- 1 -              Rev 2885/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2885/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice Lj. P., iz Z., OIB: ... i II. tužitelja N. K., iz R., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćniku M. A., odvjetniku u V., protiv I. tuženice N. K., iz J., OIB: ..., II. tuženice N. B. iz Z., i III. tuženice M. P. iz Z., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji I. tuženice N. K. protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-2419/17 od 16. studenoga 2017., ispravljenog rješenjem istog suda broj Gž-2419/17 od 25. rujna 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda Splitu broj Psp-210/11 od 13. travnja 2015., u sjednici održanoj 2. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž-2419/17 od 16. studenoga 2015., ispravljeno rješenjem istog suda broj Gž-2419/17 od 25. rujna 2018., i rješenje Općinskog suda u Splitu broj Psp-210/11 od 13. travnja 2015. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženicu N. K. i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je I. tuženica smetala tužitelje u posljednjem mirnom suposjedu kuće u V., kat. oznake čest. zgr. 349/3, na način da je promijenila bravu na ulaznim vratima tako da tužitelji više ne mogu ući u navedeni objekt i započela izvođenje građevinskih zahvata na navedenoj kući te je I. tuženici naloženo da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da vrati staru bravu odnosno da tužiteljima uruči ključeve novopostavljene brave te joj je zabranjeno da ubuduće vrši takva ili slična smetanja (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu koji se odnosi na čest. zem. 6065/1 k.o. V., a koja nekretnina u naravi predstavlja vrt uz kuću u površini od cca 35 m2 (točka II. izreke) kao i u cijelosti u odnosu na  ranijeg II. tuženika B. K.- prednika II. i III. tuženice (točka III. izreke). Odbijen je i dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo da se tuženicima naloži da prestanu s bilo kakvim investicionim građevinskim radovima na navedenom objektu  za koje radove ne bi imali prethodnu suglasnost tužitelja, a ne radi se o nužnim izdacima i radovima (točka IV. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (točka V. izreke). Odbijen je prijedlog za izdavanje privremene mjere (točka VI. izreke).

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i I. tuženice N. K. i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim je njezina žalba odbijena I. tuženica N. K. je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) u kojoj predlaže ukinuti nižestupanjska rješenja u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su ih tuženici smetali u posljednjem mirnom suposjedu predmetne nekretnine, zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja te zahtjev da se tuženicima zabrani da ubuduće vrše slično smetanje posjeda.

 

U odgovoru na tužbu I. tuženica N. K. (dalje: I. tuženica) je, u bitnom,  tvrdila da je tužba podnesena po proteku zakonskih rokova kao i da tužitelji nisu bili u posjedu predmetne nekretnine te je predložila da se na te okolnosti saslušaju dva svjedoka. 

 

Tijekom prvostupanjskog postupka prihvaćeni su dokazni prijedlozi tužitelja pa je tako po prijedlogu tužitelja saslušano više svjedoka i proveden uviđaj, a dokazni prijedlozi I. tuženice iz odgovora na tužbu u kojima je ista ustrajala na zadnjem ročištu za glavnu raspravu, odbijeni su raspravnim rješenjem od 23. veljače 2015. kao suvišni uz obrazloženje da su činjenice dovoljno raspravljene te da bi izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka predloženih po I. tuženici bilo neekonomično. Istovremeno, u obrazloženju svoje odluke kojom u odnosu na I. tuženicu djelomično prihvaća tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud navodi da I. tuženica nije pružila nijedan dokaz kojim bi pobila navode protivnika u pogledu vremena izvršenog smetanja kao i da nije pružila sudu adekvatne dokaze kojima bi pobila navode tužitelja koji se odnose na saznanje za počinjeno smetanje i počinitelja.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi st. 3. navedenog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a I. tuženica je naznačila sljedeće pravno pitanje:

 

"Može li sud svoju odluku, radi ekonomičnosti postupka (čl. 10. st. 1. ZPP-a) donijeti temeljem slobodne ocjene dokaza, odbijanjem dokaznih prijedloga, bez obzira na potrebu hitnog rješavanja parnica zbog smetanja posjeda, i time ne primijeniti načelo pravičnosti postupka, odnosno pravo na pošteno suđenje, koje uključuje načelo jednakosti oružja, a koje načelo je propisano čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10)?"

 

Obrazlažući važnost navedenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva se na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1128/2010 od 27. svibnja 2010. u kojoj je, u bitnom, izraženo shvaćanje da je prihvaćanjem dokaznih prijedloga jedne stranke, a neosnovanim odbijanjem dokaznih prijedloga druge stranke narušeno načelo jednakosti oružja.

 

Po ocjeni ovog suda naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

Zahtjevi pravičnosti suđenja u smislu čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10) uključuju način predlaganja i prihvaćanja dokaza, a načelo jednakosti oružja, u smislu pravične ravnoteže među strankama, nužno obuhvaća razumnu mogućnost obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima, u takvim uvjetima koji niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku.

 

Dakle, ocjena suda o tome koje će dokaze izvesti je diskrecijska, ali je ujedno ograničena načelom poštenog suđenja i procesne ravnopravnosti, koje, između ostalog, podrazumijeva jednak ili približno jednak tretman dokaznih prijedloga stranaka u postupku.

 

Prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odbijanjem svih dokaznih prijedloga I. tuženice povrijedio načelo poštenog suđenja i procesne ravnopravnosti, a ujedno je pogrešno primijenio i odredbu čl. 220. st. 2. ZPP-a, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP-a.

 

Propustivši sankcionirati navedenu povredu drugostupanjski sud je i sam istu počinio.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti nižestupanjske odluke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženicu i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Zagreb, 2. lipnja 2020.