- 1 -              Rev-x 431/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 431/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i, u pravnoj stvari tužitelja R. E., iz L., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima T. T. i I. U., odvjetnicima u Z. protiv I. tuženika D. E., iz P., OIB: ..., II. tuženice M. G., iz L., OIB: ... i III. tuženice Z. H., iz L., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku B. K., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž x-78/2014-3 od 27. siječnja 2016. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj P-1290/05-144 od 21. ožujka 2014., u sjednici održanoj 2. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude pod toč. I. izreke. kojom je odlučeno o glavnoj stvari i pripadajućim kamatama.

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke pod toč. I. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 180.586,45 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2002. do isplate, iznosa od 2.187.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i sa zahtjevom za isplatom mjesečnog iznosa od 48.600,00 kn počev od 1. siječnja 2006. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da dospjele a neisplaćene mjesečne iznose isplate tužitelju odjednom sa zateznim kamatama  tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, a buduće kako budu dospijevali  najkasnije do svakog 5-tog u mjesecu, te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka, dok je pod toč. II. izreke naloženo tužitelju da naknadi tuženicima parnične troškove u iznosu od 1.126.889,10 kn, dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u visini od 1.071,309,90 kn odbijen.

 

Drugostupanjskom presudom pod. toč. I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, te pod toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 606.431,25 kn. Pod toč. II. izreke preinačena je drugostupanjska presuda pod toč. II. izreke prvostupanjske presude na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 520.457,90 kn. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 12.120,17 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude pod toč. I. izreke reviziju je podnio tužitelj iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači obje nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije osnovana, dok revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razumljiva je, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na zakonitost predmetne odluke, a takvi razlozi nisu proturječni sadržaju isprava koje se nalaze u spisu.

 

Tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, osporavajući ocjenu provedenih dokaza i zaključke drugostupanjskog suda u odnosu na zakonitost odluke dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Međutim, takvi prigovori po svojoj naravi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete koju je pretrpio dana 20. i 21. ožujka 2002.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog koji je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao izreci ove presude.

 

Revizija tužitelja podnesena protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

 

Odlučujući o dopuštenosti revizije tužitelja podnesene protiv dijela odluke kojom je odlučeno o troškovima treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“  iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

 

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tužitelja podnesena protiv odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 2. lipnja 2020.