REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 7 Gž-234/2019-2.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović Terzić,
u pravnoj stvari tužitelja H. B. iz V., (OIB:
…), zastupan po punomoćniku D. Ć. odvjetniku iz V.,
protiv tuženika M. Č. iz V., (OIB:…),
zastupanog po punomoćniku T. B. odvjetniku iz O., radi isplate,
rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od

18. siječnja 2019., poslovni broj: 4 P-31/19-47., 3. lipnja 2020.,

p r e s u d i o j e

I. Žalba tuženika M. Č. iz V. se odbija kao
neosnovana, dok se žalba tužitelja H. B. iz V. prihvaća, te se
preinačuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 18. siječnja 2019., poslovni broj:
4 P-31/19-47., u odluci o troškovima postupka i nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi
daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku M. Č. da tužitelju H. B.
nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 157,50 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku, kao nasljedniku
pokojne N. Č., da tužitelju plati na ime troškova zastupanja pokojne N. Č.
u predmetima Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-1142/09., poslovni broj:
P-1239/10. i poslovni broj: P-622/12. ukupan iznos od 83.750,00 kn sa zakonskom
zateznom kamatom računajući od 10. siječnja 2015. do isplate i da mu nadoknadi
troškove parničnog postupka u iznosu od 12.999,00 kn.

Protiv presude tužitelj i tuženik su pravovremeno podnijeli žalbe.

2

Poslovni broj: 7 Gž-234/2019-2.

Tužitelj pobija presudu u odluci o troškovima parničnog postupka jer mu
prvostupanjski sud nije priznao trošak za pristup na ročište za objavu presude u iznosu
od 625,00 kn. Predlaže da mu se dosudi i taj trošak.

Tuženik pobija presudu u cijelosti zbog razloga iz članka 353. stavak 1.
točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11,
148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP). U žalbi u bitnom navodi da je
prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu članka

354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, jer je
sam tužitelj u svom iskazu naveo da je N. Č. bila osoba lošeg imovnog stanja i da
je s njom imao dogovor da će je pro-bono zastupati, ako mu ne bude mogla platiti.
Tuženik tvrdi da je i on osoba lošeg imovnog stanja, ali da prvostupanjski sud nije
cijenio taj dio njegovog iskaza. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj imao zakonsku
obvezu ispostaviti račun nakon izvršene usluge, sukladno članku 18. stavku 4. Zakona
o odvjetništvu, ali da to nije učinio za života N. Č. niti u jednoj od parnica u
kojima ju je zastupao. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio i o trošku
postupka. Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti. Traži
trošak sastava žalbe.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalba tužitelja je osnovana.

Žalba tuženika nije osnovana.

Prvostupanjski sud je proveo sve dokaze predložene po strankama i
pravilnom ocjenom istih, sukladno članku 8. ZPP-a, utvrdio za ovaj spor odlučne
činjenice na kojima se temelji donesena presuda.

Sud ne čini bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka

8. ZPP-a ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra tuženik da bi
trebalo.

Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao jasne
i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno ne proturječe, kao ni
stanju spisa, pa tako ni iskazu tužitelja H. B., tako da se presuda može ispitati,
pa ne stoji ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354.
stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koji se također ukazuje u žalbi, a nisu počinjene ni bitne
povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje
se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na
kojem je utemeljio pobijanu presudu. Izvedeni su svi predloženi dokazi, koji su pravilno
ocijenjeni. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje.

Suprotno navodima žalbe, iz iskaza tužitelja ne proizlazi da bi N. Č. dogovorila sa tužiteljem pro bono- zastupanje. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je,

3

Poslovni broj: 7 Gž-234/2019-2.

obzirom da je N. Č. bila osoba lošeg imovnog stanja, dogovoreno da će mu ona
platiti zastupanje kada se postupci pravomoćno okončaju i isele tuženika.

Obzirom na iskaz tužitelja i izdane punomoći, kao i činjenicu da je
pravomoćnom presudom poslovni broj: P-622/2012-32. od 20. ožujka 2014. N. Č.
kao tužiteljici, obzirom na uspjeh u sporu od 71%, dosuđen trošak zastupanja po
punomoćniku u iznosu od 7.438,98 kn, po ocjeni ovoga suda pravilan je zaključak
prvostupanjskog suda da je tužitelj kao punomoćnik N. Č. imao pravo od nje
tražiti naknadu za zastupanje jer između njih nije bilo dogovoreno da će zastupanje biti
pro bono.

Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud opravdano nije poklonio
vjeru iskazu tuženika i svjedoka P. Č. u dijelu u kojem tvrde da je N. Č.
platila tužitelju za zastupanje iznos od 15.000,00 kn jer za istinitost svojih navoda nisu
pružili nikakve materijalne dokaze, a tuženik je bio u sukobu sa N. Č. zbog čega
su i vodili sve ove parnične postupke, dok je P. Č. sin tuženika i kao takav ima
interes da imenovani uspije u sporu, pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da je
tuženik njemu darovao nekretninu koju je naslijedio kao ostavinsku imovinu iza
pokojne N. Č., a zbog koje nekretnine su i vođeni svi parnični postupci sa N.
Č..

Slijedom navedenog neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja, na koji se također ukazuje u žalbi.

U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:

- da je N. Č. izdala punomoći tužitelju da je zastupa u parničnim predmetima kod
prvostupanjskog suda poslovni broj: P-1142/09., P-1239/10. i P-622/12., koji postupci
su po raznim osnovama vođeni između nje i tuženika;

- da između tužitelja i N. Č. nije sastavljen pisani ugovor o zastupanju;
- da tužitelj kao punomoćnik prije smrti N. Č. nije izdao njoj račune za njezino
zastupanje u predmetnima poslovni broj: P-1142/09., P-1239/10. i P-622/12., a te
račune prije podnošenja tužbe nije izdao ni tuženiku;

- da je N. Č. sestra tuženika;

- da je N. Č. preminula 11. veljače 2014., te ju je temeljem pravomoćnog rješenja
o nasljeđivanju od 20. listopada 2014., poslovni broj: O-5512/14. naslijedio tuženik
M. Č., kao njezin brat;

- da je tuženik rješenjem o nasljeđivanju naslijedio od N. Č. nekretnine upisane u
zk.ul. 4044 sagrađene na kč. br. 786/1 kuća broj 99 i dvorište u površini od 2062 m2 i
potraživanja prema HZMO s osnova neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu;
- da je tužitelj kao punomoćnik N. Č. u predmetu poslovni broj: P-622/12.
postavio troškovnik na isplatu iznosa od 15.000,00 kn, u predmetu poslovni broj:
P-1239/10. u kojem je donesena nepravomoćna presuda postavio je troškovnik za
isplatu iznosa od 64.062,50 kn i to za trošak zastupanja u prvostupanjskom postupku u
iznosu od 56.250,00 kn, a za sastav žalbe u iznosu od 7.812,50 kn, te u predmetu
poslovni broj: P-1142/2009 u iznosu od 4.687,50 kn, što ukupno iznosi 83.750,00 kn;
- da su troškovi u navedenim predmetima zatraženi u skladu sa Tarifom o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika i da su postavljeni u skladu sa radnjama koje je
tužitelj kao punomoćnik N. Č. doista poduzeo za imenovanu u ovim predmetima;

4

Poslovni broj: 7 Gž-234/2019-2.

- da između tužitelja i N. Č. nije bilo ugovoreno pro bono zastupanje, odnosno besplatno zastupanje;

- da je visina vrijednosti imovine što ju je naslijedio tuženik od N. Č. dostatna
za podmirenje duga prema tužitelju, a što tuženik tijekom postupka nije ni osporavao.

Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da
tuženik kao nasljednik N. Č. odgovara za njezine dugove do visine vrijednosti
naslijeđene imovine, sukladno članku 139. stavku 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju
(Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 35/05 - dalje: ZN); da su N. Č. i tužitelj,
kada mu je ona izdala punomoć za zastupanja u parničnim predmetima, u naravi sklopili
ugovor o nalogu u smislu članka 763. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"
broj 35/05, 41/08., 63/08., 134/09., 94/13., 78/15., 29/18. i 125/11. - dalje: ZOO), te da
je stoga tuženik, kao nasljednik N. Č., dužan nadoknaditi tužitelju, kao
punomoćniku, troškove zastupanja u predmetima poslovni broj: P-1142/09., P-1239/10.
i P-622/12., sukladno članku 18. stavku 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine"
broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11. - dalje: ZO) i članku 336. stavku 1. ZOO i
to u visini propisanoj odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12. - dalje: Tarifa) što je u konkretnom slučaj,
te je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

Prema članku 18. stavku 1. ZO odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj
rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i
donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa.

Prema članku 19. stavku 1. i 2. ZO, te Tbr. 39. Tarife u imovinsko-
pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s
uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti.
sukladno odvjetničkoj tarifi, a takav ugovor je valjan samo ako je zaključen u pisanom
obliku.

