- 1 -              Rev 3538/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3538/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. I. d.d., R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica K. Č., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Č., M. P. u Z., radi utvrđenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštenom, rješavajući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-653/18-2 od 22. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1526/17-13 od 20. ožujka 2018., u sjednici održanoj 3. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja u dijelu protiv odluke o trošku odbacuje se kao nedopuštena.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I./              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja T. K. iz Z., OIB: ..., koji glasi:

"1 Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10.7.2017. i da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

2 Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na rad i obavljanje poslova ugovorenih ugovorom o radu od 1.9.2010. u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

3 Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju troškove ovog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

II./              Nalaže se tužitelju T. K. iz Z., OIB: ..., da tuženiku P. I. d.d., R., OIB: ..., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 20.3.2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1526/17-13 od 20. ožujka 2018.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode i predlaže istu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Revizija u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok revizija u dijelu protiv odluke o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

 

Prema odredbi članka 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud je u odnosu na glavnu stvar ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na čije počinjenje sadržajno ukazuje revident. Presuda suda drugog stupnja ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 10. srpnja 2017., te zahtjev tužitelja za povratak na rad.

 

Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te je li tuženik dokazao da nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

 

- da je tužitelj temeljem sklopljenog ugovora o radu od 1. rujna 2010. na neodređeno vrijeme bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu – dostavljač,

 

- da je tuženik 10. srpnja 2017. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,

 

- da je u odluci o otkazu kao razlog otkazivanja ugovora o radu navedeno, da je 27. lipnja 2017. na radnom mjestu oko 14,21 sati, u prisutnosti svjedoka, utvrđena prisutnost alkohola u organizmu tužitelja od 0,5 promila,

 

- da je tužitelj odbio potpisati Zapisnik o utvrđivanju alkoholiziranosti,

 

- da je tužitelj udaljen sa radnog mjesta,

 

- da je tužitelj iznio obranu u pisanom obliku, koju tuženik nije prihvatio,

 

- da je tužitelj na odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava, o kojem tuženik nije odlučio, te je tužitelj u zakonskom roku zatražio sudsku zaštitu prava iz radnog donosa podnošenjem predmetne tužbe dana 1. kolovoza 2017.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sudovi su odbili tužbeni zahtjev na utvrđenje otkaza ugovora o radu nedopuštenim, budući da je utvrđeno da je tužitelj za vrijeme rada konzumirao alkohol, te utvrđena prisutnost alkohola u koncetraciji od 0,5 promila, čime je tužitelj povrijedio odredbu članka 58. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14, 118/14 i 154/14 - dalje: ZZR) i odredbu članka 76. Pravilnika o radu. Stoga su sudovi zaključili da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu članka 116. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR) zbog čega je odbijen i zahtjev za vraćanje na rad prema odredbi članak 124. stavak 1. ZR.

 

Odredbom članka 116. stavak 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Prema odredbi članka 76. stavak 1. točka 20. Pravilnika o radu tuženika konzumiranje alkohola ili drugih sredstava ovisnosti za vrijeme ili neposredno prije rada, unošenje alkohola ili drugih sredstava ovisnosti u poslovne prostorije, dolazak na rad pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti, predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, na temelju koje poslodavac ima pravo izvanredno otkazati ugovor o radu radniku.

 

Odredbom 58. stavak 1. ZZR propisano je da je zabranjeno uzimanje alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti prije i tijekom rada i njihovo unošenje u radne prostorije i prostore.

 

Stoga, imajući na umu citirane odredbe, te činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima, pravilan je, i prema ocjeni ovog suda, zaključak nižestupanjskih sudova da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju.

 

Naime, i prema shvaćanju ovoga suda prisutnost alkohola u organizmu tužitelja od 0,5 promila za vrijeme radnog vremena, utvrđena alkotestiranjem (u smislu odredbe članka 59. ZZR) predstavlja osobito tešku povredu radne obveze, a kako su to uostalom pravilno ocijenili i nižestupanjski sudovi.

 

Stoga su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da tuženik ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu prema članku 116. stavak 1. ZR zbog čega je onda pravilno odbijen i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad prema odredbi članka 124. stavak 1. ZR.

 

Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji kojima pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u presudi suda drugog stupnja za navesti je da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske  održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Zbog navedenog je na temelju članka 392. stavak 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ovaj trošak nije bio potreban (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).

 

Zagreb, 3. lipnja 2020.