- 1 -              Rev-x 1014/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1014/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Č. iz O., ..., zastupane po punomoćniku D. K., odvjetniku iz O., protiv tuženika Grada O. iz O., ..., zastupanog po punomoćniku B. R., odvjetniku iz O., radi zaključenja ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-761/10-2 od 31. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2356/07-5 od 1. lipnja 2009., u sjednici održanoj 3. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I/ Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Tuženik GRAD O. dužan je s tužiteljicom V. Č. kao prodavateljem zaključiti kupoprodajni ugovor kojim će tužiteljici prodati stan u O. koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, balkona i terase, sa korištenjem drvarnice, ukupne površine 101,16 m2, sagrađen u zgradi br. ... u ... ulici u O., na I-om katu, na kčbr. 5880, uz prodajnu cijenu od 287.689,95 kn, u roku 15 dana od dana donošenja presude ili će protekom toga roka takav ugovor zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 20.562,50 kuna, sve u roku od 15 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Tužiteljica je reviziju protiv drugostupanjske presude izjavila pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP). Iako je tužiteljica u uvodu revizije navela da istu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, iz sadržaja revizije proizlazi da istu podnosi i zbog "povrede ZPP". Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Na temelju odredbe čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

U odnosu navode iznesene u reviziji o "povredi ZPP" za odgovoriti je da istima revidentica zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i upušta se u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, a prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud takve, činjenične navode revidenta nije mogao uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost.

 

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg je revident podnio reviziju.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži sklopiti kupoprodajni ugovor s tužiteljicom kao kupcem, stana u Osijeku pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude.

 

Na temelju utvrđenja:

 

- da je tuženik sukladno čl. 6. Odluke o prodaji gradskih stanova raspisao javni natječaj objavljen u glasilima dana 12. srpnja 2003. godine, na koji su se javili suprug tužiteljice i tužiteljica uz njegovu suglasnost;

 

- da je toč. IX. natječaja i čl. 11. st. 2. Odluke propisano da tuženik zadržava pravo bez navođenja razloga po provedenom natječajnom postupku ne prihvatiti niti jednu od prispjelih ponuda, a o čemu je tuženik pismeno izvijestio ponuditelje (čl. 12. Odluke);

 

- da je tuženik uputio ponudu najmoprimcu uz obavijest o početnoj prodajnoj cijeni od 38.292,91 EUR-a plativo u kunama uz obavijest da će prodaja stana biti obavljena putem javnog natječaja i to po tržišnoj cijeni, te da postoji mogućnost da u postupku prodaje bude ostvarena viša cijena i da je natječaj objavljen u listu G. S. da je tuženik naknadno utvrdio da cijena iz natječaja ni približno ne odgovora tržišnoj cijeni stana te je stoga tuženik odbio sklopiti ugovor o prodaji predmetnog stana budući nije bila utvrđena tržišna cijena za taj stan kao početna;

 

prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan, a imajući u vidu odredbu čl. 391. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje u tekstu: ZVDSP).

 

Drugostupanjski sud potvrdio je odluku suda prvog stupnja.

 

U odnosu na navode tužiteljice iznesene u reviziji, tj. navoda da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti da tužiteljica u reviziji nije određeno navela niti obrazložila razloge zbog kojih je reviziju podnijela zbog tog revizijskog razloga, odnosno u čemu se sastoji pogrešna primjena materijalnog prava, a to je tužiteljica bila dužna učiniti u smislu izričite odredbe čl. 386. st. 1. ZPP. Međutim, prema ocjeni revizijskog suda tužiteljica je u reviziji samo uopćeno navela da je "ostvarena povreda materijalnog prava, uređena Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te povreda Zakona o parničnom postupku".

 

Revidentica u reviziji iznesenim navodima zapravo osporava kako pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tako i zaključak sudova u postupku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Prema ocjeni ovoga suda takvi revizijski navodi tužiteljice po svojoj naravi predstavljaju činjenične prigovore. Budući da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje tužiteljičine činjenične prigovore iznesene u reviziji niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti.

 

Budući da tužiteljica u reviziji nije određeno navela niti obrazložila razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava to revizijski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 386. st. 2. ZPP neobrazložen tužiteljičin, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije uzeo u obzir.

 

Na navode iz revizije kojima se tužiteljica poziva na ugovor o prodaji stana koji su s tuženikom sklopili njezini susjedi, po istom natječaju, valja odgovoriti, prvenstveno, na temelju odredbe čl. 387. ZPP stranke mogu u reviziji iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti, dakle, da bi se raspravljalo i uzelo u razmatranje navedeni Ugovor o prodaji, tužiteljica je taj ugovor trebala predočiti u postupku pred sudom prvog stupnja, a ne uz reviziju, zbog čega, pozivom na navedenu odredbu, ovaj dokaz nije uzet u obzir, niti je razmatran u svezi s revizijskim tvrdnjama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 3. lipnja 2020.