- 1 -              Rev 2145/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2145/2019-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. B. iz Š., OIB: …, drugotužiteljice N. D. B., iz Š., OIB: …, koju zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u S., trećetužitelja Z. B. iz Š., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u S., protiv prvotuženika E. B. iz Š., OIB: …, i drugotuženika M. B. iz T., OIB: …, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji drugotužiteljice i trećetužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-373/2015-2 od 5. lipnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku, broj P-1805/13 od 1. prosinca 2014., ispravljena rješenjem istog suda broj P-1805/13 od 18. siječnja 2018., u sjednici održanoj 3. lipnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija drugotužiteljice i trećetužitelja, ukida presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-373/2015-2 od 5. lipnja 2017. u pobijanom dijelu pod točkom 2. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„1. Utvrđuje se da nasljednicima E. B., Š., i M. B., T., kao zakonskim nasljednicima, zbog nedostojnosti ne pripada pravo na nužni dio iz ostavine njihovog oca pok. Z. M. B. u ostavinskom postupku kod Općinskog suda u Šibeniku posl. br. O-67/13.

 

2. Dužni su tuženici isplatiti tužiteljima parnični troška u iznosu od 61.240,00 kn, sve u roku od 15 dana. U preostalom dijelu preko dosuđenog odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška u iznosu od 12.500,00 kn kao neosnovan.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ad. 1., te se u odnosu na istoga potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku od 1. prosinca 2014. god., pod br. P - 1805/13, kako glede odluke o glavnoj stvari (toč. 1. izreke), tako i glede odluke o parničnom trošku (toč. 2. izreke), a koja ovog tuženika tereti u iznosu od 30.620,00 kn.

 

2. Prihvaća se žalba tuženika ad.2., te se preinačava prvostupanjska presuda na način da se u odnosu na tog tuženika odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (toč. 1. izreke), jednako kao i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, koji je ovog tuženika tereti u iznosu od 30.620,00 kn (toč. 2. izreke).

 

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja radi naknade troška žalbenog postupka.“

 

Protiv dijela drugostupanjske presude, pod točkom 2. izreke, drugotužiteljica i trećetužitelj su u zakonskom roku podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. točke 1. ZPP. Predložili su reviziju prihvatiti i ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija drugotužiteljice i trećetužitelja je osnovana.

 

              Predmet spora jest tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da tuženicima kao nasljednicima iza smrti oca Z. M. B. ne pripada pravo na nužni nasljedni dio zbog nedostojnosti za nasljeđivanje.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

- da je sada pokojni Z. M. B. vlastoručnom oporukom sastavljenom 18. studenog 2002., između ostalog, naveo da isključuje svoje sinove E. i M. iz nasljedstva riječima: Sinovima E. i M. ne ostavljam ništa jer su me maltretirali i tukli“,

 

- da je sada pokojni Z. M. B. bio u iznimno lošim odnosima sa svojom djecom,

 

- da je prvotuženik živio s ostaviteljem sve do 2002. godine, te da prvotuženik nije pokazivao brigu za svog oca jer u razdobljima kada bi otac izostajao iz stana, prvotuženik nije prijavljivao njegov nestanak policiji, iako nije znao gdje se tada nalazi,

 

- da je prvotuženik ocu upućivao prijetnje, zbog kojih je, sada pokojni Z. M. B. podnosio kaznene prijave,

 

- da tuženici nisu poštivali njegove prijatelje,

 

- da je prvotuženik napustio stan u kojem je živio sa svojim ocem i djevojkom u prosincu 2002. i od tada pa do očeve smrti 2007. godine s njim nije ostvarivao kontakte,

 

- da drugotuženik nije bio u kontaktu s ocem od 1996. godine pa sve do smrti oca,

 

- da drugotuženik nije bio upoznat sa bolesti svoga oca kao ni njegovim operacijama,

 

- da su tuženici zanemarivali oca kada mu je pomoć bila potrebna pa tako mu nisu pružili pomoć ni nakon što je obolio od karcinoma jednjaka,

 

- da drugotuženik nije došao na očev pogreb.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da postoje opravdani razlozi za isključenje tuženika iz nasljedstva zato što su tuženici povrijedili obveze koje proizlaze iz njihova obiteljskog odnosa sa ostaviteljem i na taj način teže ogriješili prema ostavitelju pa tako nisu pokušali biti podrška svom ocu u njegovom liječenju od problema s alkoholom, već naprotiv ponašali su se bez dužnog poštovanja i ljubavi prema svom ocu i na različite načine ga maltretirali, slijedom čega je prihvaćen tužbeni zahtjev, pozivom na odredbu čl. 85. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05 – dalje: ZN) u vezi čl. 86 ZN.

 

Odlučujući o žalbi tuženika sud drugog stupnja je djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu u odnosu na prvotuženika, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), a dijelom preinačio u odnosu na drugotuženika i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, pozivom na čl. 373. točke 2. ZPP.

 

U obrazloženju presude drugostupanjski sud, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ocjenjuje da u odnosu na drugotuženika nisu opravdani razlozi za isključenje nasljednika s obzirom da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi se razlozi isključenja odnosili na drugotuženika, s obzirom da on nije bio u kontaktu s ostaviteljem od 1996. godine.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka drugotužiteljica i trećetužitelj navode da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da su u obrazloženju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Osnovano navode revidenti da je drugostupanjski sud u obrazloženju presude propustio navesti razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na nedostojnost drugotuženika kao nasljednika u smislu odredbe čl. 125. st. 4. ZN, a na kojim činjenicama se, pored razloga za oporučno isključenje nasljednika, temelji tužbeni zahtjev u konkretnom postupku.

 

Opisanim postupanjem drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o žalbi dajući jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 3. lipnja 2020.