Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 156/25 EU 2024/2679
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. R., OIB:…, iz H., zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. B. I D. J. , odvjetnici u N. G., protiv tuženika Republike Hrvatske,
Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB:…, zastupano po ODO Split, radi isplate,
nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 02. ožujka 2020.g., u nazočnosti
zamjenika punomoćnika tužitelja E. Š. te zakonske zastupnice punomoćnice
V. G., a po objavi presude dana 01. lipnja 2020.g.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je
tužitelju K. R. iz H., OIB:…, isplatiti
uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 124.470,96 kuna i to kako slijedi:
- za mjesec svibanj 2013. godine iznos od 6.046,57 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.06.2013. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec lipanj 2013. godine iznos od 7.005,07 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.07.2013. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec srpanj 2013. godine iznos od 16.548,07 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.08.2013. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec kolovoz 2013. godine iznos od 9.502,84 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.09.2013. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec rujan 2013. godine iznos od 7.563,22 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.10.2013. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec studeni 2013. godine iznos od 3.166,67 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.12.2013. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec prosinac 2013. godine iznos od 305,05 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.01.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec ožujak 2014. godine iznos od 11.218,70 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.04.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec travanj 2014. godine iznos od 11.203,76 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.05.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec svibanj 2014. godine iznos od 11.037,37 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.06.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec lipanj 2014. godine iznos od 6.192,70 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.07.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec srpanj 2014. godine iznos od 5.110,69 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.08.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec kolovoz 2014. godine iznos od 8.177,91 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.09.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec rujan 2014. godine iznos od 8.573,84 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.10.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec listopad 2014. godine iznos od 2.917,87 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.11.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec studeni 2014. godine iznos od 5.983,62 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.12.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec prosinac 2014. godine iznos od 3.917,02 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.01.2015. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, kao i
naknaditi tužitelju troškove ovog postupka također sa z. z. kamatom po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna
poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom
ovrhe.“
II. Usvaja se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je
tužitelju K. R. iz H., OIB: …, isplatiti
uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 36.639,69 kuna i to kako slijedi:
- za mjesec svibanj 2013. godine iznos od 2.356,39 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.06.2013. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec lipanj 2013. godine iznos od 1.892,07 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.07.2013. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec srpanj 2013. godine iznos od 5.769,67 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.08.2013. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec kolovoz 2013. godine iznos od 2.625,31 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.09.2013. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec rujan 2013. godine iznos od 2.546,91 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.10.2013. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec studeni 2013. godine iznos od 929,66 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.12.2013. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec prosinac 2013. godine iznos od 152,53 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.01.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec ožujak 2014. godine iznos od 4.120,32 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.04.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec travanj 2014. godine iznos od 4.085,88 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.05.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec svibanj 2014. godine iznos od 2.727,02 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.06.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec lipanj 2014. godine iznos od 1.311,96 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.07.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec srpanj 2014. godine iznos od 238,75 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.08.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec kolovoz 2014. godine iznos od 876,17 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.09.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec rujan 2014. godine iznos od 2.851,80 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.10.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec listopad 2014. godine iznos od 1.052,21 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.11.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec studeni 2014. godine iznos od 1.591,04 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.12.2014. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- - za mjesec prosinac 2014. godine iznos od 1.511,99 kuna sa z. z. kamatom u visini
eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.01.2015. pa do
31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, kao i
naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 11.212,50kn također sa z. z.
kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate,
sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se tužbeni zahtjev odbija za zatezne
kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto
iznosu od 36.639,69 kuna.
Obrazloženje
U tužbi koja je podnijeta dana 17. svibnja 2018.g. tužitelj navodi da je kao policijski
službenih MUP RH, PUSD, Postaja pomorske policije S., tijekom 2013. i 2014. ostvarivao kod tuženika plaću. Tužitelj da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika, a priroda posla tužitelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću,subotom, nedjeljom, blagdanima itd. Prema odredbama
čl. 86 . Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne
službenike i namještenike da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za
rad noću uvećava za 40 % , za prekovremeni rad 50 % , za rad subotom 25 % , za rad
nedjeljom 35 % , itd. Tijekom 2013. i 2014.g. tuženik da nije tužitelju pravilno obračunao i
isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću,
subotom, nedjeljom i blagdanom. Tužitelj da je sukladno odredbi čl. 186a Zakona o
parničnom postupku, podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 12. veljače 2018.g. , a
koji zahtjev da je tuženik odbio.
Tužitelj je svojim pisanim podneskom od 07. kolovoza 2019.g. uredio tužbeni zahtjev
te postavio glavni i podredni tužbeni zahtjev, kako je to precizirano u izreci ove presude.
