- 1 -              Rev-x 175/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 175/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E.-A. d.o.o. Z., OIB:  …, kojeg zastupa punomoćnica K. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. G. iz O., OIB:  …, kojeg zastupa punomoćnik R. V., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu R. V. & S. B. u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-184/2016-2 od 1. prosinca 2016.,  kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1968/2015-4 od 28. prosinca 2015., u sjednici održanoj 2. lipnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-184/2016-2 od 1. prosinca 2016. se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Osijeku presudom poslovni broj P-1968/2015-4 od 28. prosinca 2015. naložio je tuženiku M. G. iz O. isplatiti tužitelju E.-A. d. o. o. Z. iznos od 899.937,06 kn  sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2002. godine pa do isplate po stopama navedenim u presudi, te naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 61.048.07 kn, koja teče od 21. srpnja 2009. do isplate po stopama navedenim u presudi.

 

Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj Gž-184/2016-2 od 1. prosinca 2016. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Tako je suđeno u sporu mjeničnog vjerovnika (remitenta) E.-A. d. o. o. Z. protiv mjeničnog jamca-avaliste M. G., radi isplate mjenične svote po vlastitoj trasiranoj mjenici broj 02737265, izdatnika mjenice ( trasanta i ujedno trasata) B. d.o.o.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj  70/19), a kojom  pobija presudu zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev.

 

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1 ZPP samo u dijelu u kojemu se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Tuženik se u reviziji pozvao na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ali nije iznio razloge zbog kojih drži da presudu nije moguće ispitati.

 

Obrazloženje revizijskog navoda o bitnoj povredi odredaba postupka svodi se na tvrdnje o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u rješenju spora. Međutim, pogrešan pravni pristup sam po sebi, ako bi i postojao, ne znači ujedno i postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, ako je presudu moguće ispitati unatoč pogrešnom pravnom pristupu.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

Sporna je i u revizijskom stupnju postupka pravna priroda mjenice broj …, koju je izdao i trasirao  B. d.o.o., te zastara tražbine za isplatu mjenične svote koju potražuje remitent (ovdje tužitelj) od avaliste (ovdje tuženiku).

 

S tim uvezi je sporna pravilna primjena odredaba čl. 3.. st. 2., čl. 30. st. 4., čl. 78. st. 2., čl. 111. i dr. Zakona o mjenici (Narodne novine broj 78/94, 92/10, dalje. ZM).

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

-da je mjenica br. … izdana u O., ... godine, izdana na iznos od 899.937,06 kn, a kao dan dospijeća na toj mjenici naznačen ..., s tim što se radi o mjenici s naznakom "bez protesta" koju je izdao trasant B. d.o.o. O., koji je ujedno i trasat, a na poleđini mjenice je kao avalista naznačen M. G., ovdje tuženik.

 

-da je mjenica podnesena na naplatu Z. d. d. dana  26. travnja 2002. radi naplate mjenične svote u iznosu od 899.937,06 kn, ali mjenična svota nije naplaćena, jer nije bilo pokrića na računima platitelja,

 

- da se radi o vlastitoj trasiranoj mjenici s naznakom „bez protesta“, pa je bilo dovoljno da je tužitelj po dospijeću na dan 26. travnja 2002. godine mjenicu podnese na naplatu.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 46. ZM našao da je tuženik pasivno legitimiran i solidarno s  trasatom – akceptantom odgovara za isplatu mjenične svote mjeničnom vjerovniku, ovdje tužitelju.

 

Prvostupanjski sud je našao neosnovanim prigovor presuđene stvari, jer je utvrdio da ne postoji objektivi identitet spora u ovom predmetu i u predmetu Trgovačkog suda br. P-246/03. U ovom slučaju se radi o mjeničnom sporu imatelja mjenice protiv  avaliste, dok je predmet spora br. P-246/03 isplata dugovanja iz osnovnog posla u vezi s kojim je izdana mjenica kao sredstvo osiguranja.

 

Sud nije prihvatio niti prigovor zastare potraživanja jer je predmetna mjenica dospjela na naplatu 26. travnja 2002. godine, a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave je podnesen 14. svibnja 2004., pa u trenutku podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od tri godine iz čl. 78. st. 1. ZM-a, za potraživanje mjeničnog vjerovnika prema tuženiku kao avalisti.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja pri čemu je iznio svoje pravno shvaćanje o vrsti predmetne mjenice.

 

U obrazloženju je navedeno da je predmetna mjenica vlastita mjenica prema odredbi čl. 109. ZM,  ali kao specifična vlastita trasirana mjenica jer se trasant-izdavatelj mjenice ujedno i trasat potpisom na mjenici te je time akceptirao mjenicu (čl. 24. st. 1. ZM-a), a akceptom se trasat obvezuje da mjenicu plati o dospjelosti (čl. 27. st. 1. ZM-a).

 

Kako izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kako odgovora akceptant trasirane mjenice prema odredbi čl. 112. st. 1. ZM-a, to svi mjenični pravno zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dospjelosti, sukladno odredbi čl. 78. st. 1. ZM-a. Prema odredbi čl. 31. st. 1. ZM-a avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči, a ako u avalu ne naznači za koga je dan, vrijedi da je dan za izdavatelja vlastite mjenice (čl. 111. st. 3. ZM-a) koji je ujedno kod ove vlastite trasirane mjenice trasat i akceptant, pa prema tome svi mjenično pravni zahtjevi protiv avaliste koji odgovara kao akceptant trasirane mjenice zastarijevaju za tri godine računajući od dospjelosti (čl. 78. st. 1. ZM-a).

