Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Đerđa, kao predsjednika vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje Dujmović, kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice N. T., OIB:…, iz Z., zastupana po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika M. K., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., radi naknade isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. ožujka 2018. poslovni broj P-3279/2014, u sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2020.,

p r e s u d i o j e

Djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana žalba tužiteljice N. T. te se djelomično preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. ožujka 2018. poslovni broj P-3279/2014 u točki I podtočka I njezine izreke tako da se nalaže tuženiku M. K. da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 23.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, sa zakonskom zateznom
kamatom po eskontnoj stopi HNB-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja teče:

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. lipnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. srpnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. kolovoza 2009. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. rujna 2009. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. listopada 2009. pa do isplate,

2 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. studenoga 2009. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. prosinca 2009. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. siječnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. veljače 2010.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. travnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. svibnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. lipnja2010. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. srpnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. kolovoza 2010. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. rujna 2010. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. listopada 2010. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. studenoga 2010. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. prosinca 2010. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. siječnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. veljače 2011. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. ožujka 2011. pa do isplate,

3 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. travnja 2011.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. svibnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. lipnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. srpnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. kolovoza 2011. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. rujna 2011. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. studenoga 2011. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. veljače 2012. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. svibnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. srpnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. kolovoza 2012. pa do isplate,

4 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. studenoga 2012. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. veljače 2012. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16. travnja 2012. pa do isplate, dok se u preostalom dijelu u toj točki
potvrđuje prvostupanjska presuda, s time da se preinačuje i odluka o trošku tako da je tuženik
dužan u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 21.093,75 kuna,
dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija, kao i zahtjev tuženika za naknadom troška sastava
odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 39.000,00 EUR u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom koja se imaju obračunavati do 31.7.2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg
dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a
od 1.8.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu
utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a, obračunatih na pojedine iznose kako
slijedi:

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.6.2009.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.7.2009.god. pa do isplate,

5 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.8.2009.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.9.2009.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.10.2009.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.11.2009.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.12.2009.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.1.2010.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.2.2010.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.3.2010.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.4.2010.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.5.2010.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.6.2010.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.7.2010.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.8.2010.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.9.2010.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.10.2010.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.11.2010.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.12.2010.god. pa do isplate,

6 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.1.2011.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.2.2011.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.3.2011.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.4.2011.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.5.2011.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.6.2011.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.7.2011.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.8.2011.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.9.2011.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.10.2011.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.11.2011.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.12.2011.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.1.2012.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.2.2012.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.3.2012.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.4.2012.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.5.2012.god. pa do isplate,

7 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.6.2012.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.7.2012.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.8.2012.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.9.2012.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.10.2012.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.11.2012.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.12.2012.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.1.2013.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.2.2013.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 16.3.2013.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 16.4.2013.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 1.5.2013.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.6.2013.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 1.7.2013.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.8.2013.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 1.9.2013.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.10.2013.god. pa do isplate,

8 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 1.11.2013.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.12.2013.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 1.1.2014.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.2.2014.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 1.3.2014.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.4.2014.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.5.2014.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.6.2014.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.7.2014.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.8.2014.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.9.2014.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.10.2014.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.11.2014.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 1.12.2014.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.1.2015.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 1.2.2015.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.3.2015.god. pa do isplate,

9 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 1.4.2015.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.5.2015.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 1.6.2015.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.7.2015.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 1.8.2015.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.9.2015.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja od dana 1.10.2015.god. pa do isplate,

- na iznos od 500 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja od dana 1.11.2015.god. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja se ima obračunavati po prosječnoj kamatnoj stopi na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za
tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a,
sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 50.625,00 kn, u roku od 15 dana.”

Protiv gornje presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog
postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene
materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana odluka preinači ili ukine.

U odgovoru na žalbu tuženik je, u bitnome, osporio žalbene navode i predložio odbijanje žalbe.

Žalba je djelomično osnovana.

Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:

- da je tužiteljica saslušana kao stranka iskazala da je živjela u izvanbračnoj zajednici s tuženikom negdje od sredine ili kraja 1996. pa sve do 2009. s tim što je bilo više prekida te izvanbračne zajednice. Tako je 2005. došlo do prekida izvanbračne zajednice, a ne zna točno mjesec kada je došlo do prekida te zajednice i to zbog neslaganja. Otišla je živjeti kod svoje majke na adresu Z., gdje je bila nešto manje od godinu dana, a tuženik je ostao živjeti na adresi Z., Do neslaganja je došlo zbog toga što je tuženik smatrao da je sve njegovo i da njoj ništa ne pripada od imovine koju su stekli u

10 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

zajedničkom životu. Od 1996. pa do 2003. živjeli su kao podstanari, cijelo vrijeme zajedno, bez prekida. 2003. su uselili u kuću koju su zajedno sagradili, a radi se o kući na adresi Z. Građevinsko zemljište na kojem su gradili kuću je kupljeno na ime tuženika. Tuženik je osim toga bio suvlasnik kuće na adresi Z , Č. 29c, tako da su održavali i tu kuću i gradili novu kuću, a kroz sve to vrijeme tuženik i ona su samo povremeno radili. Osim toga tuženikova djeca iz prvog braka su živjela s njima. Nakon što su se ponovno pomirili nakon prekida koji je bio 2005. godine, ponovno su nastavili zajedno živjeti, a zatim je također dolazilo do kraćih prekida te izvanbračne zajednice. Tako je više puta odlazila svojoj majci i ponovno se vraćala kod tuženika. Misli da se zadnji puta vratila za Božić 2007. i zajedno s njim je živjela do 3. svibnja 2009. kada je tuženik promijenio bravu na vratima kuće na adresi Z., G. 95. Prethodno je nekoliko dana prije toga otišla na more kako bi uredila kuću za ljetovanje, a za vrijeme dok se tamo nalazila tuženik ju je putem telefona obavijestio da je promijenio bravu na vratima kuće i da je njezine stvari odnio kod njene majke i da trebaju biti razdvojeni. Nakon toga se vratila u Zagreb, a kada je utvrdila da je brava promijenjena pozvala je policiju i u vezi toga je vodila postupak radi smetanja posjeda u kojem postupku je drugostupanjski sud utvrdio da ju je tuženik smetao u posjedu. Temeljem rješenja kojim je utvrđeno smetanje posjeda pokušala je sudskim putem ponovno ući u posjed predmetne kuće, što je u jednom trenutku i uspjela, međutim tuženik ju je sa svojim sinom doslovno iznio iz kuće, dok je temeljem lažnih svjedoka tvrdio da je ona dobrovoljno izašla iz kuće. Obzirom da 3. svibnja 2009. nije mogla ući u predmetu kuću, nekoliko dana nakon toga bila je kod svoje mame na adresi B. 174a, međutim, stan na toj adresi je bio bez grijanja i trebalo je u njega ulagati da bi se moglo živjeti pa je otišla u podstanare i živjela je na adresi Z., B. 8a, a zatim na adresi B. 9. Iz priloženih ugovora je vidljivo koje iznose najamnine je plaćala. Jedno kraće vrijeme je radila, a drugo vrijeme je bila bez posla. Iskazala je da je jednom prilikom 2010. razgovarala s tuženikom i isti je tada rekao da postoji mogućnost i da se pomire, a nakon što se vratio iz I., ispričao joj se zbog svega. Nadalje, tužiteljica je iskazala da je stan na adresi B. 174a vlasništvo njezinog oca, u kojem stanu je živjela njezina majka. Radi se o stanu površine 76 m2. Naknadno je majka otišla iz tog stana u Dom za starije osobe te je i umrla. U međuvremenu otac je stan iznajmio podstanarima koji su stan uredili, što im se uračunalo u najamninu. Ne zna kada je majka otišla u Dom za starije osobe. Godine 2009. majka je bila u tom stanu i tada je stan bio upotrebljiv, a ne zna kada je stan postao neupotrebljiv. Dodala je da joj je osim toga, otac rekao da ne može biti u njegovom stanu, te da se treba izboriti za svoje pravo vezano za kuću na adresi G. 95. Nadalje, tužiteljica je iskazala da od 2009. pa do 2015. nije bila zaposlena, a od rođaka je posuđivala novac za podstanarinu i rekla im je da će novac vratiti kada dobije odštetu. Povremeno je radila neprijavljeno i od toga je živjela odnosno kupovala si hranu i druge potrepštine, dok je podstanarinu plaćala isključivo temeljem pozajmica. Najamninu je plaćala najmodavcima na ruke u gotovini. Prvi ugovor o najmu nije ovjerila kod javnog bilježnika, dok je drugi ugovor o najmu ovjeren kod javnog bilježnika jer je shvatila da će ukoliko to ne učini, ostati kratkih rukava. Ne zna tko je plaćao porez na najam. U stanu u B. je stanovala od 2009. do 2013. Stanovala je sama. Radi se o stanu od oko 80 m2. Osim toga, znalo se dogoditi da plati 500,00 EUR-a najamnine, a da joj zatim vlasnica stana plati određenu svotu novca na ime uređenja istog stana, kao npr. ugradnje nape i estetskog uređenja stana obzirom da je vlasnica imala namjeru dalje iznajmljivati stan. Što se tiče stana u B. 9, iskazala je da je koristila dvije sobe i kuhinju s kupaonicom, dok je jedna soba bila stalno zaključana, a plaćala je najamninu u iznosu od 500,00 EUR-a. Najamninu je plaćala na isti način kao i stan u B. Na upit iz kojeg razloga je iznajmljivala trosobne stanove, ista je odgovorila da je stanove iznajmila po preporuci i nije mogla birati. Bavila se uređivanjem stanova. Nije