U odgovoru na tužbu od dana 22. kolovoza 2018.g. tuženik navodi da osporava
predmetnu tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže isti odbiti uz nadoknadu
parničnog troška tuženiku. Naime, kako je člankom 4. st. 2. Zakona o državnim službenicima
, propisano kako se na pitanja koja nisu uređena Zakonom o državnim službenicima ili
posebnim zakonom , uredbama Vlade Republike Hrvatske ili drugim propisima, donesenim
na temelju Ustava i zakona ili kolektivnim ugovorom , primjenjuju opći propisi o radu. Tako
se čl. 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike , koji je važio u spornom
razdoblju, propisuje da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom
terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili
prijevozno sredstvo u kojima da je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno određenih
sati rada da se smatra dežurstvo. Isto tako čl. 56. st. 10 . navedenog Kolektivnog ugovora da
je jasno određeno kako iznimno od odredbi Kolektivnog ugovora, pravo po osnovi terenskog
rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako
polovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može
napustiti najmanje 24 sata. Iz navedenih odredbi Zakona o radu i Zakona o državnim
službenicima te čl. 56. i 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike da je
jasna supsidijarna primjena ZOR-a kada se radi o djelatnicima Postaje pomorske policije, a
koji za vrijeme rada na terenu na službenim plovilima nisu u mogućnosti napustiti plovilo tj.
prijevozno sredstvo u kojima da su smješteni.
Naime, pasivno dežurstvo tj. pripravnost za vrijeme rada na terenu da je pripravnost za
rad kada se zaposlenik nalazi na mjestu koje je odredio poslodavac, a ne kod kuće, stoga
činjenica da se zaposlenik nalazi na terenu predstavlja " poseban uvjet rada " koji je kao takav
propisan čl. 56. , a vezano za čl. 57. Kolektivnog ugovora i da nije reguliran odnosno propisan
u Zakonu o radu, budući da se zaposlenik nalazi na terenu , a ne kod kuće. Zz tuženika poziva
se na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrađen u odluci broj : Revr- 466/07-2 od 05.
rujna 2007. vezano uz pravno tumačenje pojma prekovremenog rada, a prema kojem
shvaćanju je za postojanje prekovremenog rada bitno postajanje više sile, izvanrednog
povećanja opsega rada te prijeke potrebe odnosno izvanrednog nastale situacije i privremenog
trajanja te situacije, a što sve proizlazi iz odredbe čl. 33. st. 1. Zakona o radu. Nadalje, ističe
se i prigovor zastare potraživanja za razdoblje do dana 15. veljače 2013. računajući zastarni
rok od 5 godina od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora.
U dokaznom postupku sud je pregledao Zahtjev za mirno rješenje spora od 12. veljače
2018. , Odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 30. travnja 2018, obračunske liste plaća
za tužitelja, DVD-R s podacima o registru službenih poslova ( R-27) , radne naloge s
izvješćima za tuženi period, primjerak radnih naloga s izvješćima za utuženi period, DVD,
podaci o registru službenih poslova za razdoblje od 2013. i 2014. ( list spisa 45-68),
saslušanje tužitelja, čitanje iskaza svjedoka G. V., A. P. i D.
D. u predmetu br. Pr-95/2018, Tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za državne
službenike i namještenike prema redoslijedu članaka, Vještačenje po sudskom vještaku za
knjigovodstvo i financije D. K. od 18. veljače 2019. , Dopuna vještačenja sudskog
vještaka za knjigovodstvo i financije D. K. od dana 12. travnja 2019. , vještvo u
predmetu br. Pr-95/2018 dipl. oec. sudskog vještaka za financije i računovodstvo M.
G., Novo radno i ovršno pravo, Izvješće komisije Europskom parlamentu , vijeću i
europskom gospodarskom i socijalnom odboru, saslušanje vještaka, Očitovanje i dopuna
vještačenja br. 171/13 u predmetu br. Pr-984/2018 A. P. i RH, saslušanje vještaka
D. K. na istaknute prigovore.
Među strankama nije sporno da je tužitelj kroz utuženo vrijeme bio zaposlenik
tuženika, odnosno policijski službenik MUP-a RH PUSD,
Postaje pomorske policije S.. Nije sporno ni to da se tužitelj prije pokretanja parničnog
postupka obratio tuženiku u svezi mirnog rješenja spora, na što tuženik nije odgovorio.
Kao sporno ostalo je raspraviti tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za izvršeni
prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama, u razdoblju
svibanj 2013., pa zaključno do kraja prosinca 2014g., te istaknuti prigovor zastare
potraživanja do dana 15. veljače 2013.
