- 1 -              Revd 1177/2020-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1177/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. S. iz C., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku iz R., protiv tuženice A. S. iz C., (OIB: ...), zastupane po punomoćniku V. K., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-156/2018-2 od 29. listopada 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici posl. br. P-7593/2015-16 od 6. prosinca 2017., u sjednici održanoj 2. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kako glasi:

 

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je stan u C. u stambenoj zgradi u C., na adresi ... u prizemlju zgrade i koji se vodi u građevinskoj dokumentaciji kao poslovni prostor, sagrađenoj na k.č.br. 5657/5 iz z.k.ul. 6453 k.o. C., k.č.br. 5662/1 iz z.k.ul. 6423 k.o. C. i k.č.br. 5658/3 iz z.k.ul. 5557 k.o. C., k.č.br. 5657/4 iz z.k.ul. 6417 k.o. C., k.č.br. 5657/3 iz z.k.ul. 5619 k.o. C. na k.č.br. 5658/3 iz z.k.ul. 5557 k.o. C., isključivo samovlasništvo P. S. (OIB ...) iz C., ... a što mu je tužena A. S. (OIB ...) iz C., ..., dužna priznati i dozvoliti mu da se knjiži u cijelosti na njezinom imenu u zemljišnim knjigama upisanom vlasničkom dijelu i to:

- na k.č.br. 5657/5 iz z.k.ul. 6453 k.o. C. u 5/144 dijela

- na k.č.br. 5662/1 iz z.k.ul. 6423 k.o. C. u 1/24 dijela

- na k.č.br. 5657/4 iz z.k.ul. 6417 k.o. C. u 77/2304 dijela

- na k.č.br. 5657/3 iz z.k.ul. 5619 k.o. C. u 1/24 dijela

- na k.č.br. 5658/3 iz z.k.ul. 5557 k.o. C. u 1/24 dijela, odmah po pravomoćnosti ove presude. "

 

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Tužena A. S., OIB ... iz C., ..., ili Njemačka, ... M., ..., dužna je tužitelju P. S., OIB ... iz C., ... ili Njemačka ... M., ..., isplatiti iznos od 45.000,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. prosinca 2014. pa sve do isplate tog iznosa, u roku od 15 dana, te nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude. "

 

III Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.625,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.“

 

              dok je odbijen zahtjev tužitelja „za naknadom troška postupka povodom pravnog lijeka“ kao i „zahtjev tuženice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.“

 

Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tuženica je odgovorila na prijedlog i predložila da se ovaj odbaci kao nedopušten, podredno odbije kao neosnovan.

 

Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 29. listopada 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenja revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Odredbom čl. 385.a ZPP-a propisano je: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu…”.

 

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

 

U konkretnom slučaju tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svojeg prijedloga: predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije izložio niti jedan (a pogotovo ne i određen) razlog zbog kojeg smatra da je po njemu u prijedlogu postavljeno pitanje po bilo čemu važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Postavljeno pitanje sa napomenom „traži se mišljenje suda“, a u kojem navodi činjenice koje sugerira prihvatiti istinitim i ovdje relevantnim - iako takve nije utvrdio i prvostupanjski sud i na njima nije temeljena osporena presuda, samo za sebe navedene razloge ne može nadomjestiti.

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanje iz prijedloga tužitelja (obzirom da se odnosi samo na činjenične okolnosti ovoga slučaja kako ih tužitelj vidi: njime tužitelj u biti traži da se preocijene utvrđene činjenice i odgovori je li ovdje prema činjenicama na koje se samo on pozvao pravilno odlučeno o predmetu spora) nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

To valja sagledati i u svijetlu shvaćanja da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten sam kreirati sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u navedenom smislu te spomenutih razloga iz odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po tome prijedlogu sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da pritom eventualno čak i pogoduje jednoj stranki.

 

Imajući na umu prethodno navedeno, za prihvatiti je i daljnje: da u konkretnom slučaju revizijski sud ne može u svezi u prijedlogu postavljenog pitanja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - jer je riječ samo o pravilnoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 2. lipnja 2020.