Pr-95/2020

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. M., O.: …, iz S., zastupan po punomoćnicima iz OD L.- V. & P. ,
odvjetnicima u S., protiv tuženika S.G. d.d. , O.: …, iz S.,
zastupano po punomoćniku K. B., odvjetniku u I. , radi
isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 09. ožujka 2020. godine u
prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 01. lipnja 2020. godine

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju mjesečni iznos od po

2.000,00 kn počev od 01. lipnja 2013. godine, pa svaki mjesec ubuduće, time
da je obroke dospjele do pravomoćnosti ove presude dužan platiti u roku od 15
dana i to sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dospijeća svakog
pojedinog obroka, pa do isplate, time da obrok za protekli mjesec dospijeva
svakog prvog idućeg mjeseca, a oni koji budu dospijevali ubuduće svakog
prvog , a najkasnije petog u mjesecu, jednako tako tuženik je dužan naknaditi
tužitelju parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom, počev od dana
presuđenja, pa do isplate. "

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 28.925,00kn,

sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

U svojoj tužbi od dana 26. studenog 2015. tužitelj navodi kako je dana 13. srpnja

2006. kao radnik tuženika na radnom mjestu antikorozist prilikom obavljanja redovitih radnih
zadataka u krugu B. doživio nezgodu na radu u kojoj da je zadobio vrlo teške
tjelesne povrede. Tužitelju da je konačnim rješenjem H., Klasa: 141-02/12-
01/03491135632 od dana 13. svibnja 2013., priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće
nesposobnosti za rad koja bi djelom od 70 % bila uzrokovana ozljedom na radu od dana 13.
srpnja 2006. i baš u visini od 2.053,07 kn. Naime, da nije bilo ozljeđivanja tužitelja u
predmetnoj nezgodi na radu s posljedičnim gubitkom radne sposobnosti tužitelj da bi po
redovnom tijeku stvari ostvarivao mjesečnu zaradu od cca 5.000,00 kn, kako sada na ime

2

invalidske mirovine prima iznos od 2.053,07, da je jasno da tužitelj gubi zaradu u iznosu od
cca 3.000, 00 kn , od kojih da je 70 % uzročno posljedično povezano s predmetnom ozljedom
na radu, tako da tužitelja pripada pravo od tuženika potraživati cca 2.000,00 kn mjesečno na
ime gubitka zarade i to od dana 13. svibnja 2013. , pa ubuduće.

U odgovoru na tužbu od dana 15. prosinca 2015. tužena navodi kako se protivi tužbi i
tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako u pogledu osnova , tako i visine. Naime, da nije sporno da
je između tužitelja i tuženika pred ovim sudom u T. pravomoćno okončana parnica,
presudom poslovni broj P-358/2007 od 28. siječnja 2015. temeljem koje da je ovaj tuženik
isplatio tužitelju neimovinsku štetu i troškove postupka. U predmetnom parničnom postupku
da je provedeno više vještačenja, a na okolnosti uzročno posljedične veze kod pada tužitelja,
te zadobivenih ozljeda tužitelja, sačinjeno da je između ostalih i fakultetsko mišljenje i nalaz,
sačinjeno da je po Odboru za sudbena mišljenja M.F. S. u Z.
od 07. srpnja 2011. kao i očitovanje tog Odbora na prigovore tužitelja koje je zaprimljeno u
sudu dana 19. travnja 2012. U tom postupku iz vještačenja Odbora za sudbena mišljenja da
proizlazi da na izravno pitanje suda o uzročno posljedičnoj vezi ozljede i posljedica ona
postoji u dijelu koji da se odnose na ozljedu lijevog koljena, ali ne i na navedeno stanje
dekompenzirane lumbosakralne kralježnice. Tegobe koje se kod tužitelja postupno nastaju, da
pogoršavajući se tijekom nekoliko godina da su egistirane kliničku i objektivno tek 21. rujna

2006. , te da su tretirane kao degenerativne, a ne traumatske. Nadalje, sudbeni odbor tijekom
liječenja ozljede lijevog koljena da navodi da je došlo do smanjenja životnih aktivnosti
tužitelja 5 % , a posljedica oštećenja kvadricepsa naruženja nema, te navodi da su bolovi
jakog intenziteta trajali kumulativno 1 dan, bolovi srednjeg intenziteta kumulativno tri dana,
slabog intenziteta trajnog karaktera oko 1 mjesec. Sudbeni odbor, da svoje mišljenje donosi
dana 07. srpnja 2011. , pregledavajući stavove i mišljenja svih ranijih vještaka, izuzev vještva
vještaka C., pri tome da odgovarajući iscrpno, stručni uvjerljivo na sve upite suda, a kod
tih ocjena danih u nalazu i mišljenju da je ostalo očitujući se i na prigovore tužitelja njihovo
očitovanje, zaprimljenom u Sudu dana 19. travnja 2012. Odlučne okolnosti da su liječnički
nalazi i medicinska dokumentacija tužitelja koja da prileži tom spisu,a u kojim nalazima da su
postavljene dijagnoze. Upravo iz medicinskih nalaza tužitelja da je vidljiva povijest bolesti
koja ukazuje na degenerativne promjene koje da nemaju baš nikakve veze s padom tužitelja
na skalama.

Nastavno, da iz rješenja H. nije i ne može biti utvrđena uzročno posljedična veza
između štete i štetne radnje. Jedinstveni da je stav i Županijskog suda u Splitu, o tome da
pitanje uzročno posljedične veze nije pitanje kojim da se bavio zavod , odnosno H., već
da o tome odlučuje parnični sud, a temeljem odredbe čl. 1. ZPP- a. Sud da je jedino vezan
ocjenom radne sposobnosti. Naime da se predlaže u nastavku ovog postupka provođenje
medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja uzročno posljedične veze između štetnog
događaja i štetne posljedice, jer da isto pitanje ne ulazi u ocjenu upravnog tijela. Stoga da
donošenjem rješenja H. nije riješeno pitanje direktne uzročno posljedične veze između
ozljede koju da je osiguranik / tužitelj pretrpio , te opće nesposobnosti za rad. Nastavno , u
vještačenjima provedenim pred H., a na koje da se tužitelj poziva da je utvrđen različit
stupanj invaliditeta tužitelja vezano za predmetnu ozljedu. Naime, tužitelju da nije jasno kako
jedna te ista ozljeda po vještacima u parničnom postupku uopće nije predstavljala smanjenje
životnih aktivnosti , odnosno po drugim vještacima od 5 % , do 20 % , od čega da su polovicu
predstavljale degenerativne promjene, dok da je po vještaku H. 70 % uzrok ozljedom na
radu. Dakle, i nakon prevođenja tužitelja , kao osobe koja je po sili zakona otišla u invalidsku
mirovinu, tužitelj da je presudama suđen zbog ozljeđivanja tužitelja u ozljedi na radu , ali
stupanj smanjenja životnih aktivnosti da nije bio nego 5 % . Stoga da je u cijelosti neosnovan
zahtjev za isplatu rente. I ne samo zbog gore navedenog, tužitelja da ne pripada pravo i osnov
za isplatu rente .Tužena se protivi i visini rente kao nerealno i previsoko postavljenoj.

3

U dokaznom postupku sud je pregledao Prijavu o ozljedi na radu, Rješenje H. P. u S. od 13. svibnja 2013., Odluka o
odbijanju ustavne tužbe, pregled spisa 6-P-358/2007 i Pr-738/2011, uvid spisa H.-a,
PS S., Klasa: 141-02/12-01/03491135632, vještvo sudske vještakinje za
medicinu rada dr. mr. sc. M. V. – B. od 11. srpnja 2018. , saslušanje vještakinje
dr. mr. sc. M. V. – B. na ročištu dana 16. travnja 2019.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj dana 13. srpnja 2006. kao radnik tuženika na radnom mjestu
antikorozist prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka u krugu B.
doživio nezgodu na radu,

- da je tužitelj vodio postupak pred ovim sudom pod posl. br. Pr-358/07 radi
naknade neimovinske štete , koji postupak je pravomoćno okončan dana 03. rujna
2015. i u kom postupku mu je s osnova predmetne ozljede na radu utvrđeno
ukupno umanjenje životnih aktivnosti od 30 %,

- da je tužitelj vodio protiv tuženika pred ovim sudom i postupak i Pr-738/2011 koji
je također pravomoćno okončan, a u kojem je pobijao otkaz od 23. studenog 2011.
kao nedopušten, a u kom postupku je tužitelj odbijen sa svojim tužbenim
zahtjevom obzirom da je utvrđeno da je nakon predmetne ozljede na radu tužitelju
priznata profesionalna nesposobnost za rad za obavljanje poslova antikorozista, a
kako nije bilo odgovarajućeg drugog radnog mjesta gdje bi tuženik zaposlio
tužitelja, utvrđeno je da je otkaz tužitelju osnovan,

- da je konačnim rješenjem H. K.: 141-02/12-01/03491135632 od 13.
svibnja 2013., tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće
nesposobnosti za rad koja da bi dijelom od 70 % bila uzrokovana upravo
predmetnom ozljedu na radu od 13. srpnja 2006. ,

Kao sporno ostalo je za raspraviti: - osnov i visinu zatražene rente.

Na okolnost postojanja uzročno posljedične veze između između predmetne ozljede na
radu i odlaska u invalidsku mirovinu tužitelja ovaj sud je proveo dokaz medicinskim
vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada dr. mr. sc. M. V.-
B..

U svom pisanom nalazu i mišljenju od 11. srpnja 2018. stalna sudska vještakinja za
medicinu rada dr. mr. sc. M. V.- B. navodi kako će vještvo dati kao neovisni
sudsko- medicinski vještak za medicinu rada sukladno pravilima struke medicine rada za
donošenje ocjene radne sposobnosti. Prema pravilima struke medicine rada ocjena radne
sposobnosti da se donosi na temelju stupnja oštećenja funkcije ozlijeđenog organa ili
organskog sustava, a što da određuju doktori klinički specijalisti u odnosu na poslove i radne
zadatke koje obavlja osoba čija radna sposobnosti se vještači ili za koju je završila određenu
stručnu izobrazbu. Sa osnova posljedica predmetnih ozljeda zadobivenih na radu 13. srpnja

2006. kod tužitelja da postoji profesionalna nesposobnost za rad uz preostalu radnu
sposobnost i isključenje poslova koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje, čučanje,
klečenje , rad u prignutom i nefiziološkom položaju kralježnice, dizanje i nošenje tereta, teške
fizičke poslove te rad na visini. Iz priložene medicinske dokumentacije da je razvidno da je
tužitelj u predmetnoj nezgodi na radu doživio ozljedu lijevog koljena zbog čega da je liječen
konzervativnom i fizikalnom terapijom , a prema anamnestičkim podacima da je pao na leđa i
zadobio udarac u slabinski dio kralježnice što da se kasnije u dokumentaciji od strane
neurokirurga povezuje uzročno posljedično sa smetanjem tužitelja od strane slabinske
kralježnice te operacijom kralježnice koja da je izvršena u ožujka 2007. Međutim , da je

4

nesporno dokazano da kod tužitelja od prije predmetne nezgode postoje degenerativne
promjene u slabinskom dijelu kralježnice koje da su se razvijale godinama prije nego da su se
pojavile subjektivne smetnje kod tužitelja, a što da je obilježje svih, pa i ove degenerativne
bolesti. Dakle, za razvoj degenerativnih promjena, koje da se dijagnosticiraju radiološki, da je
potreban određeni vremenski period, obično nekoliko pa i više godina. Nažalost, dobna
granica za pojavu degenerativnih promjena kralježnice da se sve više spušta, promjene da se
javljaju i kod vrlo mladih ljudi, a primjer za to da je upravo tužitelj. Iz navedenog razloga kod
tužitelja da se nisu prije predmetne nezgode javile subjektivne tegobe pa da se zato nije ni
javljao izbornom doktoru, a niti da je liječen zbog toga.

Navedeni pad tužitelja na leđa u predmetnom štetnom događaju da je svakako utjecao
kao " okidač " za nastanak subjektivnih tegoba od strane slabinske kralježnice, a što da je
vještak neurokirurg dr. M. J. uzeo u obzir kod određivanja invaliditeta tužitelja,
kada je 10 % pripisao predmetnoj ozljedi , a 10 % degenerativnoj bolesti kralježnice. Zbog
problema sa kralježnicom prouzročenih predmetnom ozljedom tužitelj da nije sposoban za
obavljanje poslova koji zahtijevaju dugotrajan prisilan i nefiziološki položaj kralježnice,
dugotrajno stajanje, hodanje , dizanje i nošenje tereta, teški fizički poslovi te rad na visini.
Ozljeda lijevog koljena da je kao trajnu posljedicu ostavila blago ograničenje funkcije u
smislu ograničene fleksije pa takav stupanj oštećenja funkcije utječe na radnu sposobnost
tužitelja za poslove koji zahtijevaju čučanje i klečanje. Ovakav stupanj oštećenja funkcije
slabinske kralježnice i lijevog koljena kod tužitelja da dovodi samo do profesionalne
nesposobnosti za rad, odnosno tužitelj da više nije sposoban za poslove antikoroziste na
kojima da je radio do predmetnog štetnog događaja, ali da je sposoban za sve druge poslove
uz navedena radna isključenja. Drugim riječima, navedeni stupanj oštećenja funkcije da ne
uvjetuju opću nesposobnost za rad. Čak i kada bi se uzelo sveukupno zdravstveno stanje
tužitelja sa osnova predmetnih ozljeda te degenerativnih promjena kralježnice, da sa motrišta
specijaliste medicine rada ne dovodi do opće nesposobnosti za rad tužitelja.

U svom podnesku predanim na ročištu dana 23. listopada 2018., pun. tužitelja navodi
kako nije točno ono što vještakinja utvrđuje, da bi zbog posljedica ozljede zadobivenih na
radu dana 13. srpnja 2018. , tužitelju nastupila profesionalna nespornost za rad. Naime,
rješenjem H., Klasa : 141-02/12-01/03491135632 od dana 13. svibnja 2013. g. tužitelju
da je utvrđena opća nesposobnost za rad- time da je uzrok opće nesposobnosti 70 %
predmetna ozljeda na radu, a 30 % degenerativne povrede. To rješenje da je pravomoćno i
konačno. To rješenje da je donijelo državno tijelo na zakonom propisan način i baš na način
da je liječničko povjerenstvo koje je sastavljeno od vještaka medicine rada utvrdilo sve
pravno relevantne činjenice i donijelo zakonito rješenje. Tužitelj da niti je pokrenuo postupak
za utvrđenje invalidnosti , još manje da je htio da mu se utvrdi opća nesposobnost za rad, to
da je učinilo liječničko povjerenstvo H.. Isto tako kako nema zakonske mogućnosti da se
osoba sa općom nesposobnosti za rad prijavi na zavod za zapošljavanje, odnosno zaposli , to
da joj onemogućava citirano rješenje H.-a , jer da je kod tužitelja došlo do potpunog
gubitka radne sposobnosti. Dakle, tužitelju da je nadležno državno tijelo utvrdilo radnu
nesposobnost , to je tijelo donijelo konačnu odluku, zbog kojeg da je tužitelj silom zakona,
onemogućeno zapošljavanje ili bilo kakav rad, pa tužitelj ni na koji način da nije mogao
nastaviti raditi. No , unatoč tome vještakinja se upušta u ocjenu dijagnoza tužitelja, preispitiva
konačno rješenje H.- a , što da je pogrešno. Stoga, tužitelj da ne prihvaća zaključak
vještakinje kako je kod tužitelja došlo do profesionalne nesposobnosti za rad, jer da je
konačnim rješenjem nadležnog tijela H.-a u zakonom utvrđenom postupku utvrđenja
njegova opća nesposobnost za rad te da se tužitelj kao takav niti može niti smije zaposliti.
Jasno da je da su tvrdnje vještakinje koje su suprotne nalazu njenih kolega medicine rada i
koje da su suprotne pravomoćnom rješenju H., neutemeljene i pravno irelevantne.

5

Tuženik u podnesku predanom na ročištu dana 23. listopada 2018., navodi kako
vještakinja u svojoj ekspertizi je potpuno zanemarila obavljeno vještačenje koje prileži spisu
Općinskog suda u Trogiru, posl. br. P-358/07 i to F. mišljenje i nalaz koje da je
sastavljeno po O. za sudbena mišljenja M.F. S. u Z. od

07. srpnja 2011. kao i njihovo očitovanje na prigovore tužitelja, a koje da je zaprimljeno u
sudu dana 19. travnja 2012. , a koji Odbor da je u odnosu na izravno pitanje suda o uzročno –
posljedičnoj vezi ozljede i posljedica tužitelja stajališta da ona postoji u dijelu koji se odnosi
na ozljedu lijevog koljena , ali ne i na navedeno stanje dekopenzibirane lumbosakralne
kralježnice. Odbor za sudbena mišljenja da nije prihvatio ni navode neurokirurga , neurologa,
i urologa o posttraumatskim posljedicama leđne moždine i živčanih korjenova kao osnovane.
Vještakinja da je trebala dati odgovor na postojanje uzročno posljedične veze na okolnost
ozljede na radu od 13. srpnja 2016. pa da je vještvo nepotpuno , jer da vještak nije odgovorio
na navedeni zadatak suda. Stoga, da tužena prigovara nalazu i mišljenju vještakinje kao
nepotpunom, jer da vještakinja nije dala odgovor na upite suda, a da nije obrazložila stajališta
i nalaze Odbora za sudbena mišljenja M. F. S. u Z. , koji nalaz
i mišljenje da prileži spisu ovog suda u T.. Odlučne okolnosti da su liječnički nalazi i
medicinska dokumentacija tužitelja koja da prileži spisu, a u kojim nalazima da su postavljene
dijagnoze. Upravo da je iz medicinskih nalaza tužitelja vidljiva povijest bolesti koja da
ukazuje na degenerativne promjene koje da nemaju baš nikakve veze s traumom tužitelja na
stepenicama. Naime iz nalaza tužitelja, koji proizlazi da je kod tužitelja na ambulantnim
pregledima istog dana 13. srpnja, 20. srpnja, 24. srpnja i 28. kolovoza 2006. liječnici spominju
samo ozljedu mekih dijelova lijevog koljena i lijeve natkoljenice, bez iti jedne riječi o
nekakvoj ozljedi leđa ili kralježnice.

U svom dopunskom vještvu na ročištu dana 16. travnja 2019. vještakinja dr.mr. sc. M. V. – B. navodi kako u odnosu na primjedbe koje je u svom podnesku
iskazao punomoćnik tužitelja da bi se najprije osvrnula na onu koja se odnosi da je ocijenila
da kod tužitelja postoji profesionalna nesposobnost za rad i da nije uzela u obzir činjenicu da
je H. tužitelju priznato pravo na opću nesposobnost za rad uz navedeni uzrok te da je
Rješenjem H. pravomoćno i trajno kao i da su ocjenu radne sposobnosti dali vještaci
specijalisti medicine rada. Svoje mišljenje da je dala, a kako da je to već navela u pisanom
vještvu, kao specijalist medicine rada na način kako se određuje radna sposobnost prema
pravilima struke medicine rada , a na okolnosti koje je odredio raspravni sudac bez obzira
odnosno neovisno o ocjeni radne sposobnosti koji su dali vještaci u mirovinskom sustavu.
Prema navodima punomoćnika tužitelja da je trebala uzeti u obzir ocjenu koju su dali vještaci
u mirovinskom sustavu ali smatra da je sud pozvao da vještači na okolnosti koje su zadane na
raspravi , a da je trebalo prihvatiti vještvo H.-a onda da uopće ne bi bilo rasprave, ne bi
bilo potrebno njeno vještačenje. Nadalje, u kompletnoj medicinskoj dokumentaciji koju je
pronašla u spisu da nije u rješenju od 13. svibnja 2013.g. koje je izdao H. i kojim je
utvrđena opća nesposobnost za rad tužitelja čiji uzrok je 70 % ozljeda na radu , a 30 % bolest ,
doneseno na temelju nalaza i mišljenju specijalista medicine rada. Poznato joj je s obzirom da
je do sada vještačila u brojnim predmetima u kojima je H. vještačio radnu sposobnost da
najčešće specijalisti medicine rada nisu članovi vijeća vještaka u prvom stupnju ili vještaka u
drugom stupnju. Pa se njihovo vještvo ne može komparirati s njenim, obzirom da za
vještačenje radne sposobnosti nemaju potrebnu medicinsku edukaciju.

U odnosu na prigovore punomoćnika tuženika da nije uzela u obzir mišljenje odbora za sudbena mišljenja medicinskog fakulteta u Z. , u kome se kao posljedica predmetne

6

ozljede na radu priznaje samo ozljeda koljena, a ne i ozljeda kralježnice i za koju smatraju da
su promjene degenerativne naravi te da nisu prihvatili nalaze nadležnih specijalista kao
osnovano navodi da u ovom predmetu navedeni odbor je izabrao za vještačenje na navedene
okolnosti specijalista ortopeda i specijalista sudske medicine , a za što smatra da navedene
ozljede nisu u cijelosti u nadležnosti ortopeda, a u ovom slučaju da treba biti nadležan
specijalist neurolog i urolog. Sud da je nakon toga imenovao vještaka urologa dr. V.
C. koji da je u zaključku svog pisanog vještva naveo da je neurogeni mjehur koji postoji
kod tužitelja kasna posljedica traume te da se dovodi u uzročno-posljedičnu vezi s
predmetnom ozljedom, obzirom na obiteljsku anamnezu te negativnu anamnezu tužitelja .
Vještak dalje navodi da ostale dijagnoze mogu sinergički dijelovati s tim da se navedeno
stanje neće poboljšati. Također navodi da se u nalazu neurologa iz svibnja navodi
postraumatski sindrom kao razlog neurogenog mjehura s obzirom da nema sigurnih znakova
polineuropatije te da je obiteljska anamneza negativna, a što da sve potvrđuje i detaljni
urološki pregled te urodinamska obrada kojom je dokazano da je neurogeni mjehur i
inkontinencija kod tužitelja posljedica suprasakralne lezije leđne moždine – S2 do S4 i L1 a
ispod razine pontinog centra , hiperrefleksija detrusora tip 2. Obzirom da je u ovom predmetu
vještačio nadležni specijalist urolog koji je uzeo u obzir i mišljenje neurologa ovo mišljenje
kao i mišljenje koje su do tada u svojim vještvima iskazali vještak neurokirurg dr. J. i
ortoped dr. D. T., ova mišljenja da je prihvatila kao medicinski logična jer su
donesena od strane specijalista koji su nadležni za ovo područje.

Ovaj sud u cijelosti prihvaća vještvo vještakinje medicine rada M. V. B.
kao stručno te izrađeno po pravilima struke, a stranke ga svojim prigovorima nisu osporile

Mišljenje ovog suda je da u parničnom postupku za naknadu štete zbog izgubljene
zarade, provodeći dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđenja uzročno
posljedične veze između ozljeđivanja u radnoj nesreći, sud ne ulazi u odluku upravnog tijela
već razmatra činjenično stanje kako bi utvrdio sve elemente obveznopravnog odnosa
izvanugovorne odgovornosti za štetu, a koji, među ostalim, podrazumijeva i kauzalni neksus
tj. direktnu adekvatnu uzročnu vezu.

