- 1 -              Rev 534/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 534/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I tužitelja-protutuženika I. B. iz R., ..., OIB ... i II tužitelja-protutuženika K. Ž. iz Č., ..., OIB ..., zastupani po punomoćniku J. P., odvjetniku u R., protiv tuženika-protutužitelja A. I. d.o.o. iz R., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u R., radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji I i II tužitelja-protutuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-24/2019-2 od 20. studenog 2019. kojima je dijelom potvrđena, dijelom preinačena a dijelom ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-376/2018-6 od 31. listopada 2018., u sjednici održanoj 2. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I Revizija I i II tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-24/2019-2 od 20. studenog 2019. u dijelu pod toč. 1. izreke, odbija se kao neosnovana.

 

II Preinačava se ista drugostupanjska presuda u dijelu pod toč. 2. izreke gdje je preinačena prvostupanjska presuda pod toč. 3. i toč. 4. izreke te se sudi:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-376/2018-6 od 31. listopada 2018. u dijelu pod toč. 3. i toč. 4. izreke.

 

r i j e š i o   j e :

 

I Ukida se ista drugostupanjska presuda u dijelu pod toč. 2. izreke gdje su I i II tužitelj-protutuženici obvezani naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak od 6.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2018. i u dijelu pod toč. 3. i toč. 4. izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-24/2019-2 od 20. studenog 2019. te se predmet i u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

III Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev prvotužitelja koji glasi:

 

"I. Poništava se Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa tuženika A. I. d.o.o. R., ... od dana 14. veljače 2012. godine koja se odnosi na tužitelja I. B. iz R., ...

 

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročene parnične troškove sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev drugotužitelja koji glasi:

 

"I. Poništava se Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa tuženika A. I. d.o.o. R., ... od dana 14. veljače 2012. godine koja se odnosi na tužitelja K. Ž. iz Č., ...

 

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročene parnične troškove sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe."

 

3. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika u odnosu na prvotužitelja koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je izvanredni otkaz tužitelja protutuženika od 7.2.2012. nezakonit i nedopušten.

 

II. Tuženik protutužitelj je dužan tuženiku protutužitelju nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana."

 

4. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika u odnosu na drugotužitelja koji glasi:

 

" I. Utvrđuje se da je izvanredni otkaz tužitelja protutuženika od 7.2.2012. nezakonit i nedopušten.

 

II. Tuženik protutužitelj je dužan tuženiku protutužitelju nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana."

 

5. Utvrđuje se da su radni odnosi između prvotužitelja i tuženika, te drugotužitelja i tuženika prestali 9. veljače 2012.

 

6. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"1. Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvotužitelja-protutuženika i drugotužitelja-protutuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-376/2018-6 od 31. listopada 2018. u točkama 1. i 2. izreke.

 

2. Prihvaća se žalba tuženika-protutužitelja te se preinačuje citirana prvostupanjska presudu u točkama 3., 4., i 6. izreke i sudi:

 

Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten izvanredni otkaz prvotužitelja-protutuženika od 7. veljače 2012.

 

Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu drugotužitelja-protutuženika od 7. veljače 2012.

 

Nalaže se prvotužitelju-protutuženiku i drugotužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 6.000,0 kn s zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada 2018. do isplate, u roku od 8 dana.

 

3. Prvotužitelj-protutuženik i drugotužitelj-protutuženik dužni su tuženiku-protutužitelju naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. studenoga 2019. do isplate, u roku od 8 dana.

 

4. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotužitelja-protutuženika i drugotužitelja-protutuženika za naknadu troška žalbenog postupka."

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"Ukida se citirana prvostupanjska presuda u točki V. izreke."

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju su u smislu odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnijeli I i II tužitelji-protutuženici iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik-protutužitelj nije podnio odgovor na reviziju.

 

Revizija I i II tužitelja-protutuženika je dijelom osnovana a dijelom je neosnovana.

 

Predmet spora su:

- tužbeni zahtjevi I i II tužitelja-protutuženika za poništenje Odluka tuženika-protutužitelja o izvanrednim otkazima ugovora o radu I i II tužiteljima-protutuženicima od 14. veljače 2012.,

 

- protutužbeni zahtjevi tuženika-protutužitelja za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti izvanrednih otkaza ugovora o radu koje su I i II tužitelji-protutuženici dali tuženiku-protutužitelju 7. veljače 2012.,

 

- te eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenje da su radni odnosi I i II tužitelja-protutuženika kod tuženika-protutužitelja prestali 9. veljače 2012.