U svom iskazu na ročištu dana 29. siječnja 2019. tužitelj navodi da je u vrijeme
2013.g.-2014.g. bio zapovjednik broda I. K., to da je ophodni brod Pomorske policije
na kojem da je ukrcano 5 do 7 članova posade, a obično da je više članova ljeti. Obično da su
s tim odlazili tj. isplovljavali četiri dana u komadu i kad bi isplovili praktički da su radili u
službi deset sati dnevno odnosno toliko da je bilo predviđeno za redovan rad, a ostalo što bi
im priznali da bi bili prekovremeni sati. Oni da su ustvari radili puno više, ali da su nastojali
da sve ne prikazuju kako bi im se priznalo što više tih prekovremenih sati jer da im nisu
priznavali stvarno odrađene sate. Što se tiče dnevnog odmora na brodu, to da bi bilo tri do
četiri maksimalno pet sati odmora, međutim uz brodske uvjete, a to da su konstantna buka od
motora, agregata, brodskog alarma koji svako dva sata se javlja, i okolne buke. On da bi kad
su bili vezani na sidru pokušavao taj nočni rad razdijeliti sa mornarima na određeno dežurstva
obzirom da je konstantno sva tehnika u pogonu. Pomorska stanica, policijska stanica koja
treba biti kontrolirana od strane posade i nadgledana. On da je imao povećanu odgovornost , i
da je morao biti dostupan na brodski mobitel 24 sata. Uvjeti za život na brodu da su bili dosta
nepovoljni , vrlo skučena kabina njega kao kapetana površine cca 2,20 puta 1,70 kako da je
već rekao uz konstantnu buku. Isto tako da se znalo dogoditi da bi odrađivali i poslove koje
nisu planirali posebno ljeti kad se kontroliraju brodovi i kad se s lučkim kapetanom
dogovaraju o saslušanju prekršitelja i slično te onda dalje on procesuira iste, međutim da se to
sve treba pripremiti ranije što je izvan redovnog radnog vremena.O tome koji se propisima
koristi u postupanju naveo je Zakon o nadzoru državnih granica, Zakon o morskom ribarstvu,
Pomorski zakonik , to da su tri osnovna. Pomorski dodatak da mu nije isplaćen.
U svojstvu dokaza sud je pročitao iskaze svjedoka G. V., A. P. i D. D. u predmetu ovog suda br. Pr-95/18.
U iskazu svjedok G. V. navodi da je u utuženom razdoblju bio
zapovjednik ophodnog broda tipa B. Rad da je bio organiziran tako da bi dobio radne naloge
po kojima bi po nekoliko dana bio na terenu tj. u plovidbi. U početku da se radilo o 5 dana, , a
kasnije po 4 dana. Nakon toga da bi nekoliko dana bili slobodni, a sve ovisno o odrađenom
fondu sati u plovidbi. Kada bi radili u L., da se radilo po principu dežurstva pa tako ukoliko
se radi o turnusu radili bi po 12 sati, a ukoliko ne, radili bi redovno radno vrijeme od 8 sati
dnevno. Dakle, da nije bilo pravila, sve ovisno o mjesečnom fondu sati. Dok bi brod bio u
plovidbi, on da bi kao zapovjednik cijelo vrijeme trebao biti pribran te da njega nema tko
zamijeniti jer da on odgovara za sigurnost plovila i posade. Ponekad da je plovidba trajala i
preko 12 sati, posebice u ljetom razdoblju. Sjećam se da je jednom bio na osiguranju štićene
osobe 8 dana i da mu za to nisu bili plaćeni prekovremeni sati. Sjeća se kada bi po nalogu
otišao u plovidbu da bi ga pri povratku iz plovidbe načelnik pomorske postaje znao upitati
koliko sati je aktivno plovio, međutim, u takvim slučajevima da je bio angažiran izvan radnog
vremena jer se primjerice radilo o gašenju požara na poluotoku P. pa umjesto da je tog
dana završio službu primjerice u 18.00 sati, on da je odmah nakon toga za potrebe službe bio
upućen u II. PP radi izvršavanja zadatka i vratio bih se tek sutradan. Naime, da se radi samo o
jednom od primjera, a takvih da je mnogo više. On da je i član posade pa primjerice dok je
plovilo u luci ili u sidru, da je sudjelovao kao i mornari u redovitim zadaćama u održavanju
interijera i eksterijera plovila, upravitelj stroja da je bio zadužen za održavanje i pregled
strojnog kompleksa, kao i za ostale funkcionalne sklopove i dijelove na brodu. Svi oni da su
trebali biti uvijek dostupni na radio vezi ili službenom mobitelu. Naime, oni da su zaduženi za
nadzor državne granice na moru. Što se tiče vremena za odmor, ono u naravi da nije bilo
fiksno određeno, ono jest fiksno određeno po radnom nalogu kad se vežu, a oni da bi se toga
pridržavali, a to znači da bi dnevno imali sat vremena odmora te da on to kao zapovjednik
plovila mora organizirati i to kada je moguće. Noćni odmor da je također predviđen i to u
trajanju od 12 sati, međutim, on da uključuje sve ono što da je malo maloprije naveo,
uključuje to da mora stalno biti dostupan na radio vezi ili službenom mobitelu, da se moraju
odazvati svakoj dojavi, traganju i spašavanju, hitnom prijevozu bolesnika s otoka i sl. Tako se
često događa da ga šef digne u ponoć da bi iz nekog razloga trebalo isploviti, pa da se on
digne, pripremi sebe i brod ali da se na kraju odustane od isplovljenja. Ponekad da se
događalo i to da mu poslodavac ne bi upisivao prekovremene sate i to u situaciji kada bi mu
plovidba trajala od 8.00 h pa do 20.00 h. Tada bi mu nadređeni rekao da je u njih ionako
klizno radno vrijeme i upisalo bi se da bi plovidba trajala od 4.00 h do 16.00 h. Nadalje, oni
kao policija da su dužni reagirati vezano za remećenje javnog reda i mira ukoliko bi se takvo
remećenje događalo na brodovima, otocima, uvalama i sl. Što se tiče evidencije rada, on da je
vodio i bio zadužen za nju.
