- 1 -              Revd 1157/2020-2

Broj: Revd 1157/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D. iz Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku Đ. Z., odvjetniku iz S., protiv tuženika I. S. iz Kanade, C. (OIB: ...3), zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i p. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja da ne postoji pravo stvarne služnosti provoza i prolaza te radi zabrane daljnjeg izvršavanja sadržaja te služnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-433/2019-2 od 20. veljače 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu posl. br. P-2255/2018-43 od 22. veljače 2019., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda prvostupanjskog suda kako glasi:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da ne postoji pravo stvarne služnosti provoza i prolaza preko sjeveroistočnog dijela tužiteljeve zkč.br. 1388/2 upisane u zk. ul. br. 4949 k.o. P., u naravi kuća i dvorište u P. „V. b.“ s ukupno 323 m2, koja zemljišno-knjižna čestica odgovara  katastarskoj čestici br. 14548 k.o. P., a za korist tuženikove zkč.br. 1388/3, u naravi zgrada i dvor „V. b.“ s ukupno 524 m2 i zkč.br. 1388/6, u naravi pašnjak „V. b.“ s 298 m2, upisanih u zk.ul. 5243 k.o. P., koje zemljišnoknjižne čestice odgovaraju katastarskim česticama br. 14547/2 i 14547/3 k.o. P.

Zabranjuje se tuženiku daljnje izvršavanje sadržaja te služnosti.“

              II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn.“

Tužitelj je pozivom na odredbu čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija.

Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije i predložio da se ovaj odbaci „kao neutemeljen i nedokazan“.

Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 20. veljače 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

Prema odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP-a „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

U ovome predmetu, u kojemu je osporena presuda donesena prema činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačio (formulirao) niti jedno pravno pitanje koje bi bilo važno (ovdje odlučno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a).

Konstatacija predlagatelja da se ovdje “radi o pitanju koje je važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni” - uz poziv na “pravnu teoriju” u svezi prava služnosti prolaza i provoza i činjenice koje sugerira prihvatiti istinitim (sve jer da je provedenim postupkom prema njemu “počinjeno pravno nasilje”)”, sa tvrdnjama kojima u biti ukazuje na ono što drži postupovnim povredama i pogrešnim i nepotpunim utvrđenjem činjeničnog stanja te pogrešnom primjenom materijalnog prava, to pitanje ne može nadomjestiti.

              Stoga, a jer (zbog prethodno navedenog: obzirom da u prijedlogu nije ničime konkretizirano niti jedno pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu - toliko da bi glede njega bilo potrebno usaglašavati sudsku praksu ili otklanjati neku nesigurnost i time ispunjavati svrhu revizije, odnosno - budući da prijedlog ne sadrži razloge za suprotno shvaćanje) ne postoje pretpostavke da bi se revizija dopustila, prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo je (budući da to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

Zagreb, 2. lipnja 2020.