- 1 -              Revd 1141/2020-2

Broj: Revd 1141/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz Z., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik G. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. G. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-59/2018-2 od 4. prosinca 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-1239/16-50 od 24. studenoga 2017., u sjednici održanoj 3. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tuženika D. G. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 340.763,03 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 34.486,97 kuna sa zateznom kamatom od 6. srpnja 2006. do isplate te u dijelu zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od 340.763,03 kuna tekuće od 6. srpnja 2006. do 9. srpnja 2006., dok je točkom III. izreke naloženo tužitelju da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 9.219,26 kuna, u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja pod točkom I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja pod točkom I. izreke, točki III. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 51.444,97 kuna (pedeset jednu tisuću četiri stotine četrdeset četiri kune devedeset sedam lipa). Točkom II. izreke presude odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja o trošku sadržanoga u točki III. izreke navedene presude kao djelomično neosnovana i potvrđeno navedeno rješenje u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 5.039,41 kuna (pet tisuća trideset devet kuna četrdeset jednu lipu). Točkom III. izreke preinačeno je rješenje o trošku sadržano u točki III. izreke navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.179,85 kuna (četiri tisuće stotinu sedamdeset devet kuna osamdeset pet lipa) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.179,85 kuna (četiri tisuće stotinu sedamdeset devet kuna osamdeset pet lipa).

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 375.250,00 kuna s naslova isplaćene kupoprodajne cijene prema ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 4. srpnja 2006. koji je sporazumno raskinut 16. travnja 2009. te se stoga ne radi o sporovima iz odredbe čl. 382.a ZPP prema kojoj stranke mogu iznimno podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

U smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, ako je ovaj sud dopustio podnošenje revizije, slijedom čega je vidljivo da je tuženik podnio reviziju bez da je prethodno doneseno rješenje kojim je revizija dopuštena.

Stoga je temeljem odredbe čl. 392. st. 7. ZPP valjalo reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci odluke.

Zagreb, 3. lipnja 2020.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.