U iskazu svjedok A. P. navodi kako može potvrditi da je u utuženom
razdoblju povremeno radio s tužiteljem na ophodnom brodu tipa B te da je u to vrijeme radio
kao upravitelj stroja. Navodi da je kao upravitelj stroja bio dužan sve vrijeme dok je brod bio
u plovidbi i u mirovanju voditi računa o ispravnom funkcioniranju i stroja i struje. Brod da je
inače jedan specifičan objekt u kojem, među ostalim, ima uređaja za navigaciju koji su
uključeni 24 sata, te o tim uređajima vode računa svi prisutni na brodu. Što se tiče broda tipa
B, u plovidbi da bi bili uglavnom 4 dana u komadu, a nakon toga, sve ovisno o potrebama
službe, da bi imali odmor u trajanju od oko 3 dana. Isti ističe da je radno vrijeme bilo
organizirano na način da je redovno radno vrijeme bilo otprilike 10 ili 12 sati a ostatak
dežurstvo ostalih 12 sati, te da je bilo 4 dana plovidbe a potom slobodni dani koji su bili
uvijek različito davani zavisnosti o potreba službe. Svjedok navodi da na plovilima nije
postojala mogućnost odmaranja zbog prirode obavljanja poslova, a što se tiče odmora noću da
je taj odmor nikad nije bio 100% iz razloga što se u blizini mjesta za odmor na brodu cijelu
noću slušaju zvukovi od veze, neprekidno da su upaljeni mobiteli putem kojih se primaju
pozivi za eventualne intervencije. Isti ističe da se njemu u ovom razdoblju 2013. i 2014. nije
isplaćivao pomorski dodatak.
U iskazu svjedok D. D. navodi da može potvrditi da je u utuženom
razdoblju radio na ophodnom brodu tipa B te da je u periodu 2013. i 2014. radio kao
upravitelj stroja na plovilima i to najčešće na plovilu I. K., a kad I. K. ne bi
isplovio da je radio na drugim manjim plovilima. Isti navodi da je redovno radno vrijeme bilo
u početku 12 sati a kasnije 10 sati, a ostatak vremena da je bio dežuran na brodu. Ističe kad je
brod bio u plovidbi u višednevnoj službi na moru da bi to bilo 4 dana, a da bi potom 4 dana
bio slobodan te navodi da je pored poslova upravitelja stroja obavljao i poslove vezano za
čuvanje državne granice budući je on i policijski službenik za čuvanje državne granice pa da
je morao on, u tom smislu, intervenirati vezano za razne prekršajne na moru. Isti navodi da ga
je na ove intervencije uvijek pozivao zapovjednik broda, a sve je intervencije vezano za
strojeve na plovilima odrađivao sam. Isti ističe što se tiče intervencija na terenu, da su to često
bile intervencije medicinske i isto tako intervencije vezane za povredu državne granice na
moru kao i prekršaje. Isti ističe da on ima u plovilu svoju kabinu, međutim navodi i da je brod
opremljen odgovarajućim alarmima koji signaliziraju kvarove vezano za strojeve te kad on
uoči neispravnost nekog od strojeva, da ukoliko ne može sam ukloniti kvar o tome
obavještava nadležne, budući da brod u svakom trenutku mora biti spreman za službu i svi
strojevi moraju biti u ispravnom stanju. Isti ističe u pogledu mogućnosti odmora noću da je
mogao odmarati se 6-8 sati, ali da je to spavanje i odmor bilo polovično iz razloga što
neprekidno čuje ono što ga ometa u odmoru budući je to 7 ljudi članova posade, koji
neprekidno nešto rad, čuje se zvukovi pumpe na brodu, da je stalno uključena i veza pa čuje i
te zvukove, a uvijek da postoji mogućnosti poziva na intervenciju čak i noću.
Na temelju članka 14. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" broj
33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07, dalje: ZSOSRH/07) propisana je supsidijarna primjena
odredbi propisa o državnim službenicima i namještenicima, općih propisa o radu i kolektivnih
ugovora sklopljenih u skladu s njima. Stoga je osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivana
primjenom Zakona o radu ("Narodne novine" broj (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13,93/14)
dalje: ZR) te Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine"
broj 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12; dalje: KU/08).
U smislu članka 94. ZR-a, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad
nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi,
radnik ima pravo na povećanu plaću; a iz članka 43. stavak 2. ZR-a proizlazi kako puno radno
vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.
Člankom 194. ZR-a, propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga
sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno
postali članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, te je čl. 7. istog Zakona određeno da
ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom
sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se
primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno, te je čl.
90. st.1. istog Zakona propisano da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije
radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog Kolektivnim
ugovorom.
Prema odredbi čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 u daljnjem tekstu KU) plaću službenika i namještenika čini
osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Dodaci na osnovnu plaću utvrđeni su Uredbom o
plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te čl. 87. st. 1. Zakona o
policiji.
Stavkom 11. KU je određeno da ako je rad službenika organiziran na drukčiji način,
prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a stavkom 13. da umjesto uvećanja osnovne
plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više
slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat
prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje
rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj
prekovremeni rad ostvaren. Prema članku 41. KU/08 plaću službenika i namještenika čini
osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.
Odredbom čl. 44. st. 1. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i
namještenika uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad
subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim
zakonom i na Uskrs 150%. Stavkom 2. propisano je da se dodaci međusobno ne isključuju.
