- 1 -              I Kž 277/2020-4

Broj: I Kž 277/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika G. S., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 24. travnja 2020. broj Ik I-252/2020-7, u sjednici održanoj 4. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba zatvorenika G. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju članka 159.a točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ) odbijen je prijedlog Kaznionice u L. podnesen po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 158.a ZKP/08. za uvjetni otpust zatvorenika G. S.

Protiv tog rješenja osobnu žalbu je podnio zatvorenik G. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se preinači na način da se zatvorenika uvjetno otpusti.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. –pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust podnesenom po službenoj dužnosti utvrdio da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne, unatoč uspješnom provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora i unatoč osiguranom postpenalnom prihvatu zatvorenika.

Naime, iz izvješća Kaznionice u L. proizlazi da je zatvorenik u deset navrata pravomoćno osuđivana osoba zbog raznovrsnih kaznenih djela i to teške krađe, razbojništva, prijevare, zlouporabe opojnih droga te udruživanja za počinjenje kaznenih djela, zbog kojih se već nalazio na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora. Budući da se u kratkom razdoblju nakon izdržavanja te kazne zatvora zatvorenik pojavio kao specijalni povratnik u činjenju kaznenih djela zbog kojih aktualno izdržava jedinstvenu kaznu zatvora te zbog činjenice da je rizik od kriminalnog povrata na njegovoj strani i dalje procijenjen vrlo visokim, pri čemu zatvorenik ne koristi izvankaznioničke pogodnosti te nema jasnih planova za svoju budućnost, a njegova kritičnost je tek deklarativna i instrumentalno uvjetovana, mišljenje je kaznionice da uvjetni otpust zatvorenika treba odbiti.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni prigovori da zatvorenik tijekom izdržavanja kazne zatvora nije počinio niti jedan stegovni prijestup, sama za sebe, u izostanku ostalih pozitivnih pokazatelja o kojima ovisi odluka o uvjetnom otpustu podnesenom po službenoj dužnosti, nema taj značaj koji joj žalitelj pridaje i ne dovodi u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke.

Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika G. S. podnesen po službenoj dužnosti Kaznionice u L. na temelju članka 159.a točke 2. ZIKZ-a, budući da kod njega još nije postignuta svrha kažnjavanja.

Kako žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. lipnja 2020.