Poslovni broj: 89 Pž-2597/2019-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 89 Pž-2597/2019-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja W.-I. d.o.o., OIB ..., K., kojeg zastupa punomoćnik H. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & O. u K., protiv tuženika E. d.o.o., OIB ..., K., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u K., radi naknade štete u iznosu od 77.000,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-643/2014 od 28. veljače 2019., 3. lipnja 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužitelja W.-I. d.o.o. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-643/2014 od 28. veljače 2019. u točkama I. i II. njene izreke.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 77.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.125,00 kn (točka II. izreke), te odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.725,00 kn (točka III. izreke).

 

Protiv ove presude u dijelu pod točkama I. i II. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.802,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je naknada štete u iznosu od 77.000,00 kn zbog nestručnog popravka stroja (valjka finog mlina).

 

Tužitelj u žalbi ne navodi u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 1. ZPP-a, a niti iz sadržaja žalbe proizlazi na koji način bi takva povreda bila počinjena, pa stoga ovaj sud nije mogao utvrditi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka

1. ZPP-a.

 

Suprotno navodima žalbe sud prvoga stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama koje su jasne i neproturječne, te ne postoji proturječnost između danih razloga i sadržaja spisa, pa je stoga pobijanu presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a) propisane odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

Sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj od tuženika naručio popravak osovine valjka finog mlina, da je tuženik osovinu popravio, da je zaposlenik tužitelja J. M. sudjelovao u internim kontrolama prilikom popravka osovine, da je nakon popravka osovine istu pregledao, te je ona bila sjajna i glatka, da je svjedok D. S. tri mjeseca nakon predaje i popravka osovine utvrdio da se na osovini nalaze pukotine koje su vidljive golim okom, da su nedostaci na izvršenom dijelu morali biti vidljivi i tijekom primopredaje, da je osovinu moguće reparirati za iznos od oko 45.000,00 kn + PDV.

 

Ove odlučne činjenice žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju.

 

Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je pogrešno stajalište prvog stupnja da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, jer iz nalaza i mišljenja strojarskog vještaka mr. sc. K. O. proizlazi da je tuženik započeo rad na osovini bez dokumentacije i bez adekvatne pripreme, jer nije napravio kemijsku analizu materijala osovine, na temelju koje bi se moglo utvrditi o kakvom se čeliku radi a što je osnova za procjenu na kojoj temperaturi treba prethodno grijati osovinu i koje elektrode treba koristiti. Osim toga vještak je naveo i koja bi bila cijena popravka osovine.

 

Međutim, na temelju utvrđenja suda prvog stupnja da su se pukotine vidjele golim okom i prilikom primopredaje osovine nakon izvršenog popravka, a što je u skladu s nalazom i mišljenjem strojarskog vještaka da nije za očekivati da prikazane pukotine nastanu par mjeseci nakon izvedenih radova, proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o vidljivim nedostacima.

 

U slučaju vidljivih nedostataka tužitelj je prilikom primopredaje, a s obzirom da se radi o trgovačkom ugovoru, bio u obvezi bez odgađanja o nedostacima obavijestiti i tuženika, a što je tužitelj propustio učiniti. Tužitelj je tuženika obavijestio o nedostacima tri mjeseca nakon primopredaje. Dakle, tužitelj je propustio bez odgađanja obavijestiti tuženika o nedostacima iako je to bio dužan na temelju odredbe članka 604. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

 

Neodlučno je što nije izvršena završna funkcionalna proba (za provođenje iste je bilo potrebno zaustaviti proizvodnju) jer je utvrđeno da su već prilikom primopredaje postojali vidljivi nedostaci, koji su bili takve prirode da osovina odmah nije bila upotrebljiva. S obzirom da je tužitelj primio izvršeni rad i bez opravdanog razloga isti nije pregledao u odnosu na vidljive nedostatke, na temelju odredbe članka 604. stavka 2. ZOO-a smatra se da je rad primljen, pa na temelju odredbe članka 604. stavka 3. ZOO-a tuženik kao izvođač više ne odgovara za nedostatke.

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Odluka o trošku je pravilna kako po osnovi tako i visini.

 

U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 3. lipnja 2020.

 

Sudac

Josip Turkalj, v.r.