- 1 -              Rev 364/2018-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 364/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. T., OIB: ..., iz S., zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lj.-V. & p. iz S., protiv I-tuženika T. K., OIB: ..., iz S., i II-tuženice M. A., OIB: ..., iz S., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-248/2015 od 7. studenoga 2017., kojom je potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-157/11 od 7. srpnja 2014., u sjednici održanoj 3. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I –Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kupoprodaji zaključen između  tuženika pod 1.) kao prodavatelja i  tužene pod 2.) kao kupca ovjeren u potpisu kod javnog  bilježnika M. P. pod brojem ovjere Ov-2263/11 čiji predmet kupoprodaje je idealni dio i to 222/300 dijelova nekretnine označene kao čest. zgr. 821 ZU 852 KO S., pa se na temelju ove presude ima u zemljišnim knjigama za KO S. na nekretnini označene kao čest. zgr. 821 ZU 852 u naravi zgrada uspostaviti prijašnje zemljišno knjižno stanje brisanjem uknjižbe prava vlasništva na ime drugotužene u 222/300 idealnih dijelova.

 

Dužni su  tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici prouzročen parnični trošak."

 

II-Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi  tuženima  parnični trošak u iznosu od 52.500,00 kuna."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-157/11 od 7. srpnja 2014.

 

II. Prihvaća se žalba tužiteljice kao osnovana pa se odluka o trošku sadržana u izreci pod točkom II. presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-157/11 od 7. srpnja 2014. godine, ukida u odnosu na tuženika pod 1. T. K.

 

Tuženoj pod 2 M. A. ne dosuđuju se trošak odgovora na žalbu."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupa i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, pobijane presude preinačiti na način da se tužbeni zahtjev prihvati, podredno pobijane nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Tužiteljica je zatražila trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obrazloženje pobijanih presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, a koji kao takovi, ne proturječe sadržaju spisa.

 

Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev istaknut prema oboje tuženika kojim se traži utvrđenje ništetnosti i da ne proizvodi pravne učinke ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između prvotuženika kao prodavatelja i drugotuženice kao kupca ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem Ov-2263/11 kojim ugovorom je prvotuženik-prodavatelj prodao prvotuženici-kupcu idealni dio i to 222/300 dijelova nekretnine označene kao čest. zgr. 821 Z.U. 852 KO S., te da se na temelju takove presude u zemljišnoj knjizi uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje brisanjem uknjižbe prava vlasništva s imena drugotuženice u 222/300 idealnih dijelova.

 

Zahtjev za utvrđenje ništetnosti navedenog kupoprodajnog ugovora tužiteljica temelji na stvarnoj tužbenoj osnovi da je sporni kupoprodajni ugovor sklopljen nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina od 30. ožujka 2011. sklopljenog između tužiteljice i prvotuženika time da je predmet kupoprodaje bila nekretnina označena kao čest. zgr. 821 Z.U. 852 KO S. u cijelosti.

 

Nižestupanjski sudovi su polazeći od utvrđenja:

 

- da je prvotuženik T. K. sklopio dva ugovora, od kojih je ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30. ožujka 2011. sklopljen s jedne strane između T. K., Ž. B. i B. K. kao prodavatelja i s druge strane tužiteljice kao kupca, te ugovor o kupoprodaji nekretnine od 1. travnja 2011. sklopljen samo između T. K. kao prodavatelja i M. A. kao kupca,

 

- da je predmet kupoprodaje ugovora od 30. ožujka 2011. čest zgr. 821 Z.U. 852 k.o. S., u naravi zgrada (članak 3. ugovora),

 

- da je predmet kupoprodaje ugovora od 1. travnja 2011. suvlasnički dio T. K. na nekretnini označenoj kao čest. zgr.821, zgrada Z.U. 852, k.o. S. (2010/2700 dijela), anagrafske oznake ..., i da je kupoprodajna cijena 35.000,00 EUR (list 16. spisa),

 