Slijedom navedenog proizlazi ovaj sud smatra da razlog umirovljenja tužitelja ne može
biti predmetna radna nezgoda u postotku od 70% kako je to povrdila i vještakinja B., već
da su to druge bolesti, posebno kada se uzme u obzir da je u postupku koji je tužitelj vodio
pred ovim sudom pod posl. br. P.-358/07, radi naknade neimovinske štete s osnova predmetne
ozljede na radu, utvrđeno ukupno umanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja od 30 %, a kako
to proizlazi iz presude Županijskog suda Split GŽR-2/2015., kojom je predmetni postupak
pravomoćno okončan. Isto tako nije sporno da je tužitelju temeljem navedene ozljede dok je
radio kod tuženika priznata profesionalna nesposobnost za rad za poslove antikoroziste na
kojima je radio do predmetnog štetnog događaja, ali mu je ostala radna sposoban za sve
druge poslove uz navedena radna isključenja, a ne opća nesposobnost za rad, a radni odnos
mu je prestao otkazom 23. studenog 2011., jer poslodavac nije imao mogućnosti ga
rasporediti na drugo radno mjesto sa preostalom radnom sposobnosti.

Dakle, ne postoji uzročno posljedična veza između radne nezgode kao štetne radnje i priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad kao štetne posljedice
jer u ovom slučaju, uzrok-radna nezgoda nije takva da je dovela do opće nesposobnosti za rad

7

tužitelja. Naime, točno kada da se u upravnom postupku donese rješenje kojim se oštećenoj
osobi priznaje opća ili profesionalna nesposobnost za rad na određenim poslovima između
ostalog i zbog ozljede na radu, kada se na temelju toga oštećenoj osobi prizna pravo na
invalidsku mirovinu i kada to rješenje postane konačno, da tada sud u parničnom postupku
nema ovlaštenje ulaziti u ispitivanje je li razlog zbog kojeg je priznato pravo na invalidsku
mirovinu pravilno utvrđen ili ne. Međutim, isto ne isključuje pravo obveznika plaćanja
naknade štete da dokazuje da ne postoji uzročno posljedična veza između ozljede na radu i
odlaska u invalidsku mirovinu (tako i Rev-575/03, Rev-451/07, Revr-612/09 i Rver-501/08) i
u vezi s tim obvezu suda da ispita i ocijeni (ne)osnovanost takovog prigovora. Naime, pravno
relevantan uzrok štete je onaj štetni događaj čijem redovitom učinku odgovara konkretna
šteta. Stoga, ovaj sud smatra da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da posljedice
predmetne ozljede na radu su onaj odlučujući i adekvatni uzrok koji je prema redovnom tijeku
stvari doveo do odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu (ne postoji uzročno-posljedična veza)
te je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155 Zakona o parničnom
postupku (“NN” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), popisu troška punomoćnika tuženika.

Tuženoj je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu- 250 bodova, za zastupanje na
ročištima : 14. ožujka 2016. , 19. veljače 2018., 23. listopada 2018., 16. travnja 2019 i 09.
ožujka 2020. - za svako po 250 bodova, za sastav podneska od 22. listopada 2018. – 250
bodova , za zastupanje na ročištima (Tbr. 9st.2 – 50%) - 29. rujna 2016. , 11. svibnja 2017.,

24. travnja 2018., 11. veljače 2019., - za svako po125 bodova, odnosno ukupno 2250 bodova,
( vrijednost 1 boda sa paušalom = 10 kuna ) iznosi 22.500,00kn +25 % PDV , što da je iznos
od 28.125,00 kn. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja u iznosu od 800,00 kuna ,
tako da ukupno obistinjen trošak tuženiku iznosi 28.925,00kn.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

                     U Splitu, 01. lipnja 2020.

Sudac:

Jelena Kvarantan Karuza v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave
odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju
primjeraka za sud i stranke u postupku.