Poslovni broj: 63 Pž-3747/2018-3

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 63 Pž-3747/2018-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja A. O. d.d., Z., OIB ..., (ranije J. o. d.d.), kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o., Pisarnica S., protiv 1. tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o. Z., Ispostava S., OIB ..., 2. tuženika GRAD S., OIB ..., i 3. tuženika V. I. K. d.o.o. S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., radi isplate iznosa od 35.000,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj i drugotuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-263/2016 od 4. svibnja 2018., 3. lipnja 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-263/2016 od 4. svibnja 2018. u dijelu točke 2. njene izreke kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika.

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-263/2016 od 4. svibnja

2018. u točki 1., točki 2. njene izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na trećetuženika, u točki 3. i točki 4. njene izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo naknaditi trećetuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom naloženo je drugotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 35.000,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. studenoga 2013., pa do isplate (točka I. njene izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se prvotuženiku i trećetuženiku naloži solidarno mu isplatiti iznos od 35.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. studenoga 2013. pa do isplate (točka II.

izreke). Drugotuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.650,00 kn (točka III. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi trećetuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn, dok je trećetuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 kn odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).

Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatom iznosa od 35.000,00 kn.
Navedeni iznos tužitelj je isplatio svome osiguraniku Ž. M. po osnovi police kasko osiguranja zbog nastale imovinske štete na osobnom automobilu marke Opel Astra, registarske oznake ST ... Šteta je nastala na način da je vozačica A. M. upravljajući osobnim automobilom državnom cestom D1, na području Grada S., kod rotora B., dolaskom na dio kolnika koji je bio onečišćen uslijed izlijevanja fekalija iz kanalizacijske šahte, izgubila nadzor nad vozilom i njime udarila u betonski zid.

Tužitelj drži da postoji solidarna odgovornost za nastanak štete prvotuženika, kao osobe koja je dužna održavati državne ceste izvan naselja, zatim drugotuženika kao jedinice lokalne samouprave koja je dužna organizirati komunalnu djelatnost održavanja javnih površina te trećetuženika kao osobe koja je vlasnik te koja upravlja komunalnim građevinama za javnu odvodnju.

Između stranaka je sporna prvotuženikova do trećetuženikova pasivna legitimacija, budući da svo troje otklanjaju od sebe odgovornost i smatraju da postoji odgovornost onoga drugoga. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

Prvostupanjski sud je ocijenio da za predmetni štetni događaj ne postoji
prvotuženikova odgovornost iz razloga što je šteta nastala na državnoj cesti na području Grada S.. To proizlazi iz zapisnika o očevidu te ovu okolnost stranke nisu osporile. Iz toga razloga prvotuženik kao osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje sukladno odredbi čl. 27. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11 i 18/13) nije nadležan za održavanje sustava za odvodnju, ako je dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže.

Što se tiče drugotuženikove odgovornosti, zbog činjenice da se nezgoda dogodila na području Grada S., prvostupanjski sud je ocijenio da je u nadležnosti te jedinice lokalne samouprave bilo da sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13 i 94/13), organizira obavljanje komunalne djelatnosti, koja se između ostaloga odnosi i na održavanje javnih površina, što uključuje održavanje otvorenih odvodnih kanala. U tu je svrhu drugotuženik sklopio ugovor s koncesionarom - društvom C. d.o.o. iz S. koje je između ostalog dužno održavati javne ceste koje prolaze kroz naselje.

U odnosu na trećetuženika, prvostupanjski sud je utvrdio da ne postoji njegova odgovornost za štetni događaj. Iz opisa događaja utvrđenog u zapisniku o očevidu proizlazi da je do prometne nezgode došlo uslijed podizanja kanalizacijskoga poklopca zbog istjecanja veće količine fekalija iz cijevi. Prvostupanjski sud drži da je poklopac kanalizacijske cijevi položen na javnoj cesti, pa se on održava kao njen sastavni dio sukladno odredbi čl. 19. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Protiv pobijane presude u točkama 2. i 4. njene izreke u dijelu u kojem mu je naloženo naknaditi trećetuženiku troškove parničnog postupka, tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešne odluke o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je u žalbi istaknuo da je utvrđenje prvostupanjskoga suda o tome da je do prometne nezgode došlo na području Grada S., te da se posljedično radi o naselju, suprotno sadržaju zapisnika o očevidu kao javne isprave, koja uživa presumpciju istinitosti onoga što je njome utvrđeno.

