- 1 -              Rev 4536/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4536/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz B. V., B. 13, zastupanog po punomoćniku M. Ž., odvjetniku u S., D., protiv tuženika Turističko športska luka B. V. d.o.o., B. V., zastupanog po punomoćniku T. L., odvjetniku u S., S., radi nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-868/2019-2 od 16. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-659/18 od 17. travnja 2019., u sjednici održanoj 2. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-868/2019-2 od 16. srpnja 2019. potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-659/18 od 17. travnja 2019. kojom je odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 16. srpnja 2018. te utvrđenje da radni odnos tužitelju nije prestao kod tuženika i nalaganje tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto voditelja Službe lučkog redarstva sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 22. siječnja 2017., te je ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 2.500,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga "pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba ZPP-a" predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva odnosno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, revizija se može podnijeti 1. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a; 2. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom; 3. zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Iz sadržaja prethodno citirane odredbe proizlazi da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je pozivanje revidenta na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a kao jedan od razloga za podnošenje ove revizije nedopušteno, te se ovaj sud u tom pravcu više nema potrebe očitovati. U skladu s tim, a postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije tužitelja ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (onih dopuštenih u smislu odredbe čl. 385.st. 1. ZPP-a!).

 

Premda se revident u reviziji poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz njezinog sadržaja nije razvidno u čemu to tužitelj nalazi da bi pobijanom presudom bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka kako one iz čl. 354. st. 2. (tzv. apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka), tako i neka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a (tzv. relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka), jer u tom pravcu nisu izloženi određeni razlozi, zbog čega je ocijeniti da pobijana presuda nije opterećena takvim povredama odredaba parničnog postupka.

 

Osporavajući pravilnost pobijane presude kojom je potvrđena prvostupanjska odbijajuća presuda, tužitelj ustraje u ocjeni da je ista utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, smatrajući da je opravdano izostao s posla, zbog čega da nisu postojali razlozi za otkazivanje mu ugovora o radu, a kako je to tuženik učinio spornom odlukom od 16. srpnja 2018.

 

Prema stanju spisa i činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi:

 

- da je tužitelj na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog sa tuženikom 2. siječnja 2017. radio na radnom mjestu "voditelj Službe lučkog redarstva",

 

- da Odlukom o smjenskom rasporedu rada i radnom vremenu društva od 29. lipnja 2018. je tuženik odredio razdoblje trajanja sezonskog i izvansezonskog smjenskog rada za radnike tog društva, a prema sistematizaciji radnih mjesta, a prema kojem sezonsko razdoblje započinje 1. svibnja, a završava 1. listopada, dok izvansezonsko razdoblje započinje 1. listopada, a završava 1. svibnja, a da se smjenski rad organizira u dvije smjene u trajanju od 07:00 do 22:00 ovisno o potrebi poslodavca uz stanku za odmor u dnevnoj smjeni od 11:00 do 11:30 i popodnevnoj smjeni od 17:00 do 17:30, u skladu s kojom odlukom

 

- da je tuženik za srpanj 2018. odredio smjenski raspored rada i radno vrijeme radnika, kako tužitelja zaposlenog na radnom mjestu voditelja Službe lučkog redarstva tako i drugih radnika (M. B., M. S. itd.) zaposlenih na radnom mjestu lučki redar, a prema kojem rasporedu

 

- da je 2., 4., 6., 9., 11. i 13. srpnja 2018. tužitelj trebao raditi u jutarnjoj smjeni (od 07:00 do 14:00), a 3., 5., 7., 10. i 12. srpnja 2018. u poslijepodnevnoj smjeni (od 15:00 do 22:00),

 

- da je u evidenciji radnog vremena radnika koju je vodio tuženik za srpanj 2018. u odnosu na tužitelja evidentirano da on nije bio nazočan na poslu u razdoblju: 2.-7. srpnja te 9.-12. srpnja, a sve prema smjenskom rasporedu tuženika za taj mjesec,

 

- da je tužitelj 2. srpnja 2018. u K. S. izvršio RTG snimanje kralježnice, a 4. srpnja 2018. pregledan u ordinaciji opće medicine dr. Ž. D. u M..

 

Na temelju prednjih utvrđenja, nižestupanjski sudovi ocijenili su da su se u okolnostima konkretnog slučaja ostvarile pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, a koji da je u promatranom razdoblju neopravdano izostao s posla, jer niti je za ove izostanke s posla, makar i naknadno ih opravdao liječničkim doznakama za bolovanje, niti je o namjeri odlaska na liječničke preglede obavijestio tuženika i ishodio njegovu suglasnost za izostanak s radnog mjesta 2. i 4. srpnja 2018.

 

Da je tužitelj tako trebao postupiti, proizlazi iz odredbe čl. 15. st. 1. Ugovora o radu sklopljenog između stranaka 2. siječnja 2017., a kojim je propisano da je radnik dužan što prije moguće obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti.

 

Prema odredbi stavka 2. tog članka u slučaju da radnik postupa protivno stavku 1. tog članka, poslodavac može otkazati ugovor o radu.

 

Kako je tužitelj potpisao taj ugovor i na temelju njega radio kod tuženika, onda je morao znati za ugovornu a i zakonsku obvezu da o izostanku s posla obavijesti tuženika na način kako je to određeno u ugovoru o radu.

 

Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Tužitelj je neopravdano izostao s posla u razdoblju od 2. do 12. srpnja 2018., a što je tuženik, na kojem je prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a bio teret dokaza, to dokazao.

 

Sasvim je izvjesno da neopravdani izostanak tužitelja (nota bene tužitelj je radio na radnom mjestu voditelj Službe lučkog redarstva) u navedenom razdoblju, u jeku turističke sezone, dakle punom obimu poslova koji se obavljaju kod tuženika, se negativno odražava na rad tuženika, izvjesno stvarajući mu ozbiljne probleme u organizaciji te kvaliteti pružanja usluga, i kao takvo ima značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a zbog koje nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć.

 

Neosnovano tužitelj prigovara da poslovi njegovog radnog mjesta – voditelja Službe lučkog redarstva nisu mogli biti obuhvaćeni smjenskim radom, a kod činjenice da je takva mogućnost izrijekom propisana čl. 5. Ugovora o radu sklopljenog između stranaka 2. siječnja 2017., te je u skladu s tom odlukom o smjenskom rasporedu rada i radnog vremena od 29. lipnja 2018. i određen smjenski rad pored rada i radno vrijeme za srpanj 2018., a kojim je bilo obuhvaćeno i radno mjesto tužitelja.

 

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 2. lipnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.