- 1 -              Revr 1711/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1711/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. I. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. L. i K. G. iz Z., protiv tuženika holding d.o.o. - P. Z. c., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-343/2016-2 od 25. kolovoza 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5412/11-60 od 12. svibnja 2016., u sjednici održanoj 3. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-343/16-2 od 25. kolovoza 2016. te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I/              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da nije dopušten tuženikov otkaz ugovora o radu s tužiteljem, koji je tuženik dao tužitelju dostavljanjem "Odluke o otkazu ugovora o radu" datirane 18.10.2011. i da radni odnos između tuženika i tužitelja nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao i da mu bez prekida prizna sva prava i omogući ostvarivanje svih prava iz radnog odnosa.

 

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu.

 

II/              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.000,00 kn u roku od 8. dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-5412/11-60 od 12. svibnja 2016.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu podredno ukine obje nižestupanjske presude.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi članka 392.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopuštena tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18. listopada 2011., te posljedično tome i zahtjev za vraćanje na posao.

 

Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i je li tuženik prije otkazivanja ugovora o radu proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem na zakonit način.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu „vozača kamiona“,

 

- da je tuženik 18. listopada 2011. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

 

- da se u odluci o otkazu navodi da je tužitelj počinio osobito tešku povredu radne obveze i to da je u periodu od 18. srpnja 2011. i 19. kolovoza 2011. usporedbom s GPS praćenjem vozila tužitelja, utvrđeno da je stvarno prešao 1748 km, a u putnim radnim listovima neistinito naveo prelazak 3249 km i više putnih relacija na dnevnoj bazi nego što ih je stvarno bilo, da unazad godinu dana nije arhivirao kartice tahografa, što je bio obvezan činiti svaki mjesec, a kartice je koristio na nezakonit način tako da ih je koristio veći broj dana. Zbog svega navedenog tužitelj je pravdao veću količinu goriva, od propisane norme internim aktima tuženika i usporedbom drugih vozača na istom terenu i istim vozilom,

 

- da je tužitelj 7. studenoga 2011. podnio zahtjev za zaštitu prava zbog danog otkaza ugovora o radu, kojeg je poslodavac odbio, te da je tužitelj u zakonskom roku zatražio sudsku zaštitu prava iz radnog donosa podnošenjem predmetne tužbe dana 5. prosinca 2011.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši da je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog počinjene osobito teške povrede radne obveze koja mu se stavlja na teret u odluci o otkazu, te da je opravdano poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja, što u konačnici predstavlja osobito važnu činjenicu u smislu odredbe članka 108. stavak 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09 – dalje: ZR) zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka radni odnos tužitelja kod tuženika više nije moguć.

 

Tužitelj prije svega u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazujući pritom na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

Kod ocjene osnovanosti ovog revizijskog razloga valja poći od toga da je tužitelj u dopuni tužbe (list 41 spisa) kao i u reviziji istaknuo da tuženik prije otkazivanja ugovora o radu nije proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem na zakonit način, a u reviziji ističe da sud drugog stupnja nije dao obrazloženje o odlučnim činjenicama (je li tuženik prije otkazivanja ugovora o radu proveo postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem na zakonit način).

 

Prema odredbi članka 8. ZPP sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom slobodnom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Iako je, dakle, pravo na ocjenu dokaza pridržano sudu, u slobodi ocjene dokaza i sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ona mogla provjeriti.

 

Valja pritom imati na umu da sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP i ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak te je li ocijenio i kako je ocijenio pojedine dokaze.

 

Budući da je tužitelj prigovarao tijekom cijelog postupka da tuženik nije proveo postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem na zakonit način, za ocjenu zakonitosti i dopuštenosti otkaza ugovora o radu potrebno je navesti razloge i o odlučnoj činjenici je li poslodavac prije otkazivanja ugovora o radu proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem na zakonit način u skladu s odredbom članka 149. stavak 1. ZR.

 

Slijedom navedenog, budući da je sud drugog stupnja propustio navesti razloge za važnu činjenicu za ocjenu zakonitosti i dopuštenosti otkaza ugovora o radu, a to je - je li poslodavac prije otkazivanja ugovora o radu proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem na zakonit način u skladu s odredbom članka 149. stavak 1. ZR, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP te se presuda ne može ispitati.

 

Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 394. stavak 1. ZPP ukinuti presudu suda drugog stupnja i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 3. lipnja 2016.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.