- 1 -              Rev 4356/2019-6

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4356/2019-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja R. I. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. G., odvjetnica u Z., II. tužitelja I. T. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica B. F., odvjetnica u Z. i III. tužitelja I. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. B. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. i P. d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji I., II. i III. tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3798/18-7 od 22. svibnja 2019. kojom je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-406/16 od 19. travnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se revizije I., II. i III. tužitelja, podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3798/18-7 od 22. svibnja 2019., kao neosnovane.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se revizija III. tužitelja, podnesena protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3798/18-7 od 22. svibnja 2019., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi ništetnom mjenica serije ...izdana 10. svibnja 2010. od strane tužitelja R. I. d.o.o. i Ugovor o založnom pravu solemniziran kod Javnog bilježnika I. A. pod brojem OV-11841/2010 na temelju mjenice serija ...na iznos od 15.000.000,00 kuna izdana od strane tužitelja 10. svibnja 2010. u Z.. Odbijen je tužbeni zahtjev da se poništi mjenica serije ...izdane 10. svibnja 2010. od strane tužitelja R. I. d.o.o. jer ista nije protestirana i da se poništi Ugovor o založnom pravu solemniziran kod Javnog bilježnika I. A. pod brojem OV-11841/2010 sačinjen na temelju mjenice serija ...na iznos od 15.000,000,00 kuna izdane od strane tužitelja 10. svibnja 2010. u Z.. Ujedno je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 746.250,00 kuna.

 

Prvostupanjskim rješenjem je odbačena tužba u dijelu kojim tužitelji traže da se naloži Općinskom sudu u Zaprešiću, Zemljišnoknjižnom odjelu, brisanje hipoteke, brisanje nositelja založnog prava na nekretninama pobliže označenim u izreci tog rješenja.

 

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 106.250,00 kuna i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijene su žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv presude drugostupanjskog suda I. do III. tužitelji (- dalje: tužitelji) su pravodobno podnijeli revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelji predlažu da se revizija prihvati i preinači drugostupanjska presuda, podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Protiv rješenja drugostupanjskog suda III. tužitelj je pravodobno podnio reviziju ne navodeći određeno revizijske razloge te bez prijedloga o sadržaju odluke ovog suda.

 

Odgovor na revizije nije podnesen.

 

Revizije tužitelja su neosnovane.

 

U odnosu na presudu:

 

Predmet spora je zahtjev I. tužitelja, kao korisnika kredita, II. i III. tužitelja, kao solidarnih jamaca po kreditu, za utvrđenje ništetnosti mjenice serije ...izdane 10. svibnja 2010. od strane I. tužitelja i Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010. Svoj zahtjev tužitelji temelje na tvrdnjama da su na mjenici naznačene dvije dospjelosti-po viđenju i najkasnije 31. prosinca 2013.; da je naznačen iznos od 15.000.000,00 kuna koji ne odgovara iznosu od 1.481,000,00 € iz Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010. (- dalje: Ugovor o kreditu) te da mjenica nije protestirana ni donesena na naplatu zbog čega ona više ne vrijedi. Shodno navedenom, ništetan je i Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010. kao pravna radnja poduzeta na temelju ništetne mjenice. Podrednim tužbenim zahtjevom tužitelji traže da se predmetna mjenica i ugovor ponište.

 

Prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti na temelju utvrđenja:

 

-              da je Ugovorom o kreditu tužitelju R. I. d.o.o., Z. (zastupano po direktoru I. M.) stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 1.481.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita koji iznos će se vraćati sukcesivno po prodaji pojedinih stanova, uplatama 100% kupoprodajne cijene na partiju kredita, najkasnije do 31. siječnja 2012.

 

-              da je tim ugovorom ugovoreno da će se kao sredstvo osiguranja izdati mjenica na iznos od 15.000,000,00 kuna s rokom važnosti do 31. prosinca 2013. i da će se na temelju mjenice zasnovati založno pravo na nekretninama pobliže označenim u izreci prvostupanjskog rješenja,

 

-              da na mjenici nisu naznačene dvije dospjelosti, već je vrlo jasno naznačeno da mjenica dospijeva najkasnije do 31. prosinca 2013. te da je tužitelj R. I. d.o.o. potpisom Ugovora o kreditu bio upoznat s tim dospijećem, kao i drugim njegovim odredbama s kojima se suglasio potpisom tog ugovora,