11 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

uređivala stan svoga oca i u njemu stanovala jer se radi o stanu koji je vlasništvo njezinog oca i s kojim on raspolaže,

- da je tuženik M. K., saslušan u dokaznom postupku, iskazao da između njega i tužiteljice nikada nije postojala izvanbračna zajednica u ekonomskom smislu i ista nije nikada
niti dokazana, da nije točno da bi kuća na adresi G. 95 bila građena zajedničkim sredstvima njega i tužiteljice. Građevinsko zemljište je kupio svojim novčanim sredstvima, a
isto tako je svojim novčanim sredstvima sagradio kuću na toj adresi. S bivšom suprugom je suvlasnik na kući na adresi Z., Č. 29c, koju kuću su iznajmili i od iste ostvarivali prihode. Radi se o bračnoj stečevini temeljem koje je kupio građevinsko zemljište i sagradio kuću. Smatra da tužiteljica, ukoliko to tvrdi, treba dokazati čime i koliko je sudjelovala u gradnji te kuće. Iskazao je da između njega i tužiteljice nije u tijeku postupak radi utvrđenja
bračne stečevine, obzirom da bračne stečevine niti nemaju. Nadalje, tuženik je iskazao da je s
tužiteljicom povremeno živio na različitim podstanarskim adresama, a zajedno su bili koji
tjedan ili mjesec, da bi se zatim razišli. Sa bivšom suprugom se razveo 1996. i zbog psihičkog
stanja supruge djeca su njemu povjerena na odgoj i čuvanje te je s djecom bio u podstanarima i u to vrijeme se viđao s tužiteljicom. Radilo se o ljubavničkom odnosu. Međutim od 26. rujna 2004. do 25. prosinca 2007., tj. 3 godine i 3 mjeseca, bili su razdvojeni i u to vrijeme oboje su bili u drugim vezama. Nakon toga tužiteljica je vršila pritisak da ponovno budu skupa. Kako u tome nije uspjela 1. studenoga 2007. je iscenirala suicid, te ga je tada zamolila da ju primi na par dana kako bi se oporavila. Nakon toga više nije htjela izaći iz kuće. Molio ju je da ode svojoj mami, što ona nije htjela, tvrdeći da ima pravo biti u njegovoj kući. Otišao je u P. p. u P. i dobio je savjet da promijeni bravu na vratima kuće. Zajedno s djecom otišao je kod tužiteljičine sestre i zamolio ju je da mu pomogne jer tužiteljica ne želi otići iz kuće. Međutim, tužiteljica je sljedećih godinu i pol ostala u kući, a odnosi su bili vrlo loši. Djeca nisu htjela izlaziti iz svoje sobe. Kada je tužiteljica otišla na more počistiti kuću, promijenio je bravu, a zatim je tužiteljica pokrenula sudske postupke, koji i dalje traju. Tužiteljica mu je rekla da su se njezin brat i sestra odrekli prava na kuću u B. 174a u njezinu korist, obzirom da su oni situirani, a ona nije. Nadalje, iskazao je da nije istina da je tužiteljici otac zabranio živjeti u toj kući. Tužiteljica je mogla urediti kuću za stanovanje, što međutim nije učinila već je otišla u podstanare. Iskazao je da nije točno da se tužiteljici ispričavao, jer za to nije bilo razloga, a točno je da joj je rekao da mu je žao zbog njezinog emotivnog stanja. Osoba s kojom je tužiteljica bila u vezi 2007. mu je rekla da mu je tužiteljica rekla da mora biti u kući na adresi G. 95, iako između njega i nje nema emocija, ali da tamo treba biti jer inače neće dobiti ništa na sudu. Iz toga se vidi da je postupala već tada smišljeno s nakanom da stekne materijalnu korist na ime nekadašnje veze. Iskazao je da on i tužiteljica nikada nisu kontinuirano živjeli u trajanju od 3 godine, već je stalno dolazilo do prekida. Povremeno je dolazio kod tužiteljice na adresu B. 174a. Nakon 3. svibnja 2009. tužiteljica je stanovala na adresi B. 174a, a na toj adresi je osim toga cijelo vrijeme i prijavljena., da su on i bivša supruga kuću na Č. 29c iznajmljivali od 1995. do 2005. turskom veleposlanstvu za cijenu od 9.000,00 DEM mjesečno i taj su novac dijelili po pola i od tog novca je kupio građevinsko zemljište i sagradio kuću na adresi G. 95, da tužiteljica nije financijski sudjelovala niti u kupnji građevinskog zemljišta, a niti u gradnji kuće na toj adresi,

