- 1 -              Rev 525/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 525/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari O. d.o.o., S., koga zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u S., protiv tuženice D. D. M. iz H., koju zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u H., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1141/2019-2 od 6. lipnja 2019., kojom je u pobijanom dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Starom Gradu broj P-472/09 od 19. prosinca 2013., u sjednici održanoj 2. lipnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Utvrđuje se da Izjava od 12.05.2009.g. ovjerena kod javnog bilježnika J. P. iz S. G. broj Ov-2014/09 a kojom tužena izjavljuje da raskida preliminarni kupoprodajni ugovor od 27.04.2005. godine, nema pravnog učinka.

 

II Utvrđuje se da Preliminarni kupoprodajni ugovor od 27. travnja 2005. godine zaključen između tužitelja kao kupca i tužene kao prodavateljice, nije raskinut.

 

III Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice koji glasi:

 

"Utvrđuje se ništetnim Preliminarni kupoprodajni ugovor zaključen između tužene kao prodavatelja i tužitelja kao kupca "U H., 27.04.2006."

 

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po stopi utvrđenoj u čl. 29 ZOO-a uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

IV. Nalaže se tuženici protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku na ime troška parničnog postupka naknadi trošak u iznosu od 92.775,00 kuna u roku od 15 dana."

 

Nakon donošenja rješenja ovog suda kojim je ukinuta drugostupanjska odluka u ovoj pravnoj stvari u ponovljenom postupku pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I., II. i IV. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijela je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud „preinači pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu na način da se odbijaju tužbeni zahtjevi ad 1 i 2“, te da se naloži tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka s pripadajućim zateznim kamatama, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim vijećem.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženica temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, jer da drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene razloge od odlučnog značenja.

 

Suprotno tvrdnji revidentice drugostupanjski sud u ponovljenom postupku dao je razloge o činjenicama od odlučnog značenja te nije pogrešno primijenio odredbu čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Pretežnim, k tome još i proturječnim revizijskim navodima (s jedne strane se navodi da je B. G. nastupao kao nalogoprimac tuženice, i kao zastupnik tužitelja, kao druge ugovorne stranke, pri čemu da je u stvari samo zastupao svoje interese kao fizičke osobe) tuženica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu zaključka sudova da je upravo tuženica ta koja nije ispunila svoju ugovornu obvezu, slijedom čega da ne može, sukladno odredbi čl. 124. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) raskinuti ugovor jednostranom izjavom.

 

Budući da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja to ti revizijski razlozi, kao nedopušteni, nisu ocjenjivani.

 

              Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženica pobliže ne obrazlaže pa ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 2. lipnja 2020.