 

-              da je mjenica sačinjena u skladu s Ugovorom o kreditu s time da je tužitelj R. I. d.o.o. tuženiku dao ovlast za njeno popunjavanje i domiciliranje prihvaćanjem ugovorne odredbe prema kojoj mjenica dospijeva danom podnošenja na naplatu, a najkasnije do 31. prosinca 2013., a tuženik je može domicilirati po svojoj volji na bilo koju od ovlaštenih organizacija platnog prometa (banaka) koja će u vrijeme podnošenja mjenice na naplatu voditi račun dužnika,

 

-              da je dospjelost mjenice određena sukladno odredbi čl. 33. st. 1. Zakona o mjenici („Narodne novine“, broj 74/94 - dalje: ZM),

 

-              da mjenica predstavlja vlastitu trasiranu mjenicu koja je vučena na trasanta, a trasant i trasat su ista osoba s time da je tužitelj R. I. d.o.o. izdavatelj i obveznik mjenice,

 

-              da mjenica sadrži sve zakonom potrebne sastojke i pretpostavke njene valjanosti u smislu odredbe članka 109. ZM-a,

 

-              da je Ugovor o založnom pravu sklopljen između tuženika kao vjerovnika, tužitelja R. I. d.o.o. kao dužnika-založnog dužnika, M. M., Đ. M., S. M., M. M. i I. T. kao založnih dužnika,

 

-              da su navedenim ugovorom stranke suglasno utvrdile da tuženik ima tražbinu prema tužitelju R. I. d.o.o. po osnovi mjenice po viđenju od 10. svibnja 2010. u iznosu od 15.000.000,00 kuna s kamatom po dospijeću koja se utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Z. d.d. koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 17% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena tekućom od dana dospijeća do dana namirenja te da je mjenica izdana u svrhu naplate po osnovi kredita, garancija, akreditiva, naknada i svih drugih pravnih poslova koji se zaključuju između stranaka i da dospijeva danom njenog podnošenja na naplatu, a najkasnije do 31. prosinca 2013. te da dužnik-založni dužnik ovlašćuje tuženika da je može domicilirati po svojoj volji na bilo koju od ovlaštenih organizacija platnog prometa koja će u vrijeme njenog podnošenja na naplatu voditi račun dužnika založnog dužnika, odnosno tužitelja (čl. 1. Ugovora o založnom pravu),

 

-              da je odredbom čl. 10. st. 1. Ugovora o založnom pravu ugovoreno da su dužnik-založni dužnik i založni dužnici suglasni da javni bilježnik na zahtjev vjerovnika stavi potvrdu ovršnosti nakon što vjerovnik javnom bilježniku prezentira dokaz o dospjelosti tražbine, dok je st. 2. istog članka određeno da su stranke suglasne da kao dokaz dospjelosti tražbine vjerovnika po osnovi Ugovora služi potvrda banke koja za dužnika obavlja poslove platnog prometa o tome da je mjenica podnesena na naplatu i ostala nenaplaćena, a po kojim je odredbama postupljeno na način da je Ugovor o založnom pravu solemniziran po Javnom bilježniku I. A. iz Z. 9. lipnja 2010. pod poslovnim brojem OV-11841/10 te je na nekretninama upisanim u zk. ul. br. 1093 k.o. Zaprešić zasnovano založno pravo u korist tuženika,

 

-              da je Odjel podrške poslovanja Z. banke d.d. vratio mjenicu jer ona nije mogla biti naplaćena zbog nedostatka sredstava na računu (dopis od 31. prosinca 2013. i 2. siječnja 2014.),

 

-              da je Ugovor o založnom pravu solemniziran po Javnom bilježniku I. A. 9. lipnja 2010. pod poslovnim brojem OV-11841/2010 od 9. lipnja 2010. sačinjen u skladu s mjenicom te u skladu s Ugovorom o kreditu,

 

-              da se ne radi o bilo kojoj ništetnoj odredbi u smislu odredbe čl. 296. st. 1. i čl. 319. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).

 

Prvostupanjski sud je ujedno odbio kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev za poništenje mjenice od 10. svibnja 2010. i Ugovora o založnom pravu, uz zaključak da je osnovan prigovor zastare tuženika jer je protekao prekluzivni rok iz odredbe članka 335. ZOO-a.

