- 1 -              Revd 771/2020-2

Broj: Revd 771/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A., OIB: …, iz Ž., Ž. B., kojeg zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik u B., protiv tuženika A. M., OIB: …, iz Ž., Ž. B., kojeg zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u K., radi zaštite od uznemiravanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-169/2018-2 od 30. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-1048/15 od 15. prosinca 2017., u sjednici održanoj 2. lipnja 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja S. A. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-169/2018-2 od 30. rujna 2019. se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Tužitelj S. A. je podneskom od 3. prosinca 2019. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-169/2018-2 od 30. rujna 2019. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

Tužitelj je u prijedlogu naznačio četiri pravna pitanja radi kojih predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije.

Prvo naznačeno pitanje, kojim tužitelj pita može li sud utvrđivati činjenicu o postojanju prava suvlasništva ako je ta činjenica već utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom nije važno za odluku u ovom sporu, jer u ovom slučaju o postojanju prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini nije odlučeno pravomoćnom presudom (izrekom presude).

Nadalje, jasnom zakonskom odredbom čl. 12. st. 1. ZPP je propisano da, kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

Stoga prvo naznačeno pitanje nije važno niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj sudske prakse.

U odnosu na drugo pitanje kojim se pita može li sud utvrđivati činjenicu o postojanju prava suvlasništva na nekretnini ako to pravo proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka, i treće pitanje - može li sud utvrditi da određena nekretnina na predstavlja javno dobro bez preciziranja o kojem se dobru radi i po kojoj je osnovi nekretnina postala javno dobro , predlagatelj nije iznio razloge važnosti naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u skladu s odredbom čl. čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Tužitelj se u prijedlogu pozvao na odluku Ustavnog suda RH broj U-III-3985/2012 od 22. veljače 2017. uz tvrdnju da se odluka temelji na pravnom shvaćanju glede dokazne snage podataka o pravu vlasništva upisanih u zemljišne knjige. Međutim, u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku u navedenom predmetu, predmet spora bio je tužbeni zahtjev kojim je podnositelj od tuženice Republike Hrvatske tražio naknadu štete koja mu je nastala verbalnim, pa potom fizičkim napadom visoko pozicioniranog vojnog službenika i još jedne nepoznate vojne osobe u prostorijama vojarne Ministarstva obrane Republike Hrvatske - kriminalističke vojne policije na T.. Nije se radilo o odluci Ustavnog suda RH u kojoj je zauzeto shvaćanje o dokazivanju izvanknjižnog prava vlasništva na nekretninama.

Četvrtim naznačenim pitanjem tužitelj pita može li sud protivno načelu jedinstva nekretnine i protivno sadržaju rješenja o nasljeđivanju, utvrditi da određena čestica nije suvlasništvo osoba navedenih u rješenju o nasljeđivanju, koje rješenje je priloženo uz prijedlog za dopuštenje revizije. U prijedlogu nije određeno izložen razlog važnosti zbog kojeg predlagatelj smatra da je ovo pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Stoga u podnosu na drugo, treće i četvrto pitanje nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije iz čl. 387. st. 3. ZPP.

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 2. lipnja 2020.