Iz zapisnika o očevidu proizlazi da je do ove nezgode došlo izvan naselja. Tužitelj je
naveo da je pogrešno stajalište prvostupanjskoga suda da administrativna pripadnost mjesta nezgode Gradu S., podrazumijeva da se radi o naseljenom mjestu. O tom podliježe li mjesto nezgode u definiciju naseljenog mjesta, kriteriji su propisani odredbom čl. 27. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11 i 80/13; dalje: ZOSPC) koji predstavlja mjerodavan zakon. Također, tužitelj je naglasio da je do nastanka prometne nezgode došlo zbog izlijevanja fekalija na cestu iz kanalizacijskog sustava, što je također utvrđeno zapisnikom o očevidu.

S obzirom na to da je do štetnog događaja došlo zbog manjkavosti kanalizacijskog sustava koji je trećetuženikovo vlasništvo te koji njime upravlja kao javni isporučitelj vodne usluge, njega ne može osloboditi odgovornosti činjenica da je za održavanje isključivo kanalizacijske šahte nadležan drugotuženik. Navedeno iz razloga, jer je do pomicanja šahte došlo zbog izlijevanja fekalija kao posljedica neodržavanja cjelokupnog kanalizacijskog sustava. Međusobni odnosi solidarno odgovornih osoba, mogu biti predmet zasebnog parničnog postupka, ali ne mogu utjecati na oštećenikovo pravo da ostvari naknadu štete u ovoj pravnoj stvari.

Drugotuženik je podnio žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbe proizlazi da drugotuženik presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu. U žalbi je u bitnome ponovio svoj prigovor promašene pasivne legitimacije, iz razloga što je do prometne nezgode došlo na državnoj cesti kojom upravlja prvotuženik. Također, on drži da navedeno područje kod rotora B. teritorijalno pripada području Grada S., a ne njemu. Pored toga, on drži da je komunalne vodne građevine javne odvodnje dužan održavati trećetuženik, a ne on. Konačno, drugotuženik je istaknuo da je on tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom osporio visinu tužbenog zahtjeva, pa je prvostupanjski sud pogrešno ovu činjenicu cijenio kao nespornu.

Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u dijelu u kojem se pobija žalbama, u granicama razloga navedenih u žalbama, pri čemu je po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

Tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 50.000,00 kn (čl. 502. st. 1. ZPP-a), pa se radi o sporu male vrijednosti u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana, a drugotuženikova žalba je osnovana.

U pogledu odlučne sporne činjenice - osnovanosti prvotuženikovog – trećetuženikovog prigovora promašene pasivne legitimacije, u ovoj pravnoj stvari s obzirom na činjenicu da je uzrok prometne nezgode onečišćenje ceste fekalijama, suprotno tužiteljevom shvaćanju, isključena je mogućnost postojanja istodobne prvotuženikove i drugotuženikove odgovornosti. Iako je točno da su u prvotuženikovoj nadležnosti poslovi upravljanja državnom cestom, što uključuje poslove održavanja javne ceste i zaštite prometa na njoj, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u ovom slučaju primjenjuje izuzetak od prvotuženikove obveze da održava javne ceste, propisan odredbom čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o cestama. Sukladno ovoj odredbi, pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje, između ostaloga, ne održava sustav za odvodnju ako je dio mjesne kanalizacijske mreže, te ne obavlja poslove čišćenja, izuzev poslova čišćenja snijega.

Istodobno, Zakonom o komunalnom gospodarstvu propisana je obveza jedinice lokalne samouprave da osigura trajno i kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti (čl. 2. st. 2.). U komunalnu djelatnost uključeno je i održavanje javnih površina. Pod tim se podrazumijevaju i dijelovi javnih cesta koja prolaze kroz naselje kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnomu zakonu (čl. 3. st. 1. t. 6. u vezi sa st. 7.).

Zbog toga je odlučno razgraničiti nadležnost između prvotuženika i drugotuženika, kako bi se utvrdilo tko je od njih bio dužan otkloniti uzrok zbog kojeg je nastala prometna nezgoda. Obveza čišćenja javne ceste (čije neizvršavanje je prouzročilo nastanak prometne nezgode u ovoj pravnoj stvari), zakonski je podijeljena između prvotuženika kao osobe koja upravlja državnim cestama, do granice naselja, te osobe koja obavlja komunalnu djelatnost održavanja javnih površina, ako se radi o naselju.