- da je svjedokinja J. D. iskazala da tuženika poznaje dvadesetak godina i može reći da su prijatelji. Također poznaje i tužiteljicu koja je dolazila kod nje, obzirom da se bavi realitetnom terapijom. Svjedokinja je iskazala da je tužiteljica dolazila k njoj prije više godina (moguće dvadesetak) po savjete kako da nagovori tuženika da ju oženi i kako da uđe u posjed njegove kuće. Rekla joj je da ne može miješati materijalno s ljubavi. Iskazala je da joj je poznato da tužiteljica nikada nije ušla u posjed tuženikove kuće, a tužiteljica i tuženik nikada nisu živjeli zajedno, već je tuženik, kao samohrani otac,

12 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

živio sa svojom djecom o kojoj je skrbio. Tužiteljica je stanovala u kući svog oca u B. ulici. Dodala je da je tužiteljica imala sukobe sa susjedima u kući svoga oca gdje je stanovala, a imala je sukobe i s drugim osobama. Tužiteljica nije završila nikakvu školu, nikada nije ništa radila i uvijek je živjela na tuđi račun. Svjedokinja je iskazala da joj se tužiteljica obratila upravo radi tuženika odnosno kako da realizira svoje želje u vezi s njim. Iskazala je da tužiteljica nije s tuženikom gradila kuću, već je sebi tumačila da je sve zajedničko, što nije bilo točno obzirom da je on živio sa svojom djecom i o njima brinuo. Nadalje, svjedokinja je iskazala da joj je poznato da je tužiteljica jedno vrijeme bila podstanar, međutim, to je bilo isključivo iz razloga kako bi od tuženika izvukla novac obzirom da je ona imala gdje živjeti i to u kući svog oca. To joj je poznato jer je tužiteljica od tuženika tražila novac na ime podstanarine. Otac tužiteljice je živio negdje drugdje, a ne u toj kući,

- da je svjedokinja R. C. iskazala da tuženika poznaje još od 90.-ih godina i može reći da su obiteljski prijatelji. Tužiteljicu N. T. vidjela je dva puta. Obzirom da su im djeca sličnih godina, djeca su se družila, osim toga njezin suprug je bio vlasnik firme koja je obavljala određene građevinske radove na kući tuženika. Vrlo često su se posjećivali. Prije više godina (moguće prije petnaestak) tuženik ju je pozvao u jednu slastičarnicu kako bi popili kavu, a s njim u društvu je tada bila tužiteljica koju je prvi puta upoznala Obzirom da je tada radila u Policijskoj upravi pitala ju je da li može prijaviti adresu prebivališta na tuženikovu adresu, ali tuženik je rekao da on s tim nije suglasan. Pojasnila joj
je da i u slučaju da bi tuženik s tim bio suglasan, ona mora stvarno tamo i živjeti što se utvrđuje provjerom nadležne PP na terenu. U odnosu na tužiteljicu dobila je dojam da se između nje i tuženika radi samo o seksualnoj vezi i na nju je ostavila dojam kao da se radi o sponzoruši, no unatoč toga smatrala je da se ne može miješati. Od tuženika je čula da tužiteljica nije završila školu i da nigdje ne radi,

- da je svjedokinja A. B. T. iskazala da tužiteljicu poznaje obzirom da je ista bila podstanar u njezinom stanu na adresi Z., B. 8A. Radi se o stanu površine 90 m2, a misli da je tužiteljica plaćala podstanarinu u iznosu od oko 5.000,00 kn. Sklopljen je pisani ugovor obzirom da je stan iznajmljen preko agencije. Tužiteljica je u tom stanu stanovala od siječnja 2012. do svibnja 2013. i to sama. Misli da tužiteljica nije bila zaposlena, a jednom prilikom je čula da je radila vezano za dizajn interijera. Vidjela je da kupuje neke kuglice odnosno božićne ukrase za uređenje nekog izloga. Tužiteljica je redovito plaćala najamninu. Nije joj poznato zbog čega je tužiteljica iznajmila stan, a zna da je kasnije
preselila u jednu kuću u B. ulici, kod rodbine. Nakon što je svjedokinji predočena preslika Ugovora o najmu stana od 1. lipnja 2009. koja se nalazi na listovima 15-17 spisa, radi odgovora da li se na tom ugovoru nalazi njezin potpis, svjedokinja je iskazala da je to njezin
potpis, ali ne zna zašto je kao datum ugovora naveden 1. lipnja 2009., obzirom da je sasvim sigurna da je Ugovor o najmu s tužiteljicom sklopila 2012. godine, a to zna po tome jer je rodila 2011. u srpnju i predmetni stan su iznajmili u siječnju 2012. Osim tog ugovora s tužiteljicom nije sklopila ranije Ugovor o najmu stana. U tom je stanu do siječnja 2012. živjela sa svojim suprugom i djetetom. Nadalje, svjedokinja je iskazala da je tužiteljica najamninu u iznosu od 5.000,00 kn plaćala redovito i nije vršena nikakva kompenzacija s radovima u stanu. Ugovor o najmu nisu ovjerili kod javnog bilježnika, a niti je isti prijavljen Poreznoj upravi,

- da je svjedok M. M. iskazao da tužiteljicu poznaje oko 8 godina. S istom je 1. svibnja 2013. sklopio usmeni ugovor o najmu stana na adresi Z., B. 9 i to za najamninu u iznosu od 500,00 EUR mjesečno, a radi se o stanu površine 92 m2. Nakon dvije godine

13 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

tražio je od tužiteljice da se sastavi pisani ugovor i izvrši ovjera potpisa na tom ugovoru, a što mu je trebalo za Poreznu upravu. U tom stanu tužiteljica je stanovala tri godine. Iskazao je da je tužiteljica uredno podmirivala obveze po tom ugovoru i to plaćanjem u gotovini. Ugovor su raskinuli u pisanom obliku 1. travnja 2016.,

- da je svjedokinja S. K. iskazala da tužiteljicu poznaje 18 godina i s njom je u prijateljskim odnosima. Poznato joj je da je tužiteljica nekoliko godina živjela na adresi Z., B. 8a, kao podstanar i kod nje je bila više puta u tom stanu. Zna da se radilo o dosta velikom stanu koji je imao tri sobe. Vlasnika stana nisam upoznala. U to vrijeme tužiteljica nije radila i pretpostavlja da je posuđivala novac kako bi platila podstanarinu,

- da je svjedokinja S. M. iskazala da tužiteljicu poznaje dvadesetak godina i u prijateljskim su odnosima. Poznato joj je da je tužiteljica od 2009. do 2012. stanovala na adresi Z., B. 8a i sjeća se da se radilo o velikom i lijepom stanu. U tom stanu je bila više puta. Jednom prilikom je bila prisutna kada je vlasnica stana od tužiteljice preuzimala novac na ime podstanarine. Zna da je tom prilikom, a misli da je to bilo u zimu2009. ili 2010., tužiteljica na ime podstanarine predala iznos od oko 500,00 EUR,

- da je uvidom u presliku ovosudnog rješenja poslovni broj Pp-110/11-15 od 23.
ožujka 2012. i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5129/12-2 od 4. rujna

2012. (listovi 6-14 spisa) utvrđeno da je u pravnoj stvari tužiteljice N. T. iz Z., B. 174a, protiv tuženika M. K. iz Z., G. 95, zbog smetanja posjeda, rješenjem poslovni broj Pp-110/11-15 od 23. ožujka 2012. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice te je odbijen i prijedlog za donošenje privremene mjere,

- da je uvidom u rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5129/12-2 od

4. rujna 2012. utvrđeno da je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđeno je rješenje
poslovni broj Pp-110/11-15 od 23. ožujka 2012. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke,uvažena je žalba tužiteljice i preinačeno je označeno prvostupanjsko rješenje u pobijanim dijelovima pod točkom I i III izreke te je riješeno da je tuženik smetao tužiteljicu u njezinom posljednjem kvalificiranom suposjedu kuće u Z., G. 95, nalazeće na kč. br.1489/2 k.o. R. na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima kuće u Z., G. 95, a za što je tužiteljica saznala 3. svibnja 2009. pa je naloženo tuženiku u roku od 8 dana uspostaviti ranije suposjedovno stanje na način da na ulazna vrata kuće u Z., G. 95, postavi staru bravu ili preda tužiteljici novi ključ ulaznih vrata kuće te je tuženiku zabranjeno svako takvo ili slično smetanje pod prijetnjom novčane kazne, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn te je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova,

- da je uvidom u presliku Ugovora o najmu stana od 1. lipnja 2009. (listovi 15-17 spisa), utvrđeno da iz istog proizlazi da je 1. lipnja 2009. između A. B. iz Z., B. 8a, kao najmodavca, s jedne strane i N. T. iz Z., B. cesta 174a, kao najmoprimca, s druge strane, sklopljen ugovor o najmu stana, a u čl. 2. Ugovora je navedeno da se predmetni stan nalazi u stambenoj zgradi u B. 8a, Z., I kat, površine 74 m2 te je vlasništvo najmodavca. U čl. 3. Ugovora je navedeno da se predmetni stan sastoji od predsoblja, dnevnog boravka, blagovaone, kuhinje, smočnice, spavaće sobe, radne sobe, kupaone i WC-a. U čl. 10. Ugovora je navedeno da mjesečna najamnina za stan iznosi 500,00 EUR-a, a u čl. 11. istog je navedeno da će najmoprimac uz najamninu plaćati i troškove grijanja stana, vodu, kanalizaciju, struju, čišćenje zajedničkih prostorija, troškove telefonskog priključka

14 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

i zajedničke antene, a u čl. 12. istog je navedeno da će najmoprimac najamninu i ostale troškove plaćati do 15.og u mjesecu za tekući mjesec, a ostale troškove po njihovom nastanku. U čl. 15. Ugovora je navedeno da se ugovor sklapa na određeno vrijeme počevši od 1. lipnja 2009., a najkasnije do 1. svibnja. 2013. te da najmoprimac može otkazati ugovor bez obrazloženja s otkaznim rokom od 60 dana,

- da je uvidom u presliku rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-793/14 od 5. rujna 2014. (listovi 50-52 spisa) utvrđeno je da je 18. ožujka 2014. tužiteljica N. T., kao ovrhovoditelj, protiv tuženika M. K., kao ovršenika, podnijela prijedlog za ovrhu kod ovoga suda zbog ponovnog smetanja posjeda, a temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5129/12 od 4. rujna 2012. ovrhom na način da se naloži ovršeniku uspostava ranijeg suposjedovnog stanja i uvođenja ovrhovoditeljice u suposjed kuće u Z., G.95, povodom kojeg prijedloga za ovrhu je ovaj sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-793/14 od 5. ožujka 2014. kojim je odredio predloženu ovrhu i ovrhovoditelju odredio trošak u iznosu od 1.000,00 kn,

- da je uvidom u presliku Ugovora o najmu stana od 1. svibnja 2013. i presliku Raskida ugovora od 1. travnja 2016. (listovi 57-59 i 105 spisa) utvrđeno da iz istog proizlazi da je dana 1. svibnja 2013. između M. M. iz Z., B. 9, kao najmodavca, s jedne strane i N. T. iz Z., B. cesta 174a, kao najmoprimca, s druge strane, sklopljen ugovor o najmu stana na adresi Z., B. 9. U čl. 2. Ugovora je navedeno da se predmetni stan sastoji od predsoblja, kuhinje sa blagovaonom, dnevne sobe, spavaće sobe, radne sobe,kupaonice i balkona, koji stan se iznajmljuje namješten. U čl. 4. Ugovora je navedeno da mjesečna najamnina iznosi 500,00 EUR-a te da režijske troškove u cijelosti snosi najmoprimac. U čl. 8. Ugovora je navedeno da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme, a prestaje dogovorom najmodavca i najmoprimca, dok je u čl. 9. istog naveden otkazni rok od 30 dana. Iz Raskida ugovora od 1. travnja 2016. proizlazi da N. T. iz predmetnog stana iseljava s datumom 1. svibnja 2016.,

- da je uvidom u Uvjerenje o prebivalištu od 13. studenoga 2015. (list 64 spisa), utvrđeno da iz istog proizlazi da tužiteljica N. T. od 6. travnja 1981. pa nadalje ima prebivalište na adresi Z., B. cesta 174a. Uvidom u presliku Ugovora o kupoprodaji od 12. studenoga 2002. (listovi 74-76 spisa), utvrđeno je da iz istog proizlazi da je 12. studenoga 2002. između S. S. iz Z., B.176, K. L. iz Z., G. 29, I. L. iz Z., D. 10, B. T. iz Z., D. 19, N. D. iz Z., S. 9, J. L. iz Z., V. 6 i M. L. iz Z., V. 6, svi s jedne strane i M. K. iz Z., T. 21a, s druge strane, sklopljen ugovor o prodaji. U točci 1. i 2. Ugovora je navedeno da prodavatelji prodaju, a kupac M. K. kupuje 174/245 idealnog dijela nekretnine označene kao oranica G. u B. G. na zkč. br. 1880, zk. ul. 2523 k.o. R., ukupne površine 515 čhv ili 1852 čm, dok je u točci 3. navedeno da kupovnina iznosi kunsku protuvrijednost od 40.000,00 EUR-a,

- da je uvidom u djelomičnu presliku spisa poslovni broj Ps-365/12. utvrđeno da je u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., G. 95, protiv tuženice N. T. iz Z., B. 174a, radi utvrđenja i predaje, ovosudnom presudom poslovni broj Ps-365/12-65 od 12. prosinca 2016. utvrđeno da tuženica N. T. nema pravo posjedovati nekretninu - kuću u Z., G. 95 i istoj je naloženo da tužitelju preda u posjed ključ ulaznih vrata te kuće, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.900,00 kn. Presudom Županijskog suda u

15 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

Zagrebu poslovni broj Gž-668/17-2 od 28. ožujka 2017. odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je ovosudna presuda poslovni broj Ps-365/12-65 od 12. prosinca 2016., odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe te je odlučeno da se tužitelju ne dosuđuju troškovi odgovora na žalbu,

- da na osnovu provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu u iznosu od 39.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama nije osnovan, jer tužiteljica je dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik svojih navoda ili prigovora, da je tužiteljici pružena sudska zaštita suposjeda kuće na adresi Z., G. 95, međutim, potrebno je istaknuti da članak 441. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) određuje da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Članak 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 - dalje ZVDSP) određuje da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stavak 2. istog članka cit. Zakona određuje da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Dakle, u postupku po tužbi tužiteljice zbog smetanja posjeda nije se raspravljalo o njezinom pravu na posjed odnosno o pravu na suposjed kuće na adresi Z., G. 95. Rješenjem kojim je tužiteljici pružena posjedovna zaštita, ona nije stekla pravo na suposjed kuće na adresi Z., G. 95. Tužiteljica tijekom ovog postupka nije dokazala da je u utuženom razdoblju imala pravo na suposjed predmetne kuće. Navedeno tužiteljica nije dokazala Izvatkom iz zemljišne knjige kojim bi dokazala da je suvlasnica predmetne nekretnine ili da ima neko pravo na toj nekretnini, a isto ne proizlazi niti iz iskaza niti jednog svjedoka saslušanog tijekom ovog postupka. Upravo suprotno proizlazi iz ovosudne pravomoćne presude poslovni broj Ps-365/12-65 od 12. prosinca 2016. kojom je utvrđeno da tuženica nema pravo posjedovati nekretninu - kuću u Z., G. 95 i istoj je tom presudom naloženo da tužitelju preda u posjed ključ ulaznih vrata te kuće. Kako, dakle, tužiteljica, na kojoj je bio teret dokaza, nije dokazala da je u utuženom razdoblju imala pravo na suposjed predmetne kuće, tuženik joj nije dužan naknaditi štetu u visini najamnine koju je ona plaćala za iznajmljene stanove. Pri tome se ističe da je tužiteljica samo za sebe iznajmila stan površine oko 90 m2, uz cijenu najma od 500,00 EUR-a mjesečno, iako nije bila zaposlena, a ista je iskazala da je od rođaka posuđivala novac za najamninu. Nadalje, iz Uvjerenja o prebivalištu koje se nalazi na listu 64 spisa proizlazi da tužiteljica od 6. travnja 1981. pa nadalje ima prijavljeno prebivalište na adresi Z., B. cesta 174a, a prilikom saslušanja iskazala je da "obzirom da 3. svibnja 2009. nije mogla ući u predmetnu kuću, nekoliko dana nakon toga bila je kod svoje mame na adresi B. 174a, međutim, stan na toj adresi je bio bez grijanja i trebalo je u njega ulagati da bi se moglo živjeti pa je otišla u podstanare", dakle, u tom stanu, u to vrijeme, stanovala je tužiteljičina majka, dok tužiteljici stan nije bio za stanovanje.

