Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 387/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice „C.“ d.d. Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica K. V. dipl. iur. kod tužiteljice, protiv tuženika M. S. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 1257/2019-2 od 22. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj P - 1629/16 od 12. srpnja 2019., u sjednici održanoj 3. lipnja 2020.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 1257/2019-2 od 22. listopada 2019. zbog pravnog pitanja utvrđivanja limita obveze osiguratelja prema odredbi čl. 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (Sl. l. br. 24/76)?
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na ostala pravna pitanja odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 1257/2019-2 od 22. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj P - 1629/16 od 12. srpnja 2019. zbog više pravnih pitanja, između ostalih i zbog pravnog pitanja navedenog u izreci pod t. I. ovog rješenja.
Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 1. ZPP-a zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka nižestupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda (pravnog shvaćanja iznijetog u odlukama ovog suda Rev – 331/97 od 26. rujna 2000., Rev – 462/02 od 2. listopada 2002., Rev – 448/06 od 18. svibnja 2006., pa i u rješenju ovog suda br. Rev – 2286/14 od 24. veljače 2016. kojim je prethodno ukinuta odluka drugostupanjskog suda u ovoj pravnoj stvari).
Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP-a riješiti kao u t. I. izreke.
U odnosu na ostala pravna pitanja revizijski sud je ocijenio da ista nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, te jer odgovor na postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.
Slijedom navedenog, kako u odnosu na ostala u prijedlogu navedena pravna pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u t. II. izreke.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.