1

Poslovni broj: 37 Gž Ovr-108/2020-3

Poslovni broj: 37 Gž Ovr-108/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja O. b. d.d., OIB: ..., S., (ranije S. b. d.d., S., OIB: ...), protiv ovršenice I. K., OIB: ..., iz T., i ovršenika K. K., OIB: ..., iz T., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Kutini od 18. studenog 2019. poslovni broj: Ovr-392/2019-5, 1. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda Kutini poslovni broj: Ovr-392/2019-5 od 18. studenog 2019.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem ukinute su sve provedene ovršne radnje i obustavljena ovrha.

Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje.

Žalba nije osnovana.

Iznoseći razloge zbog kojih je obustavio ovrhu i ukinuo provedene ovršne radnje, prvostupanjski sud navodi da je Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Kutini donio rješenje o ovrsi broj: Ovr-2312/2018 na nekretninama ovršenika, a da je 4. listopada 2018. Zemljišnoknjižni odjel u Sisku poslovni broj: Z-16089/18 donio rješenje kojim odbija dopuštenje za upis zabilježbe ovrhe jer je vlasnik čestice 1925/16 upisane u zk.ul. 1342 k.o. B. – T. H.-b. C. d.d. Z. sa zabilježbom fiducijarnog prijenosa pod brojem Z-667/03, dok su u rješenju o ovrsi kao ovršenici navedeni I. K. i K. K. Obzirom na takva utvrđenja prvostupanjski sud na temelju čl.72. st.2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj:112/12, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje u tekstu: OZ) obustavlja ovrhu.

U žalbi ovrhovoditelj navodi da je prijedlog za ovrhu podnio protiv nasljednika dužnika i sudužnika i to na nekretnini koju su naslijedili temeljem pravomoćnih rješenja o nasljeđivanju iz pok. K. I. i K. D. s time da je predložio da se izvrši upis (predbilježba) njihova vlasništva na nekretnini sukladno čl.82. st.3. OZ-a. Tvrdi da su ovršenici punopravni vlasnici nekretnine dok je upisani vlasnik H. b. isključivo fiducijarni vlasnik odnosno vlasnik radi osiguranja tražbine koji nekretninu ne koristi, nema je u posjedu i nema ovlaštenja koja ima punopravni vlasnik, te se isti u slučaju prodaje u ovršnom postupku također namiruje iz kupovnine. Smatra da fiducijarni vlasnik svoje uvjetno vlasništvo koje mu služi isključivo da osigura svoju tražbinu temelji na raspolaganju punopravnih vlasnika – I. i D. K. (ostavitelja ovršenika) te da postojanje fiducije na nekretnini ne može biti prepreka provedbi ovrhe drugih tražbina.

Izneseno materijalnopravno stajalište ovrhovoditelja ne može se prihvatiti pravilnim jer  nema nikakvog uporišta u odredbama OZ-a.

Nema nikakve dvojbe da je na nekretnini kčbr.1925/16 kuća i dvorište sa 845 m2 upisane u zk.ul.1342 k.o. B.-T. H.-B. C. d.d. Z., rješenjem broj: Z-667/03 od 17. veljače 2003.  upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku kao vlasnica te da je na temelju Ugovora o kreditu sa Sporazumom o prijenosu vlasništva od 4. veljače 2003.  zabilježeno da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine za iznos od 23.300,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju H. od 176.968,23 kn po čl.279. i 274. stavku 5. Ovršnog zakona (NN 57/96).

              Prijenos prava vlasništva u svrhu osiguranja propisan je odredbama čl. 273. do 279. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00 – Odluka USRH) koji se primjenjivao u vrijeme upisa prava vlasništva H.-B. C. d.d. Z., kao i odredbama čl.309 do 327. Ovršnog zakona (OZ) koji se sada primjenjuje, te je bezuvjetni prijenos vlasništva uz zabilježbu da je prijenos izvršen u svrhu osiguranja. Takav upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu nije upis prethodnog i potonjeg vlasništva u smislu odredbe čl.34. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – pročišćeni tekst), odnosno čl. 36. st.4. i st.5. ZZK-a na koje odredbe očito aludira predlagatelj.

Prema odredbi čl.80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom. Iz navedene odredbe proizlazi da je za provedbu ovrhe na nekretnini potrebno da je ovršenik vlasnik nekretnine, a što u konkretno slučaju nije ovršenik već je to H.-B. C. d.d. Z.

Nisu ostvarene niti pretpostavke za određivanje po službenoj dužnosti prava vlasništva ovršenika na predmetnoj nekretnini primjenom čl.82. st.3. OZ-a budući ni njihovi prednici I. K. i D. K. nisu upisani vlasnici iste, a niti su ostvarene pretpostavke za predbilježbu njihovog prava vlasništva  smislu čl. 34. st.3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/19 – dalje u tekstu: ZZK) koji predbilježbu definira kao upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničavaju ili prestaju samo pod uvjetom naknadnog opravdanja i u opsegu u kojem budu naknadno opravdana budući su upisi u zemljišnu knjigu dopušteni samo protiv osobe koja je u trenutku podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojeg se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik) kako je to određeno čl. 45. ZZK-a. Ponavlja se da prednici ovršenika I. K. i D. K. nisu upisani vlasnici predmetne nekretnine pa posljedično ni pravomoćna rješenja o nasljeđivanju kojima su ovršenici proglašeni njihovim nasljednicima, nije isprava na temelju koje bi se mogao izvršiti upis njihovog prava vlasništva ili predbilježbe kako to predlaže ovrhovoditelj.

Kako je dakle iz naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje u odnosu na upisano zemljišnoknjižno stanje pravilno ocijenio da ovrha nije moguća i pravilnom primjenom čl.72. st.2. OZ-a obustavio ovrhu i ukinuo provedene radnje, pa je uz daljnje utvrđenje ovog suda da u prvostupanjskom postupku nije počinjena nijedna bitna povreda odredba ovršnog (parničnog) postupka na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju čl.365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) koju uporište za svoju primjenu u ovršnim postupcima nalazi u odredbi čl.21. st.1. OZ-a, valjalo žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, sve primjenom čl.380. toč.2. ZPP-a u vezi čl.21. st.1. OZ-a.

U Varaždinu 1. lipnja 2020.