- 1 -              Rev 48/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 48/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. S., iz S. B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u S. B. protiv I. tuženika Grad S. B., OIB: ... i II. tuženika M. S., iz S. B., OIB: ..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-153/16-5 od 16. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-283/2015-9 od 4. prosinca 2015., u sjednici održanoj 2. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-1212/12 od 9. travnja 2012. nedopuštena, kao i zahtjev da se naloži tuženicima da naknade tužiteljici troškove parničnog postupka. Pod toč. II. izreke naloženo je tužiteljici da I. tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 100.00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom pod toč. I. odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Pod točkom II. odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe, te zahtjev I. tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) navodeći pravno pitanje za koja smatra da je važno, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje podredno da se preinači pobijana presuda na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Budući da je pobijana presuda donesena primjenom odredaba čl. 373. a ZPP u konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP). Zbog navedenog podnesena revizija ocjenjivana je kao revizija podnesena prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice u postupku pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razumljiva je, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na zakonitost predmetne odluke, a takvi razlozi nisu proturječni sadržaju isprava koje se nalaze u spisu.

 

Tužiteljica u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, osporavajući ocjenu provedenih dokaza i zaključke drugostupanjskog suda u odnosu na zakonitost odluke dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Međutim, takvi prigovori po svojoj naravi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Slijedom navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na nekretninama upisanim u zk. ul. br. 123 k.o. S. B., koje se sastoje iz kč.br. 2556 zgrada, dio kč.br. 2558/1 i dio kč.br. 2558/3., a za koje tužiteljica tvrdi da iste predstavljaju bračnu stečevinu.

 

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

 

- da je, pravomoćnim rješenjem o ovrsi od 26. travnja 2012. poslovni broj Ovr-1212/12 temeljem pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda od 21. prosinca 2010. poslovni broj P-1717/06-9 određena ovrha iseljenjem ovršenika tj. ovdje II. tuženika M. S. i predaja u posjed nekretnina upisanih u zk. ul. 123 k.o. S. B. u naravi kč.br. 2556 – zgrada, dio kč.br. 2558/1 i dio kč.br. 2558/3 ovrhovoditelju, tj. ovdje I. tuženiku Gradu S. B.,

 

- da je ovdje II. tuženik M. S. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1717/05 od 21. prosinca 2010. odbijen s tužbenim zahtjevom u odnosu na ovdje I. tuženika Grad S. B., a kojim je tražio da se utvrdi da je on na temelju Kupoprodajnog ugovora od 12. kolovoza 1999. stekao vlasništvo kč.br. 2556-zgrade upisane u zk. ul. 123 k.o. S. B., te da je I. tuženik S. B. dužan trpjeti da se on uknjiži u zemljišnim knjigama i posjedovnom listu kao vlasnik,

 

- da je tužiteljica kao treća osoba podnijela prigovor protiv ovrhe, nakon čega je ista rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-1212/12 od 11. srpnja 2014., upućena pokrenuti parnicu protiv prvo i drugotuženika radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, te je 8. kolovoza 2014. tužiteljica podnijela predmetnu tužbu,

 

- da su tužiteljica i II. tuženik bračni drugovi,

 

- da je II. tuženik M. S. kupio predmetnu nekretninu – poslovni prostor od D. i J. S., temeljem Kupoprodajnog ugovora 12. kolovoza 1999.

 

- da iz Rješenja o izvedenom stanju od 19. srpnja 2013. ne proizlazi da je II. tuženik M. S. izgradio objekt,

 

- da je Rješenjem o izvedenom stanju od 19. srpnja 2013. ozakonjena jednostavna zgrada - poslovnog sadržaja – prodajni prostor, ali da tim nije odlučeno o pravu vlasništva II. tuženika M. S.

 

- da je II. tuženik M. S. uredio predmetni objekt,

 

- da je tužiteljica za kupnju predmetne nekretnine darovala novac II. tuženiku M. S.,

 

- da je u zk. ul. br. 123 k.o. S. B. kao vlasnik nekretnina upisan Grad S. B.,

 

- da je tužiteljici još prilikom kupnje bilo poznato da se objekt nalazi na zemljištu koje je u vlasništvu I. tuženika Grad S. B., a zbog čega je II. tuženik M. S. sklopio Ugovor o zakupu zemljišta s I. tuženikom Grad S. B.,

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica drugostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan iz razloga što II. tuženik nije stekao vlasništvo nekretnina upisanih u zk. ul. br. 123 k.o. S. B. niti temeljem pravnog posla- kupoprodajom, a niti po drugoj pravnoj osnovi pa samim tim ne proizlazi da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu tužiteljice i II. tuženika odnosno da bi tužiteljica bila suvlasnica predmetne nekretnine, kao i da se uređenje ovog objekta ne može smatrati gradnjom novog objekta u smislu odredbe čl. 152. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,152/14 – dalje: ZVDSP).

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog koji je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao izreci ove presude.

 

Zagreb, 2. lipnja 2020.