Stavkom 9. određeno je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika
organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati
dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, stavkom 10. određeno je da će se
prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve
– 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatrati svaki sat rada duži od redovnog
mjesečnog fonda radnih sati, a stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika i
namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad da je rad duži od 40 sati
tjedno. Stavkom 12. određeno je da su redovni mjesečni fond radnih sati, sati koje službenici i
namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u
tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Stavkom 13. određeno je da umjesto uvećanja osnovne
plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik da može koristiti jedan ili više
slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada i to u omjeru 1:1,5, te da
mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih
dana, kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren.
Nadalje, Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003. o
određenim vidovima organizacije radnog vremena, u članku 2. točka 1. i 2. definira radno
vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i
obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme
odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.
Ovdje valja navesti kako se tuženik često u sudskim odlukama ili žalbenim navodima
u postupcima pred sudovima u pitanjima iste činjenične i pravne osnove poziva na to da nema
mjesta primjeni Direktive broj 2003-88/EZ budući da je člankom 1. stavkom 2. Direktive
propisano kako se ona primjenjuje na sve sektore djelatnosti, kako javne tako i privatne, u
smislu članka 2. Direktive 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989., a članak 2. stavak 2. Direktive
89/391/EEZ određuje da se ta Direktiva ne primjenjuje kod obilježja svojstvenih određenim
specifičnim aktivnostima u sektoru državne uprave, kao što su oružane snage ili policija, ili na
neke posebne aktivnosti u poslovima zaštite građana s kojima je u direktnoj suprotnosti.
Međutim, ta odredba propisuje i kako je u tom posebnom slučaju potrebno u najvećoj
mogućoj mjeri osigurati sigurnost i zdravlje radnika s obzirom na svrhu Direktive, što po
ocjeni ovog suda znači kako se dosegnute stečevine navedenih Direktiva imaju posredno
primijeniti i u ovom slučaju. Naime, naziv Direktive 89/391/EEZ glasi: Okvirna direktiva o
sigurnosti i zdravlju na radu, i podrazumijeva osiguranje uvjeta za sigurnost i zdravlje
zaposlenika. Ako tužitelj radi i boravi sedam dana po 24 sata na brodu, ako mu se ne
osigurava neprekinuti osmosatni odmor, ako na brodu nema dovoljno članova posade, ako mu
se ne isplaćuju naknade posebnih dodataka s naslova sati provedenih na brodu a koji nisu
"efektivno radno vrijeme", nedvojbeno se može zaključiti kako tuženik kao poslodavac nije
osigurao radne uvjete koji garantiraju sigurnost i zdravlje zaposlenika. U odnosu na primjenu
navedenih Direktiva, s obzirom kako u utuženom razdoblju Republika Hrvatska nije bila
članica Europske unije, za navesti je da se one i ne primjenjuju izravno. Europski sud
ustanovio je u pravu EU-a načelo koje obvezuje sudove u državama članicama da
interpretiraju interno pravo u svjetlu prava EU-a te mu kroz interpretaciju pokušaju dati isto
značenje i učinke kakvi bi nastali izravnom primjenom norme Zajednice, a sve u svrhu da
europsko pravo bude djelotvorno ako se ciljevi europske integracije doista žele ostvariti.
Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog
dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91,
91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu
ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
Ovaj sud smatra utvrđenim:
- da je u spornom vremenskom periodu 2013. i 2014., rad tužitelja bio organiziran na način da se upućivao na višednevne službe na moru,
-da je tuženik izdavao tužitelju višednevne radne naloge,
-da je na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga tuženik vodio
evidenciju rada tužitelja na temelju koje je tužitelju za to utuženo razdoblje isplaćena plaća,
-da tuženik nije donio rješenje o preraspodjeli radnoga vremena, o korištenju
slobodnih dana, te o radu u turnusu.
Iz gornjih utvrđenja ovaj sud smatra da tuženik nije pravilno isplatio plaću tužitelju za
ostvaren prekovremeni rad sukladno radnim nalozima. Tuženik je bio u obvezi voditi urednu
radnu evidenciju o stvarno odrađenim radnim satima tužitelja i na njemu je teret tog dokaza,
stoga ovaj sud smatra da je jedino evidencija koju je tuženik i dostavio sukladno nalogu suda,
evidencija o stvarno odrađenim radnim satima tužitelja, a temeljem koje je i provedeno
financijsko vještačenje, stoga su suvišni prigovori tuženika da u ovom postupku nisu pravilno
utvrđeni stvarno odrađeni sati rada tužitelja. Tužitelj je bio dužan obavljati sve naložene mu
poslove tijekom cjelokupnog boravka na brodu te kako je utvrđeno da je rad tužitelja u
spornom razdoblju dijelom bio organiziran u turnusu, dok je dio radnog vremena bio
organiziran kao redovan rad od 40 sati tjedno, a dio prekovremeni rad, rad noću, subotom,
nedjeljom, blagdanima, bez provedene preraspodjele radnog vremena, ovaj sud smatra
utvrđenim, a sukladno evidenciji tuženika o stvarno odrađenim radnim satima, da tužitelju
pripada pravo na dodatke za rad koji je ostvario izvršavajući kroz utuženo razdoblje svoje
radne obveze na način kako je to organizirao tuženik.