Bez obzira što je u zapisniku u očevidu utvrđeno da je do prometne nezgode došlo
izvan naselja, suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, nije se radilo o činjenici koja između stranaka nije sporna. Prvotuženik je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom kontinuirano tvrdio suprotno. U prilog svojih tvrdnji dostavio je fotografije spornog rotora B.. S obzirom na to da iz tih fotografija čiju autentičnost tužitelj nije doveo u pitanje, proizlazi da se na tom području nalaze kuće i stambene građevine, ovaj sud je ocijenio točnom prvotuženikovu tvrdnju da je područje kod rotora B. dio naseljenog područja Grada S.. U prilog ovog zaključka govori i činjenica da je na mjestu prometne nezgode postojala komunalna infrastruktura kanalizacijske mreže, koja je po prirodi stvari vezana uz naseljena područja.

Drugotuženikov prigovor da područje rotora B. teritorijalno pripada području Grada S., a ne njemu, ovaj sud nije mogao cijeniti, s obzirom na to da je drugotuženik ovu činjenicu po prvi put iznio tek u žalbi. U žalbi se ne mogu isticati nove činjenice ni predlagati novi dokazi, osim ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Ističe se da se drugotuženik ne može osloboditi svoje odgovornosti sklapanjem ugovora s koncesionarom, jer je upravo on dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima.

Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da
ne postoji prvotuženikova odgovornost za nastanak štetnog događaja, jer je upravo
drugotuženik na području kojim upravlja bio dužan organizirati obavljanje komunalne
djelatnosti čišćenja javne ceste koja prolazi kroz naselje. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao izreci (čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP-a).

Međutim, osnovan je tužiteljev žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo time što je ocijenio da je u ovoj pravnoj stvari isključena trećetuženikova odgovornost. Prvostupanjski je sud otklonio trećetuženikovu odgovornost za štetni događaj u ovoj pravnoj stvari iz razloga što trećetuženik nije dužan održavati kanalizacijski poklopac, s obzirom na to da se poklopci održavaju kao sastavni dio javne ceste. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 19. ZOSPC-a kojom je propisano da se poklopci revizijskih okna na kolniku javne ceste održavaju kao sastavni dio javne ceste.
Međutim, Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine” broj: 67/08, 48/10, 74/11 i 80/13) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka prometne nezgode 29. rujna 2013., ne sadrži takvu odredbu, već je odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o cestama, propisano da se poklopci revizijskih okana koji nisu vezani uz mjesnu kanalizacijsku ili kanalnu mrežu, održavaju kao sastavni dio cesta.

Iz opisa štetnog događaja utvrđenog u zapisniku o očevidu čiji sadržaj stranke nisu
osporile, proizlazi da je metalni poklopac iz kojeg su istjecale fekalije upravo dio kanalizacijske mreže. On se ne održava kao sastavni dio ceste, već kao dio javnog sustava odvodnje. Osim toga, poklopac kanalizacijske cijevi je istisnut uslijed pritiska nastalog naviranjem fekalija. Prema tome, uzrok nastanka prometne nezgode nije u tome što je kanalizacijski poklopac bio otvoren, već zbog toga što je kolnik bio onečišćen izlivenim fekalijama. Upravo je trećetuženikova odgovornost kao javnog pružatelja vodnih usluga da upravlja javnim komunalnim sustavom odvodnje, odnosno da osigura prohodnost sustava kanalizacijskih cijevi (čl. 24. st. 4. u vezi s čl. 202. st. 1. Zakona o vodama).

Za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno (čl.

1107. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine” broj: 35/05, 41/08 i 125/11). Prema tome, u ovoj pravnoj stvari postoji trećetuženikova odgovornost iz razloga što su fekalije istjecale iz kanalizacijskog sustava na cestu, dok drugotuženikova odgovornost postoji zbog propusta da očisti cestu.

Ovaj sud je utvrdio da su u svom odgovoru na tužbu i drugotuženik i trećetuženik osporili visinu nastale imovinske štete na osobnom automobilu Opel Astra, te je tužitelj za slučaj osporavanja, predložio provesti dokaz vještačenjem po vještaku prometno tehničke struke. Slijedom navedenoga, pogrešno je prvostupanjski sud ovu činjenicu cijenio kao nespornu te posljedično nije izveo po tužitelju predloženi dokaz. Time je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer obrazloženje presude ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama. S obzirom na to da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci (čl. 369. st. 1. ZPP-a).

Prvostupanjski sud će u nastavku postupka radi utvrđivanja sporne odlučne činjenice visine štete, provesti po tužitelju predloženi dokaz vještačenjem po vještaku prometno tehničke struke, te će nakon provedenog postupka donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku, kojom će odlučiti o ukupnim troškovima parničnog postupka, uključujući i troškove nastale u povodu pravnog lijeka.

Zagreb, 3. lipnja 2020.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac