- 1 -              Revd 1063/2020-2

Broj: Revd 1063/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Z., ..., OIB: ..., protiv tuženika A. o. d.d. (ranije J. o. d.d.), ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. T., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i Partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4900/2019-2 od 7. siječnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3599/16-74 od 30. listopada 2019., u sjednici održanoj 2. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4900/2019-2 od 7. siječnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3599/16-74 od 30. listopada 2019., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda.

Odgovor na prijedlog nije podnesen.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena četiri određena pravna pitanja za koje predlagatelj smatra da su važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je izložio razloge važnosti tih pitanja pozivajući se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-409/06 od 12. srpnja 2006., Rev-639/2004 od 21. travnja 2005., na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4570/2013 od 28. travnja 2016., te odluku Ustavnog suda RH broj U-III-635/2010 od 25. travnja 2013.

Prema ocjeni ovoga suda, prva dva i posljednje postavljeno pitanje, koja se odnose na nepostojanje adekvatne uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete, polaze od utvrđenja suprotnih utvrđenju drugostupanjskog suda, odnosno od pogrešne pretpostavke da u ovom slučaju nije utvrđena navedena uzročno posljedična veza, te iz tog razloga ta pitanja nisu važna.

Treće pitanje, koje se odnosi na vezanost parničnog suda za sadržaj rješenja donesenog u upravnom postupku, prema utvrđenjima ovoga suda nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od ustaljenog pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u nizu svojih odluka (npr. odluka broj Revr-160/08 od 4. veljače 2009., Revr-501/08 od 25. studenoga 2009., Revr-1547/10 od 26. siječnja 2011., Rev-1719/09 od 18. svibnja 2010., Rev-196/10 od 21. veljače 2012., Revx- 471/10 od 29. veljače 2012. i Rev 1404/09 od 22. siječnja 2013.), a prema tom pravnom shvaćanju parnični sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku kao prethodnom pitanju (čl. 12. st. 1. ZPP-a) i zbog toga nema mogućnosti preispitivanja njezine zakonitosti ili pravilnosti u sudskom parničnom postupku. Zato ni pozivanje tuženika na navedenu odluku Ustavnog suda u kojoj je izneseno pravno shvaćanje o načelu vladavine prava nije od odlučne važnosti.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 2. lipnja 2020.