- 1 -              Rev 2661/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2661/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja mlljt. L. B. Š., OIB: ..., kojeg zastupa zakonska zastupnica majka M. I. Š., OIB: ..., II. tužiteljice M. I. Š., OIB: ..., i III. tužitelja K. Š., OIB: ..., svi iz Z., koje zastupa punomoćnik J. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: ..., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-727/14-2 od 3. svibnja 2016., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6756/10-25 od 31. prosinca 2013., u sjednici održanoj 2. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana revizija tuženika u dijelu koji se odnosi na I. tužitelja.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tuženika u dijelu koji se odnosi na II. i III. tužitelja.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u st. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti I. tužitelju iznos od 280.960,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama te mu počevši od 31. prosinca 2013. nadalje plaćati mjesečnu rentu od 1.080,00 kn najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu, dok je u st. II. izreke odbijen kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva I. tužitelja za isplatu iznosa od 220.000,00 kn, te su odbijeni kao neosnovani tužbeni zahtjevi II. i III. tužitelja za isplatu iznosa od 220.000,00 kn za svakog, a u st. III. izreke odbijeni su i zahtjevi II. i III. tužitelja za naknadu parničnog troška. U st. IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti I. tužitelju parnični trošak u iznosu od 30.085,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31. prosinca 2013. do isplate.

 

Drugostupanjskom presudom u st. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod st. I. i IV. izreke. U st. II. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod st. II. izreke, te u dijelu st. III. izreke kojim je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva II. tužiteljice u iznosu od 70.000,00 kn i dio tužbenog zahtjeva III. tužitelja u iznosu od 70.000,00 kn. U st. III. izreke preinačena je prvostupanjska presuda na način da je naloženo tuženiku isplatiti II. tužiteljici i III. tužitelju svakome iznos od 150.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 29. travnja 2011. do isplate, te im naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 17.962,01 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu uz naknadu troškova sudskih pristojbi.

 

Revizija u odnosu na I. tužitelja nije osnovana, dok revizija u odnosu na II. i III. tužitelja nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog posljedica teškog ozljeđivanja mlljt. I. tužitelja u prometnoj nezgodi 29. siječnja 2008. krivnjom osiguranika tuženika, te zahtjev II. tužiteljice i III. tužitelja za naknadu štete zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe – djeteta.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je I. tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio nagnječenje mozga s protruzijom moždanog tkiva, penetrirajuću ranu glave, impresivni prijelom lubanje čeono-sljepoočno tjemeno desno i natučenje pluća obostrano, zbog kojih ozljeda je trpio fizičke boli (jakog intenziteta 7 dana, srednjeg 10 dana, slabijeg mjesec dana i povremene bolove koje ulaze u pojačane napore) i strah (primarni u trenutku ozljeđivanja i sekundarni jačeg intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i slabijeg intenziteta još mjesec dana), da je kod njega došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 60% i do naruženja jačeg stupnja u vidu jače spastične ljevostrane klijenuti sa plegijom lijeve šake i cirkumdukcijom lijeve noge u hodu i da mu je nakon izlaska iz bolnice bila potrebna tuđa pomoć 4 tjedna po 8 sati na dan, te 4 tjedna po 4 sata dnevno, a potrebna mu je stalna tuđa pomoć od po 3 sata dnevno (90 sati mjesečno).

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je, imajući u vidu težinu povrede prava (osobnosti) na tjelesno i duševno zdravlje i okolnosti slučaja, primjenom čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 25/05 i 41/08 – dalje: ZOO) I. tužitelju po osnovi neimovinske štete odmjerio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 700.00,00 kn, te mu dosudio iznos od 268.000,00 kn, uzimajući u obzir nesporno isplaćeni iznos od 432.000,00 kn, a odbio kao neosnovan preostali zahtijevani iznos od 220.000,00 kn. Nadalje, primjenom čl. 1095. ZOO, za pretrpljenu imovinsku štetu (tuđu pomoć) dosudio mu je iznos od 12.960,00 kn za razdoblje od 28. veljače 2011. do 1. rujna 2012., a od 2. rujna 2012. nadalje mjesečni iznos rente od 1.080,00 kn.

 

Međutim, drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO kada je zaključio da II. tužiteljica i III. tužitelj, kao roditelji I. tužitelja, nemaju pravo na naknadu neimovinske štete zbog naročito teškog invaliditeta svog djeteta, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o naročito teškom invaliditetu koji u svojoj ukupnosti opravdava dosuđenje pravične novčane naknade II. tužiteljici i III. tužitelju u iznosu od 150.000,00 kn za svakog, te preinačio prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

 

I prema ocjeni ovog suda neosnovano tuženik ponavlja razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na visinu pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 700,000,00 kn. Ovo iz razloga što je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, imao u vidu sve kriterije predviđene odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO, a posebno prirodu tjelesnih ozljeda koje je I. tužitelj u štetnom događaju zadobio, trajanje i intenzitet povredama izazvanih fizičkih boli i straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti od 60% i naruženja jačeg stupnja koje je vrlo uočljivo drugim osobama, velike neugodnosti koje je I. tužitelj imao tijekom dugotrajnog liječenja, a posebno činjenicu da je u vrijeme štetnog događaja I. tužitelj imao samo 5 godina i da će teške posljedice ozljeđivanja trpjeti cijeli život.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika u odnosu na I. tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Međutim, revizija tuženika u dijelu u kojem pobija drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda za dio u kojem je odbijen tužbeni zahtjev II. i III. tužitelja i svakome suđeno 150.000,00 kn, nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona (toč. 3).

 

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

Kako se u konkretnom slučaju ne radi o drugostupanjskoj presudi u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, dopuštenost revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na II. i III. tužitelja ispitana je prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP, te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno. Ovo stoga što vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi 200.000,00 kn, jer je za II. i III. tužitelja prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete od 150.000,00 kn za svakoga.

 

Kako revizija tuženika nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP u odnosu na II. i III. tužitelja, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti u tom dijelu.

 

Zagreb, 2. lipnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Viktorija Lovrić, v.r.