- 1 -              Rev 2039/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2039/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K., OIB: ..., iz V., koga zastupa punomoćnik Z. Ž., odvjetnik u I., protiv tuženika G. S. d.o.o. OIB: ..., iz Č., koga zastupaju punomoćnice A. K. M. i I. P., odvjetnice u Č., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-811/17-2 od 27. ožujka 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj Pr-26/15-40 od 30. ožujka 2017., u sjednici održanoj 2. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. svibnja 2015., zahtjev za vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto stručni suradnik za poslove održavanja zgrada odnosno radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima kao i zahtjev za naknadu plaće u bruto iznosu od 10.047,11 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaku mjesečnu isplatu, za razdoblje od 16. lipnja 2015. do ponovnog stupanja tužitelja na rad. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 30.625,00 kn.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud pobijanu presudu preinači u smislu revizijskih navoda, a podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revidenta, izreka prvostupanjske presude je razumljiva i ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

U odnosu na revizijske navode kojima se sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 434. ZPP-a valja odgovoriti da su rokovi propisani odredbom čl. 434. ZPP-a instruktivnog karaktera, pa činjenica da nižestupanjski sudovi nisu postupali u tim rokovima, prema ocjeni ovoga suda, nije utjecala na pravilnost i zakonitost nižestupanjskih odluka.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nalaganje tuženiku vratiti tužitelja na rad te mu naknaditi bruto plaću za razdoblje od 16. lipnja 2015. do vraćanja tužitelja na posao.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tuženik dana 27. svibnja 2015. tužitelju, zaposlenom na poslovima stručnog suradnika za poslove održavanja zgrada, izvanredno otkazao ugovor o radu zbog više povreda obveza iz radnog odnosa i to: (1) da se 25. svibnja 2015. nakon terenskog rada u I. nije vratio na posao; (2) da je potpisao račun obrta E. B. na iznos od 450,00 kn za zamjenu interfonskog uređaja u stanu u zgradi u Č., na način da se taj trošak plati iz zajedničke pričuve iako je znao ili morao znati da radove koji su predmet tog računa financiraju sami stanari te da bi takvom radnjom oštetio suvlasnike za predmetni iznos; (3) da nije prijavio zgradu u N. M., na javni poziv Fonda ..., iako mu je zgrada dostavila odluku suvlasnika kojom daje suglasnost za provedbu energetskog pregleda i izdavanje izvješća o energetskom pregledu, a na koji način da je oštetio zgradu u iznosu od 40 % vrijednosti usluge.

 

U odnosu na prvu povredu koja se tužitelju stavlja na teret (neovlašteno napuštanje radnog mjesta odnosno nevraćanje na posao) nižestupanjski sudovi su ocijenili da su, sukladno Pravilniku o radu tuženika, ispunjeni elementi lake povrede obveze iz radnog odnosa.

 

U odnosu na drugu povredu obveze iz radnog odnosa utvrđeno je da je tužitelj olako dopustio da se račun za popravak interfona u stanu u zgradi u Č., naslovi na tuženika te da je taj račun olako i potpisao, a da je trebao postupati s povećanom pažnjom, bez obzira na činjenicu što tužitelj nije osoba ovlaštena za davanje naloga za plaćanje. Prema ocjeni drugostupanjskog suda ta se povreda, iako prema Pravilniku tuženika predstavlja težu povredu radne obveze, može pripisati nesmotrenosti tužitelja u svezi koje tuženiku nije nastala nikakva šteta.

 

U odnosu na treću povredu koja se tužitelju stavlja na teret utvrđeno je da je tužitelj imao dovoljno vremena i mogućnosti da u roku podnese prijavu Fondu ..., te da ta povreda, koja je nedvojbeno počinjena, ukazuje na nesavjesno i nepravovremeno izvršavanje obveza iz radnog odnosa i predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Ta je povreda, prema ocjeni drugostupanjskog suda, sama po sebi dostatan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja te imajući u vidu da tužitelj ni nakon upozorenja od 31. ožujka 2015. nije korigirao svoje ponašanje, nižestupanjski sudovi su zaključili da sve tri počinjene povrede u svojoj ukupnosti opravdavaju izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, dalje: ZR). Stoga su odbili tuženi zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i zahtjev za vraćanje na rad te zahtjev za isplatu naknade plaće.

 

Tužitelj u reviziji iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i drugačije zaključke od nižestupanjskih sudova, a ujedno ističe da se ne radi o povredama koje bi opravdavale izvanredni otkaz ugovora o radu te da mu prije otkazivanja nije omogućeno iznošenje obrane.

 

Revizijski navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje, jer se u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Neosnovano tužitelj u reviziji ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da počinjene povrede obveza iz radnog odnosa u svojoj ukupnosti opravdavaju izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Na pravilnost pobijane odluke ne utječe ni revizijski navod tužitelja da mu prije otkazivanja nije omogućeno iznošenje obrane. Propust poslodavca da radniku prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem radnika omogući iznošenje obrane sama po sebi ne dovodi do nezakonitosti otkaza ako, kao što je to u ovom predmetu slučaj, postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 119. st. 2. ZR-a). Naime, pravilno je ocijenjeno da u konkretnom slučaju nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da omogući tužitelju iznošenje obrane s obzirom na učestalo kršenje obveza iz radnog odnosa te posljedice radnji i propusta tužitelja (nepovjerenje stanara i negativan imidž tuženika kao upravitelja zgrada).

 

              Slijedom navedenog nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu iz čl. 116. st. 1. ZR-a kada su ocijenili dopuštenom tuženikovu odluku o otkazu ugovora o radu te tužbeni zahtjev odbili.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 2. lipnja 2020.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Viktorija Lovrić, v. r.