 

Polazeći od utvrđenja da je predmetna mjenica dospjela na naplatu 26. travnja 2002. godine, a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave je podnesen 14. svibnja 2004. godine to nije protekao zastarni rok od tri godine iz čl. 78. st. 1. ZM-a, za predmetno potraživanje.

 

Tuženik je revizijom osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude glede pravne prirode predmetne mjenice, mjenične pozicije avaliste i zastare tražbine prema avalistu.

 

Prema shvaćanju tuženika predmetna mjernica je vlastita trasirana mjenica u smislu odredbe čl. 2. st. 3. ZM, glavni mjenični dužnik je izdavatelj mjenice koji je ujedno trasant i trasat, takvu mjenicu nije potrebno akceptirati, a avalist po čl. 46. ZM odgovara onako kako odgovara onaj za koga je dan aval. Stoga tuženik drži da u ovom slučaju po čl. 30. st. 4. ZM avalist odgovara kao da je aval dan za trasanta, pa se glede zastare tražbine prema avalistu primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz čl. 78. st. 2. ZM koji vrijedi za mjeničnopravne zahtjeve protiv trasanta, a taj rok je istekao.

 

Prema shvaćanju ovoga suda prigovor zastare je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

Tužbenim zahtjevom se od avaliste potražuje isplata mjenične svote po mjenici br. … izdanoj u O., ... godine na iznos od 899.937,06 kn, koju je izdao trasant B. d.o.o. O., koji je ujedno i trasat, a na poleđini mjenice je kao avalista naznačen M. G., ovdje tuženik.

 

S obzirom na dan s kojim je datirana mjenica u rješenju spora se primjenjuju odredbe Zakona o mjenici (Narodne novine broj 78/94, dalje. ZM ) i to:

 

-odredba čl. 1. ZM prema kojoj trasirana mjenica (a tako i vlastita trasirana) mora imati slijedećih osam obvezatnih sastojaka:1) oznaku da je mjenica, napisanu u samom slogu isprave, na jeziku na kome je sastavljena, 2) bezuvjetni uput da se plati određena svota novca, 3) ime onoga koji treba platiti (trasat), 4) označenje dospjelosti, 5) mjesto gdje se plaćanje treba obaviti, 6) ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti (remitent), 7) označenje dana i mjesta izdanja mjenice i 8) potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasant);

 

-odredba čl. 3. ZM prema kojoj (1) trasirana mjenica može glasiti po naredbi samoga trasanta, (2)  a ona se može vući (trasirati) i na trasanta.

 

-odredba čl. 29. stavak 1. ZM prema kojoj isplata mjenice može se za cijelu mjeničnu svotu ili za izvjestan njen dio osigurati avalom (mjeničnim jamstvom),

 

-odredba čl. 31. st. 1. ZM prema kojoj avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči (st. 1.), a njegova obveza vrijedi i onda ako je obveza za koju jamči ništava iz bilo kojeg drugog razloga, osim zbog formalnog nedostatka (st. 2.);

 

-odredba čl. 111. ZM, prema kojoj se na vlastitu mjenicu, ukoliko nisu u suprotnosti s njenom prirodom, primjenjuju odredbe o trasiranoj mjenici,  i to (uz ostalo) i  o indosamentu (članak 10. do 19. ), odredbe o dospjelosti (čl. 32. do 36 .), o plaćanju (čl. 37. do 41. ), o zastari (čl. 78. do 84.), ostale odredbe (čl. 101. do 108.) te o avalu (čl. 29. do 31.), s tim da u slučaju predviđenom u članku 30. st. 4. ZM, ako se u avalu ne naznači za koga je dan, vrijedi da je dan za izdavatelja vlastite mjenice.

 

Iz sadržaja odredbe čl. 1. i čl. 3. st. 1. i 2. ZM slijedi da je vlastita trasirana mjenica podvrsta trasirane mjenice, a njome se trasant obvezao kao trasat da će o dospijeću isplatiti mjeničnu svotu imatelju mjenice. Da bi mjenica imala karakter vlastite trasirane mjenice na njoj mora biti potpis izdatnika mjenice u svojstvu trasanta i potpis stavljen u svojstvu trasata akceptanta. Vlastita trasirana mjenica  u kojoj su trasant i trasat ista osoba, ne podliježe akceptiranju, a mjenični dužnik odgovara za isplatu mjenične svote u svojstvu trasata.

 

S obzirom na to da u slučaju vlastite trasirane mjenice trasat odgovara za isplatu mjenične svote kao glavni dužnik, a avalist  u smislu odredbe čl. 31. st. 1. ZM odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči, dakle onako kako odgovara trasat, to za avalistu vrijede pravila odgovornosti kao i za trasata.

 

Suprotno tvrdnji tuženika u ovom slučaju je jasno za koga je dan aval jer se na strani dužnika nalazi jedna osoba koja odgovara kao trasat. Samim time nema mjesta primjeni odredbe čl. 30. st. 4. ZM prema kojoj, ako se ne vidi za koga je dan aval, vrijedi kao da je dan za trasanta.

 

Zbog iznijetih razloga je glede dospjelosti i zastare tražbine prema avalistu mjerodavna odredba čl. 78. st. 1. ZM prema kojoj svi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta zastaruju za tri godine, računajući od dospjelosti.

 

Kod utvrđenja da tužitelj potražuje isplatu mjenične svote po valjanoj mjenici koja je dospjela na naplatu 26. travnja 2002. godine, a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave je podnesen 14. svibnja 2004. godine, to nije protekao zastarni rok od tri godine iz čl. 78. st. 1. ZM-a za predmetno potraživanje iz mjenice prema tuženiku kao avalisti.

 

Slijedom navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji je ukazano revizijom, pa je valjao odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 2. lipnja 2020.