Po ocjeni ovog suda pobijana presuda nije opterećena niti jednom apsolutno bitnom
povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj

16 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onom iz točke 11. na koju se ukazuje u žalbi jer
odluka nema nedostataka ili proturječnosti zbog kojih bi se mogla ispitati.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete na ime najamnine koju
je tužiteljica prema pisanom ugovoru bjelodano platila za podstanarstvo u utuženom razdoblju zbog gubitka suposjedovanja sporne kuće u Z., G. 95, položena kč. br. 1489/2 k.o. R., jer je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5129/12-2 od 4. rujna 2012. djelomično uvažena žalba tužiteljice i djelomično preinačeno prvostupanjsko rješenje istog prvostupanjskog suda poslovni broj Pp-110/11 tako da je tuženik smetao tužiteljicu u njezinom posljednjem suposjedu na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima kuće u Z., G. 95 pa mu je naloženo da u roku od 8 dana uspostavi ranije suposjedovno stanje na način da na ulazna vrata kuće postavi staru bravu ili preda tužiteljici novi ključ ulaznih vrata kuće te je zabranjeno svako takvo ili slično smetanje što nije dragovoljno izvršio zbog čega je tuženica pokrenula ovršni postupak u kojem je, nakon rješenja o ovrsi od 5. rujna 2014. broj Ovr-793/2014, uvedena u suposjed kuće.

Prilikom odbijanja tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja polazi od toga da je tuženik
kao tužitelj naknadno pred istim prvostupanjskim sudom uspio u petitornoj parnici pod
poslovnim brojem Ps-365/12 protiv tuženice N. T., radi utvrđenja i predaje u isključivi posjed sporne nekretnine, u kojoj presudi je utvrđeno da tuženica N. T. nema pravo suposjedovati nekretninu - kuću u Z., G. 95 pa joj je naloženo da tužitelju preda u posjed ključ ulaznih vrata te kuće, dok je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-668/17-2 od 28. ožujka 2017. odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Međutim, prema recentnoj sudskoj praksi, potaknuta odlukama Ustavnog suda
Republike Hrvatske broj: U-III-2714/2004 i U-III-632/2006, a potom i odlukama Vrhovnog
suda Republike Hrvatske, primjerice broj Rev 7/2015, ta činjenica više nema utjecaj na
egzistentnost posesorne odluke zbog čega ne vrijedi ranije općeprihvaćeno načelo petitorium
absorbet possesorium s obzirom da je prema procesnoj odredbi čl. 441. ZPP-a i materijalno-
pravnoj iz čl. 22. st. 2. ZVDSP-a posjedovna parnica ograničena na utvrđenje samo dviju
pravno relevantnih činjenica: posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno
raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, poštenju posjeda ili naknadi štete, što je
potonje predmet upravo ove parnice.

S obzirom da je tuženik protupravno oduzeo suposjed kuće tužiteljici, a što svakako
predstavlja protupravnu štetnu radnju, odštetno je odgovoran za (običnu) štetu u smislu čl.

1046. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i
29/18) kako se to opravdano navodi u žalbi.

No, suprotno žalbenim navodima po pravnom motrištu ovog suda pravomoćno
okončana petitorna parnica ipak ima određeni pravni učinak na ovu parnicu radi naknade štete
jer je utvrđeno da tužiteljici ne pripada pravo na suposjed sporne kuće pa je dostavom tužbe u
petitornoj parnici najkasnije dana 25. travnja 2013. tuženica postala nepoštena suposjednica,
jer je znala da joj više ne pripada pravo na posjed, a nepoštenje se ne može štititi zbog čega je
irelevantno nakon navedenog nadnevka i u žalbi pozivanje na posesornu parnicu (v. mutatis
mutandis odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 240/2015 i odluku Rev
2029/2012), jer od tada radnja tuženika više nije protupravna.

17 Poslovni broj: 5 Gž-1086/2019-2

Slijedom svega navedenog obrazloženja valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373.
točka 3. ZPP-a, djelomično uvažiti žalbu tužiteljice i odlučiti, glede glavne stvari, kao u izreci
ove drugostupanjske presude.

Posljedično je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 2. ZPP-a preinačena i odluka
o trošku tako da se tužiteljici prizna na ime troška zastupanja putem punomoćnika iz reda
odvjetnika nagrada od 5.000,00 kuna za sastav tužbe i zastupanja na osam ročišta, što s PDV-
om iznosi 56.250,00 kuna, a prema uspjehu od 60% ukupno 33.750,00 kuna, dok nije priznat
trošak sastava podnesaka jer su se te radnje mogle poduzeti na održanim ročištima, dok je
trošak tuženika prema uspjehu 12.656,25 kuna pa kad se međusobno prebiju priznati troškovi
ostaje obveza tuženika u iznosu od 21.093,75 kuna.

Konačno, odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu
jer ta radnja po svom sadržaju ipak nije bila potrebna za vođenje ovog drugostupanjskog
postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zadru, 2. lipnja 2020.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Đerđ