Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 254/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 254/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. R. iz V., OIB:..., zastupanog po punomoćnici T. R., odvjetnici u S. B., protiv tuženika V. k. d.o.o., V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. O., odvjetniku u Odvjetničkom društvu O. i P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj R-875/18-4 od 19. rujna 2019., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-38/18-9 od 2. kolovoza 2018., na sjednici održanoj 3. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj R-875/18-4 od 19. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-38/18-9 od 2. kolovoza 2018.

 

Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

To iz razloga što prvim postavljenim pitanjem tuženik po prvi put tek u prijedlogu za dopuštenje revizije osporava primjenu Granskog kolektivnog ugovora za graditeljstvo iz 2007. u ovom konkretnom postupku po osnovi klasifikacije djelatnosti tuženika prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti Državnog zavoda za statistiku iz 2007. Naime, tuženik tek u prijedlogu za dopuštenje (kroz postavljeno materijalnopravno pitanje) tvrdi da je djelatnost kojom se bavi klasificirana za rudarstvo umjesto za građevinarstvo i u prilog toj tvrdnji predlaže uvid u Obavijest  od 7. travnja 2015. o razvrstavanju tuženika kao poslovnog subjekta prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti iz 2007., što, u smislu odredbe čl. 385. ZPP, nije dopušteno utvrđivati po prvi put tek u postupku pred revizijskim sudom.

 

U vezi drugog postavljenog pitanja vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da je drugo postavljeno pitanje potpuno vezano za činjenice konkretnog slučaja pa odgovor na navedeno pitanje ovisi o činjeničnim utvrđenjima u svakom konkretnom slučaju.

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 3. lipnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu