- 1 -              Revd 780/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 780/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. G. iz Z., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice iz Z., ..., OIB: ..., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-1765/19-2 od 21. studenog 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-5411/18-47 od 30. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 2. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

Protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda umješač na strani tuženika je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski je sud ocijenio da prvo pravno pitanje (naznačeno pod „a)“ ) u prijedlogu umješača na strani tuženika nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je u pogledu tih pitanja pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije nepodudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja je održana 9. prosinca 2019.

 

U pogledu dijela pravnog pitanja umješača, naznačenog pod „a)“, a koje se odnosi na problematiziranje dodatka na staž, pitanje nema utjecaja na odluku u sporu, jer u tom dijelu drugostupanjski sud nije niti artikulirao pravno shvaćanje. Osim toga, u odlukama na koje se, kao na razlog važnosti poziva umješač drugostupanjski sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje u pogledu problematike dodatka na staž, pa u tom dijelu to pitanje nema niti razloge zbog kojih bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U pogledu drugog i trećeg prijedlogom umješača postavljenih pitanja (naznačeno pod „b)“ i „c)“ ), za istaknuti je da se oni, kako ih je umješač formulirao, odnose samo na konkretan, ovdje nastao odnos procesne naravi i ovlasti suda - prema onome što je ovdje dano za "zadatak vještaku". Ona se odnose na problematiku dokazivanja konkretnih činjenica, odlučnih za konkretan slučaj, u pogledu načina davanja zadatka sudskom vještaku. Zato odgovor na ta pitanja ovisi od okolnosti samo konkretnog slučaja, te se davanjem odgovora na njih ne bi mogao uspostaviti opći pravni standard za ujednačenje sudske prakse. Također, ovaj sud ne nalazi da prijedlog umješača u odnosu na ta pitanja sadrži razloge važnosti zbog kojih bi se na ta pitanja morao ili uopće i mogao dati odgovor koji bi bio relevantan za svrhu provođenja (potencijalnog a ovim rješenjem nedopuštenog) revizijskog postupka – za ujednačenje sudske praske tj. osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što u konkretnim odlukama na koje se umješač poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, sudovi nisu izričito izrazili pravno shvaćanje u pogledu tih, tako koncipiranih pitanja (dakle, u pogledu načina davanja naloga i uputa sudskom vještaku vezanih uz način i zadatak vještačenja).

 

Slijedom navedenog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1., u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 2. lipnja 2020.