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

 

- da su I i II tužitelji-protutuženici bili u radnom odnosu kod tuženika-protutužitelja na neodređeno vrijeme na poslovima servisera,

 

- da su stranke pregovarale o sklapanju ugovora o specijalizaciji, da I i II tužitelji-protutuženici nisu prihvaćali uvjete iz ugovora koji im je ponudio tuženik-protutužitelj te da zbog toga nisu niti prihvatili ponuđeni ugovor,

 

- da se nakon toga direktor tuženika obratio tužiteljima-protutuženicima riječima "Jebat ću vam mater, vi ćete potpisati ono što ja hoću, ovo je moja kuća i ja sam tu vlasnik i vi tu nemate nikakva prava", a da je naredna dva dana tuženik-protutužitelj onemogućio I i II tužitelje-protutuženike (koji su uredno došli na rad) u obavljanju posla (isključivanjem struje),

 

- da su I i II tužitelji-protutuženici uslijed takvog ponašanja tuženika-protutužitelja izjavama od 7. veljače 2012. izvanrednim otkazima otkazali ugovore o radu, a koje je izjave tuženik-protutužitelj primio 9. veljače 2012.,

 

- te da je tuženik-protutužitelj nakon toga Odlukama od 14. veljače 2012. izvanrednim otkazima otkazao I i II tužiteljima-protutuženicima ugovore o radu.

 

Suprotno revizijskim navodima I i II tužitelja u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostataka radi kojih se ne bi mogla preispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

 

Suština spornog odnosa među strankama ogleda se u pitanju da li su I i II tužitelji-protutuženici imali opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

 

Prvostupanjski sud ocjenjuje da su uslijed prije navedenog ponašanja tužitelja-protutuženici imali opravdani razlog za takav otkaz ugovora o radu te stoga odbijaju predmetne protutužbene zahtjeve tuženika-protutužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednih otkaza ugovora o radu koje su mu I i II tužitelji-protutuženici dali 7. veljače 2012.

Drugostupanjski sud pak preinačava prvostupanjsku presudu u tom dijelu te prihvaća navedeni protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ocjenivši da I i II tužitelji-protutuženici nisu imali opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

 

Prema odredbi čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Po ocjeni ovog revizijskog suda kada se direktor tuženika-protutužitelja (nakon neuspjelih pregovora o sklapanju ugovora o specijalizaciji) obratio I i II tužiteljima-protutuženicima prije navedenim grubim i neprimjerenim riječima, on je time teško povrijedio dostojanstvo I i II tužitelja kao radnika. Nadalje, kada je tuženik-protutužitelj dva dana bez opravdanog razloga onemogućavao I i II tužitelja-protutuženika u obavljanju posla iz ugovora o radu, on je time prekršio svoju temelju obvezu iz čl. 5. st. 1. ZR prema kojoj je poslodavac u obvezi u radnom odnosu radniku dati posao. Stoga ocjena je ovog revizijskog suda da su I i II tužitelji-protutuženici imali opravdane razloge za izvanredno otkazivanje ugovora o radu jer u nastaloj situaciji nastavak radnog odnosa nije moguć (uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka).

 

Dakle, odlučujući o protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednih otkaza ugovora o radu koje su I i II tužitelji-protutuženici dali tuženiku-protutuitelju 7. veljače 2012. prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio taj protutužbeni zahtjev, odnosno drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 108. st .1. ZR kada je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio taj protutužbeni zahtjev.

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st .1. i 2. ZPP preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu u dijelu i na način naveden pod stavkom II izreke ove presude.

 

Kada su I i II tužitelji-protutuženici dopuštenim izvanrednim otkazima ugovora o radu od 7. veljače 2012. otkazali ugovore o radu (koje otkaze je tuženik-protutužitelj primio 9. veljače 2012., onda su njihovi ugovori o radu prestali 9. veljače 2012. (čl. 104. toč. 6. ZR), pa se već uslijed same te činjenice kao neosnovan ukazuju tužbeni zahtjevi I i II tužitelja-protutuženika za poništenje Odluka tuženika-protutužitelja od 14. veljače o izvanrednim otkazivanjima ugovora o radu. Stoga valjalo je odbiti kao neosnovanu reviziju I i II tužitelja-protuženika u dijelu navedenom pod stavkom I izreke ove presude i to na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

 

Kako su u konačnici odbijeni protutužbeni zahtjevi tuženika-protutužitelja te kako je drugostupanjski sud (nepravilnim prihvaćenjem tih protutužbenih zahtjeva) ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prvostupanjski sud prihvatio eventualno kumuliran protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (bez vraćanja na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu), to je dakle drugostupanjski sud propustio odlučiti o tome eventualno kumuliranom protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja, a čime je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 325. st. 2. ZPP. Stoga valjalo je odlučiti kao pod stavkom II izreke ovog rješenja i to na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP.

 

Radi toga što drugostupanjski sud nije odlučio o protutužbenom zahtjevu tuženika-protutuženika, barem za sada ukazuje se kao nepravilna i odluka drugostupanjskog suda o naknadi parničnog troška, pa je stoga valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I izreke ovog rješenja.

 

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. III ovog rješenja).

 

Zagreb, 2. lipnja 2020.