 

Drugostupanjski sud je, prihvativši činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP-a u vezi s čl. 368. st. 1. ZPP-a, potvrdio prvostupanjsku presudu. Pri tome je drugostupanjski sud shvaćanja kako protestiranje mjenice nije uvjet valjanosti mjenice niti razlog njezine ništetnosti, već eventualnog gubitka ostvarenja prava imatelja mjenice.

 

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuju I. i III. tužitelj izričito, a II. tužitelj sadržajno. To iz razloga što pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

 

Kako revidenti dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka osporavaju i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenata kojima se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nisu mogli uzeti u razmatranje.

 

Također, pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenata, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Revizijskim prigovorima istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu, kao što je prethodno navedeno (čl. 385. st. 1. ZPP-a) u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Bjanko mjenica je u ovom slučaju izdana radi osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu i vjerovnik iz toga ugovora je bio ovlašten popuniti mjenicu koja služi osiguranju njegove tražbine u skladu s međusobnim sporazumom vjerovnika i dužnika. S obzirom na to da između I. tužitelja i tuženika nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice je bio ovlašten popuniti mjenicu u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla. Kako je u ovom slučaju u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da predmetna mjenica sadrži sve zakonom potrebne sastojke i pretpostavke njene valjanosti u smislu odredbe članka 109. ZM-a (pri čemu sadrži i oznaku dospjelosti sukladno čl. 33. st. 1. ZM-a), kao i da je mjenica pravilno popunjena, sukladno volji stranaka i (time) u skladu s osnovnim pravnim poslom, a takvo se činjenično utvrđenje ne može preispitivati u revizijskoj fazi postupka, to je na prethodno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti mjenice kao neosnovan.

 

Isto tako, na temelju utvrđenja da je Ugovor o založnom pravu, solemniziran po Javnom bilježniku I. A. 9. lipnja 2010. pod poslovnim brojem OV-11841/2010 od 9. lipnja 2010., sačinjen u skladu s mjenicom te u skladu s Ugovorom o kreditu, nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava odbili kao neosnovan i zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o založnom pravu.

 

Glede navoda revizija o tome da je spornu mjenicu ispunio djelatnik tuženika Ž. M. odnosno navoda o sadržaju njegovog iskaza danog na ročištu 14. lipnja 2018. (revidenti navode 16. travnja 2018.) u postupku broj P-1216/16 koji se vodio kod Općinskog suda u Novom Zagrebu valja istaknuti da se radi o novim činjenicama koje su nastale nakon zaključenja glavne rasprave, a koje činjenice se više ne mogu isticati u žalbenom (čl. 352. st. 1. ZPP-a) pa time niti u revizijskom postupku (čl. 387. ZPP-a). U tom smislu kao novi dokaz nije cijenjen zapisnik s navedenog ročišta.

 

Nadalje, III. tužitelj sada u reviziji ističe i prigovor zastare potraživanja iz Ugovora o kreditu odnosno prigovor zastare mjeničnog potraživanja. Takav prigovor jest materijalno pravne naravi, čija osnovanost ili neosnovanost ovisi o relevantnim činjeničnim utvrđenjima suda, a koja su u ovom slučaju izostala jer takvi prigovori nisu isticani tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima. Stoga isticanje takvih prigovora zastare prvi put u reviziji nije dopušteno.

 

Slijedom navedenog, nisu ostvareni razlozi za reviziju pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a revizije I., II. i III. tužitelja podnesene protiv drugostupanjske presude valjalo odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci.

 

U odnosu na rješenje:

 

Nižestupanjski sudovi su pobijanim rješenjem odbacili tužbu u dijelu kojim tužitelji traže da se naloži Općinskom sudu u Zaprešiću, zemljišnoknjižni odjel brisanje hipoteke odnosno brisanje nositelja prava zaloga na nekretninama, uz shvaćanje da takva tužba nije dopuštena jer upise u zemljišnu knjigu određuje i provodi zemljišnoknjižni sud sukladno odredbi čl. 90. i 93. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13).

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

 

Revident osporava pravilnost navedenog rješenja, međutim pri tome ne naznačuje određeno revizijske razloge zbog kojih je podnio reviziju protiv tog rješenja.

 

Stoga, predmetni navodi nisu uzeti u razmatranje pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a reviziju III. tužitelja podnesenu protiv drugostupanjskog rješenja također valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 3. lipnja 2020.