dobro izvršit će se samo uz pristanak osuđenika, a osuđenik će, nakon što nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, rad za opće dobro izvršiti u roku koji to tijelo odredi, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje. Ovaj rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Na temelju čl. 55. st. 6. i 7. KZ/11. određeno je da ako se osuđenik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljan na adresu koju je dao sudu, ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome izvijestiti nadležnog suca izvršenja, a ako osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti. Ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će određeni mu rok za izvršenje rada za opće dobro.

Na temelju čl. 158. st. 2 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) ošt. N. G. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. opt. J. B. je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici J. M. H., odvjetnici iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem oslobađajuće presude, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Državni odvjetnik je odgovorio na optuženikovu žalbu.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba opt. J. B. nije osnovana.

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka prigovorom da pobijana presuda „...ima nedostatke zbog kojih se ne može valjano ispitati, nerazumljiva je, posebno obrazloženje koje je suprotno stanju spisa i provedenom tijekom postupka.“, nastavno osporavajući dokazanost subjektivnog elementa djela (svijest o dobi oštećenice).

Nasuprot tvrdnji o ostvarenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na sve bitne elemente djela. Prvostupanjski je sud korektno prenio bitan sadržaj dokazne građe, poglavito sadržaj optuženikove obrane koja predstavlja cjelovito i okolnosno priznanje djela u objektivnim i subjektivnim komponentama te ostale podupiruće dokaze (iskazi svjedoka, dokumentacija).

Suština žalbenog pobijanja prvostupanjske presude je osporavanje činjeničnih utvrđenja i zaključak o optuženikovoj svijesti, znanju da je u trenutku izvršenog spolnog odnosa sa oštećenicom ista bila mlađa od petnaest godina. Međutim, budući da se optuženik očitovao krivim za terećeno kazneno djelo i sadržajem obrane ga u potpunosti priznao (uključujući i svijest o životnoj dobi oštećenice) sukladno čl. 464. st. 7. ZKP/08., nije mogao podnijeti žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, kao ni zbog povrede kaznenog zakona koja nije obrazložena, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog i materijalnog zakona iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.-VIII) na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, neosnovano se optuženik žali zbog „odluke o kaznenoj sankciji“ (što također u žalbi nije obrazloženo) imajući na umu da je osuđen najmanjom mjerom kazne zatvora koju je za predmetno kazneno djelo moguće odmjeriti primjenom odredbi o ublažavanju kazne, a k tome je sud prvog stupnja ocijenio da će svrha kažnjavanja biti ostvarena i bez odlaska optuženika na izdržavanje kazne pa je stoga izrekao rad za opće dobro koji je zamjena za kaznu zatvora.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 482. ZKP/08.-VIII, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 4. lipnja 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.