Slijedom navedenog, pravilno se tužitelj poziva na primjenu KU/04 gdje je odredbom
članka 39. određeno među ostalim, da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati
za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za
rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva
radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%. Ako službenik ili namještenik radi na
blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150% te
da se dodaci međusobno ne isključuju. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i
namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 druge - 2 treće - 2 dana slobodna) ili u
turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati kao i svaki sat
rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada. Ako je rad službenika i
namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno.
Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik
može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog
rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min. redovnog sata rada), te mu se
u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i
vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Tijekom postupka nisu dostavljena
odgovarajuća rješenja o tome.
Dakle, temelj za plaćanje prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i
blagdanom je ZSOS kao opći propis, a (supsidijarno) također i u propisi o državnim
službenicima i namještenicima te općim propisima o radu. S druge strane, kako tužena nije
dokazala ni da je prema ZSOS organizirala preraspodjelu radnog vremena niti da je dežurstvo
kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća, a što bi istu
ekskulpiralo u ovoj pravnoj stvari, tužitelj je dokazao pravni temelj svoje tražbine u dijelu
osmosatnog prekovremenog rada dnevno. .
Na okolnost visine potraživanja tužitelja ovaj sud je proveo financijsko vještačenje po
sudskom vještaku za financije i računovodstvo D. K..
U svom pisanom nalazu i mišljenju br. 18/19 vještak za financije i računovodstvo
D. K. od dana 18. veljače 2019 g. navodi da je vještačenje napravljeno sukladno
Rješenju ovog suda od 29. siječnja 2019.g. Prilikom izrade ovog vještva da je izvršen uvid u
raspoloživu dokumentaciju iz spisa. Na osnovi istog i izvršenog obračuna da je mišljenja:
- uzimajući u obzir da tijekom višednevnih službi radni angažman tužitelja iznosi 24
sata , tužitelj bi u razdoblju od 01. siječnja 2013.g. do 31. prosinca 2014.g. po
osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom , nedjeljom i blagdanom ostvario
naknadu u ukupnoj bruto svoti od 124.470,96 kn ili po mjesecima kako je to
prikazano u koloni broj 21. ,Tablice 1. koja se daje u prilogu vještačenja,
- uzimajući u obzir da je tijekom višednevnih službi tužitelj boravio na plovilu 24
sata te da se rad tužitelja u slučaju višednevnog uzastopnog radnog angažmana po
24 sata obračuna na način da se iz obračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora, tužitelj
bi u razdoblju od 01. siječnja 2013. do 31. prosinca 2014. godine po osnovi
prekovremenog rada, rada noću , subotom, nedjeljom i blagdanom ostvario
naknadu u ukupnoj bruto svoti od 36.639,69 kn ili po mjesecima kako je to
prikazano u koloni broj 21. , Tablice 2. koja se daje u prilogu vještačenja.
U svom podnesku od 21. ožujka 2019. tužitelj prigovara nalazu i mišljenju vještaka iz
razloga što vještak navodi da je za svaki dan tužitelja proveden u višednevnoj plovidbi u obzir
uzeo 24 sata , od kojih se 8 sati odnosi na redovan rad, 8 sati na odmor, a 8 sati na
prekovremeni rad. Ovo da nije sporno budući da su viši sudovi naložili da se unutar 24 sata
mora računati 8 sati odmora. Nadalje, vještak je od preostalih 16 sati angažiranja računao 8
sati redovnog rada, a 8 sati prekovremenog rada, kako za radne dane od ponedjeljka do petka ,
tako i za rad subotom i rad nedjeljom te na blagdane. Međutim, tužitelj da smatra- pozivom na
odredbe Kolektivnog ugovora da je vještak rad subotom i nedjeljom trebao računati na način
da se od 24 sata odbije 8 sati odmora, a preostalih 16 sati da predstavljaju prekovremeni rad
tužitelja. Drugi prigovor da se odnosi na umanjenje za ostvarene slobodne dane. Vještak da
navodi da je tražbina tužitelja umanjena za slobodne dane, ali ne i za dane tjednog odmora,
što da je sukladno propisima. Međutim vještak da nije trebao umanjiti tražbinu za slobodne
dane koji su bili nadoknada za dnevni odmor tužitelja koji mora trajati neprekidnih 12 sati.
Naime, da treba uzeti u obzir da je tužitelj imao pravo na dnevni odmor od 12 sati neprekidno,
koji da nije mogao koristiti u cijelosti , za koji odmor da je dobivao i slobodne dane, ali onda
ti slobodni dane da ne mogu biti osnova za umanjenje tražbine tužitelja po osnovi
prekovremenog rada. Ovo pozivom na odredbu čl. 11. Kolektivnog ugovora: između dva
uzastopna radna dana službenik da ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno, a po
čl. 12. st. 1. službenik da ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati neprekidno.
U svom podnesku predanom na ročištu dana 26. ožujka 2019. tuženik navodi kako
vještvo nije sačinjeno na način da bi se sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u
brojnim svojim odlukama u predmetima iste činjenične i pravne osnove utvrdio efektivno rad
tužitelja. Naime, isto da se moglo utvrditi jedino koristeći se podacima iz priloženih radnih
naloga te izvješća uz radne naloge u kojem da su prikazani radni zadaci za svaki dan rada.