Dakle, navedenim odredbama je propisano da se samo u slučaju
ugovaranja nagrade odvjetniku u visini koja je drugačija od visine nagrade propisane
Tarifom mora sastaviti u pisanoj formi ugovor o nagradi za rad. Odredbama ZO nije
propisano da se u slučaju davanja punomoći za zastupanje pred sudom mora sačinjavati
ugovor o zastupanju u posebnoj pisanoj formi, osim izdavanja punomoći od strane
stranke, a u konkretnom slučaju tužitelj je imao od strane N. Č. izdane punomoći
za zastupanje u parničnim predmetima.

Prema članku 763. stavku 1. i 2. ZOO ugovorom o nalogu obvezuje se i
ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, te
nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili
proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

Dakle i prema odredbama ZOO tužitelj je imao pravo na naknadu za
zastupanje N. Č., jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da je bilo dogovoreno
zastupanje pro bono, koje bi u tom slučaju moralo biti ugovoreno u pisanoj formi.

5

Poslovni broj: 7 Gž-234/2019-2.

Prema članku 781. stavku 1. ZOO nalog prestaje smrću nalogoprimca, a
prema članku 101. stavku 1. ZOO smrću fizičke osobe prestaje punomoć koju je ona
izdala.

Prema članku 139. stavku 1. i 3. ZN nasljednik odgovara za ostaviteljeve
dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti
naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio
sud pazi samo na prigovor nasljednika.

Slijedom navedenog, tuženik kao nasljednik N. Č. je u obvezi
podmiriti troškove imenovane za njeno zastupanje u parničnim predmetima u skladu sa
Tarifom.

Točno je da je tužitelj bio u obvezi izdati račune za zastupanje u skladu
sa člankom 18. stavkom 3. ZO kojim člankom je propisano da je odvjetnik dužan stranci
izdati račun nakon izvršene usluge, a u slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik
je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći.

Dakle, obzirom da je N. Č. preminula prije nego li su pravomoćno
okončani parnični postupci u predmetu poslovni broj: P-1142/09. i P-1239/10. tužitelj
je trebao izdati račun tuženiku za ova zastupanja nakon njezine smrti jer mu je tada
prestala punomoć. Međutim, time što nije izdao račune tuženiku prije podnošenja tužbe,
nije prestala obveza tuženika na plaćanje izvršenih usluga.

Naime, prema članku 78. stavku 7. Zakona o porezu na dodanu
vrijednost ("Narodne novine" broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14) račun koji
izdaje isporučitelj i račun koji izdaje primatelj isporuke je svaka isprava prema kojoj
porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava isporučena dobra i obavljene
usluge, bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu.

Kako je tužitelj naveo u tužbi i priložio troškovnike u kojima su točno
navedene obavljanja radnje, vrijednost svake pojedine radnje za koje se traži nagrada
za rad, kao i odgovarajući iznos PDV-a za tu radnju koji duguje državi, te je utužio
zbrojni iznos naknade i poreza, omogućio je tuženiku da točno zna iznos koji je dužan
platiti za zastupanje N. Č..

Obzirom da tuženik nakon primitka tužbe i saznanja za potraživanje koje
tužitelj ima za zastupanje N. Č. nije podmirio ovo dugovanje, pravilno je
prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev
tužitelja u cijelosti.

Pravilno tužitelj u žalbi navodi da mu je prvostupanjski sud trebao
priznati i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer se radi o ročištu na kojem
sudac obrazlaže razloge donesene presude i nakon kojega počinje teći rok za ulaganje
žalbe.

Slijedom navedenog proizlazi da tužitelju, uz pravilno dosuđen trošak u iznosu od 12.999,00 kn, pripada i daljnji trošak u iznosu od 625,00 kn (pristup ročištu

6

Poslovni broj: 7 Gž-234/2019-2.

za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, prema Tbr. 9. točka 3. Tarife i PDV u iznosu od 125,00 kn, prema Tbr. 42. Tarife).

Slijedom navedenog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i
prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a, a žalba
tužitelja je prihvaćena, te su mu dosuđeni daljnji troškovi parničnog postupka u iznosu
od 625,00 kn, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.

Obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom nije mu ni priznat trošak sastava žalbe.

Tužitelju je priznat trošak sastava žalbe prema vrijednosti predmeta
spora za žalbu od 625,00 kn i to trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 kn, prema Tbr.

10. točka 5. Tarife i PDV u iznosu od 32,50 kn, prema Tbr. 42. Tarife, što ukupno iznosi
157,50 kn.

Slavonski Brod, 3. lipnja 2020.

Sutkinja

Irena Dikanović Terzić

Broj zapisa: 17896-7a136

Kontrolni broj: 007aa-4a962-7ce6f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IRENA DIKANOVIĆ-TERZIĆ, L=SLAVONSKI BROD, O=ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM
BRODU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Slavonskom Brodu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.