- da je kao suvlasnica "formalno" uknjižena M. R. za 17/135 dijela sporne nekretnine, (nesporno) u odnosu na  koju su T. K., Ž. B. i B. K. pred prvostupanjskim sudom pokrenuli parnicu radi utvrđenja, a koji postupak još nije okončan, te da je to navedeno u oba ugovora,

 

- da je ugovor od 30. ožujka 2011. ovjeren kod javnog bilježnika T. K.-M. u S. 31. ožujka 2011., pod brojem ovjere OV-2094/11, a ugovor od 1. travnja da je ovjeren kod javnog bilježnika M. P. u S. pod brojem ovjere OV-2263/11 8. travnja 2011.,

 

- da oba ugovora sadrže izričitu izjavu prodavatelja da kupac može na temelju tog ugovora izvršiti upis prava vlasništva na svoje ime  (clausula intabulandi),

 

- da je u oba ugovora ovjeren potpis prodavatelja,

 

- da tužiteljica nije zatražila upis u zemljišnoj knjizi, a da je zahtjev za uknjižbu drugotuženice zatražila 11. travnja 2011. putem svog punomoćnika na temelju svog ugovora, neposredno putem prijamno otpremne pisarnice zemljišnoknjižnog odjela (list 15. spisa),

 

-  da oba ugovora egzistiraju jer nisu raskinuti,

 

- da je tužiteljici i drugotuženici prodavatelj izvršio simboličku predaju posjeda (predaju ključeva) i to  drugotuženici odnosno njezinom sinu odmah nakon isplate kupovne cijene u odvjetničkom uredu D. R., a da je kupovninu tužiteljica u ukupnom iznosu od 90.000,00 EUR predala prodavateljima kod javnog bilježnika,

 

- da tužiteljica ničim nije dokazala nesavjesnost drugotuženice prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora (od 1. travnja 2011.), odnosno da ista nije znala niti mogla znati da je tužiteljica ranije sklopila ugovor o kupoprodaji (30. ožujka 2011.) s prvotuženikom,

 

- da je drugotuženica u dobroj vjeri zatražila i ishodila upis u zemljišnoj knjizi prava vlasništva suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini, a temeljem ugovora sklopljenog s prvotuženikom od 1. travnja 2011. i ovjerenog kod javne bilježnice M. P. pod brojem OV-2263/11 od 8. travnja 2011.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev uz obrazloženje da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), obzirom da postojanje dvaju različitih pravnih poslova između različitih stranaka u odnosu prema istom predmetu stjecanja prava vlasništva, sam po sebi, ne vodi ništetnosti jednog od ta dva ili više pravnih poslova.

 

I prema ocjeni ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

 

Neosnovanost tog zahtjeva proizlazi iz samih činjeničnih tužbenih navoda na kojima se zahtjev temelji.

 

Naime, tužiteljica smatra da je sporni kupoprodajni ugovor ništetan iz razloga što je predmet tog ugovora bila nekretnina koju je prvotuženik ranije otuđio tužiteljici ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 30. ožujka 2011., dakle, zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog kupoprodajnog ugovora tužiteljica u bitnom temelji na činjenici višestrukog ugovaranja otuđenja iste (dijela) nekretnine. Ta činjenica nije razlog ništetnosti ugovora o otuđenju već otuđene nekretnine, a to ni u slučaju da stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri.

 

Da takav ugovor nije ništetan proizlazi iz odredaba čl. 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP).

 

Tim odredbama propisano je da u slučaju kada je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva (st. 1.), da brisanje upisa vlasništva osobe iz st. I. ovog članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kada je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugome već valjano otuđena i predana u samostalan posjed (st. 2.), te da odnos otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle vlasništvo nekretnine uređuju obveznopravna pravila (st. 3.).

 

U okolnostima konkretnog slučaja, a obzirom na činjenicu da je drugotuženica na temelju valjanog pravnog posla ishodila uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, materijalno pravo je pravilno primijenjeno i kada je zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja odbijen kao neosnovan.

 

U takvoj situaciji niti pozivanje na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. tužiteljicu ne može dovesti u povoljniju pravnu situaciju.

 

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 3. lipnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.