U svojoj dopuni vještačenja br. 18/19 od 12. travnja 2019., vještak navodi kako u
odnosu na istaknute prigovore punomoćnika tužitelja da je prekovremeni rad trebalo
obračunati sukladno čl. 44. st. 9. KU vještak da navodi da u spisu ne prileži Odluka o
organizaciji radnog vremena tužitelja za sporno razdoblje, a da je iz evidencija o radnom
vremenu i radnih naloga tužitelja nedvojbeno proizlazi da je dio radnog vremena organiziran
u turnusu, a dio radnog vremena kao višednevna plovidba. Budući da spisu ne prileži Odluka
o organizaciji radnog vremena tužitelja, da je obračun prekovremenih sati tijekom
višednevnih plovidbi vršio sukladno čl. 44. st. 11. KU u kojem da se navodi " Ako je rad
službenika i namještenika organiziran na drugačiji način , prekovremeni rad da je svaki sat
rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno.
Nadalje na istaknute prigovore punomoćnika tužitelja da vještak nije treba umanjivati
tražbinu za slobodne dane koji su bili nadoknada za dnevni odmor tužitelja koji ga pripada
sukladno čl. 11. KU , vještak navodi da je utvrđene prekovremene sate rada umanjivao
sukladno čl. 44. st. 15. KU u kojem da se navodi: " Umjesto uvećanja osnovne plaće po
osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih
radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1, 5 a sve kako je
opisano u nalazu vještačenja. Također u odnosu na prigovore punomoćnika tužitelja u kojima
ističe da ga pripada 12 satni odmor između dva radna dana, vještak navodi da nije propisano
da će se službeniku ili namješteniku koji nije iskoristio 12 sati odmora između dva radna
dana omogućiti nadoknada slobodnih dana, već da se takav rad obračunava kao prekovremeni
rad , a što da je vještak i izvršio u svom obračunu. Kada bi se obračun vršio prema prijedlogu
punomoćnika tužitelja da bi trebalo smanjiti broj obračunatih prekovremenih sati, a na uštrb
povećanja broj sati odmora, što ne proizlazi iz čl. 11. KU. Dakle, da se broj slobodnih dana
koje je tužitelj ostvario u pojedinom mjesecu, a sukladno priloženoj evidenciji tuženika, ne
može se koristiti za nadoknadnu dnevnog odmora koji tužitelj nije iskoristio, već samo za
umanjenje obračunatih prekovremenih sati rada sukladno čl. 44. st. 15. KU.
Također u odnosu na prigovore punomoćnika tužitelja u kojima ističe da ga pripada 12
satni odmor između dva radna dana, vještak navodi da nije propisano da će se službeniku ili
namješteniku koji nije iskoristio 12 sati odmora između dva radna dana omogućiti nadoknada
slobodnih dana , već da se takav rad obračunava kao prekovremeni rad, a što da je vještak i
izvršio u svom obračunu. Kada bi se obračun vršio prema prijedlogu punomoćnika tužitelja da
bi se trebalo smanjiti broj obračunatih prekovremenih sati, a na uštrb povećanja broj sati
odmora, što da ne proizlazi iz čl. 11. KU. Dakle, da broj slobodnih dana koje je tužitelj
ostvario u pojedinom mjesecu , a sukladno priloženoj evidenciji tuženika, ne može se koristiti
za nadoknadu dnevnog odmora koji tužitelj da nije iskoristio , već samo za umanjenje
obračunatih prekovremenih sati rada sukladno čl. 44. st. 15. KU.
Tužitelj svojim podneskom od 03. svibnja 2019. ostaje kod svih iznijetih prigovora te
navodi kako vještvo nije sačinjeno u skladu s važećim propisima i priležećom
dokumentacijom. Naime, da je dovoljno primijetiti da vještak u prvoj varijanti izračuna
pronalazi razliku od 124.470, 96 kn, a u drugoj da ta razlika iznosi svega 36. 639,69 kn ,
odnosno za tri puta manji iznos, te da niti kroz prvi nalaz i mišljenje niti kroz dopunu vještva
nije valjano objasnio otkuda tolika razlika. Vještak da nije objasnio niti prigovor da je rad
subotom i nedjeljom pogrešno obračunavao i tako oštetio tužitelja. Naime, čl. 44. st. 11
Kolektivnog ugovora da određuje : ako je rad organiziran na drugačiji način, prekovremeni
rad da je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te da svaki sat rada duži od 40 sati
tjedno, pa da je vještak rad subotom i nedjeljom trebao računati na način da se od 24 sata
odbije 8 sati odmora, a preostalih 15 sati predstavljaju prekovremeni rad tužitelja.
Tužena u svom podnesku od 19. lipnja 2019. navodi kako vještak nije prikazao sate
rada na način kako je to doista i navedeno u Izvješćima u radni nalog, dok da je uputa suda
vezano za rad prekovremeni rad subotom i nedjeljom, te rad noću postupno pogrešna ,
pristrana i apsolutno neobjektivna. Napominje se kako su svi zapovjednici plovila svojim
potpisima ovjeravali izvješća uz radni nalog, te da na taj način su potvrdili da se posada
odmarala i u dnevnim , a pogotovo noćnim satima.
U dopunskom saslušanju na ročištu dana 02. ožujka 2020. vještak za knjigovodstvo i
financije D. K. navodi da u odnosu na prigovore punomoćnika tužitelja iz podneska
od 19. studenog 2019. da je vještak višestruko umanjivao tražbinu tužitelja te da nije valjano
objasnio otkuda tolika razlika u obračunu i da nije priložio obrazloženje da je rad subotom i
nedjeljom pogrešno obračunat te da je rad subotom i nedjeljom trebao obračunati na način da
obračuna 16 sati prekovremenog rada tužitelja, vještak navodi da je sukladno prijedlogu
punomoćnika tužitelja od 5. veljače 2019. izradio vještačenje dvije varijante i to na način da
se u prvoj varijanti obračun naknade izvrši uzimajući u obzir radni angažman od 24 sata
tijekom višednevnih službi, a u drugoj varijanti da se obračun naknadno izvrši uzimajući u
obzir 8 sati dnevnog odmora sukladno uputi VSRH.
Vještak navodi da je tražbina tužitelja u drugoj varijanti umanjena za 8 h dnevnog
odmora, a što da je detaljno objašnjeno u osnovnom vještačenju i dopuni vještačenja. Također
da su netočni navodi punomoćnika tužitelja da vještak nije obrazložio prigovor za rad
subotom i nedjeljom budući da je detaljno obrazložen u dopuni vještačenja od 12. travnja
2019. Razlika između vještakovog obračuna i obračuna po vještaku G. da nastaje iz
razloga što je vještak G. prilikom rada subotom i nedjeljom u obzir uzimao 16 h
prekovremenog rada te što nije umanjivao sate noćnog rada prilikom obračuna u varijanti
kada se uzimao u obzir dnevni odmor od 8 sati. Odnosno vještak G. da je obračun
prekovremenog rada vršio sukladno čl. 44.st.9. Kolektivnog ugovora dok je njegov obračun
sukladno čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora iz razloga što u spisu ne postoji odluka o radnom
vremenu tužitelja. Dakle, punomoćnik tužitelja da bi trebao razlikovati obračun
prekovremenog rada kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu pon. -
petak od obračuna prekovremenog rada kada je rad službenika i namještenika organiziran na
drugačiji način. (razlika stavka 9. i 11. čl. 44. Kolektivnog ugovora). Naime, da su netočne
primjedbe punomoćnika tužitelja da vještačenje nije izrađeno u skladu s pravilima struke, te
da vještak nije obrazložio svoj obračun i prigovor punomoćnika tužitelja.
U odnosu na primjedbe punomoćnika tuženika iz podneska od 19. listopada 2019. da
vještačenje nije sačinjeno sukladno radnom nalogu, tj. iz radnih naloga razvidno je da postaja
broda odmarala u noćnim satima navodi da je iz radnih naloga vidljivo kada je brod bio u
noćnim satima u nekoj luci, međutim iz radnih naloga da nije vidljivo da li su članovi posade
u noćnim satima odmarali ili su obavljali neke poslove iako brod nije plovio. Također iz
iskaza svjedoka da je razvidno da službenici tijekom višednevnih plovidbi nisu odmarali 8h u
kontinuitetu iz čega proizlazi da su dio poslova morali obavljati i u noćnim satima. Budući da
se iz radnih naloga ne može utvrditi broj sati efektivnog rada tužitelja, kao ni vrijeme kada je
tužitelj odmarao vještak je prilikom obračuna u kojem je uzet u obzir dnevni odmor tužitelja
od 8 sati 4 sata odmora računao tijekom dana, a 4 sata odmora u noćnim satima. Navodi kako
ostaje kod svog vještva.
Uvidom u nalaz i mišljenja vještaka 18/19 od dana 18. veljače 2019 g., dopuni
vještačenja od 12. travnja 2019.g., ovaj sud smatra da je vještak precizno i jasno obrazložio
kako je rađen obračun po prijedlozima stranaka sukladno čl. 44. st. 11. KU te je sve vrlo
detaljno prikazao u priloženim Tablicama dostavljenim u prilogu. Tužena je imala
mogućnosti sukladno istaknutim prigovorima voditi preciznu evidenciju sukladno stavu
VSRH stvarno određenih sati i vrijeme odmora tužitelja i u nastavku postupka istu priložiti,
ali takva evidencija nije vođena. Nadalje stranke nisu, osim paušalno, pobile točnost
prikazanih obračuna. Dakle, nisu dokazale da je vještak izvršio obračun suprotno stvarno
odrađenim satima tužitelja odnosno da nije uvažavao slobodno vrijeme tužitelja, a niti na taj
način osporile predmetno vještvo.
Stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća vještvo vještaka za knjigovodstvo i financije
D. K., jer je izrađeno od strane stručnjaka po pravilima struke, a stranke ga
svojim prigovorima nisu dovele u pitanje.
U svom vještvu br.18/19 od dana 18. veljače 2019 g., vještak je izradio varijantu II.,
po u kojoj je izračunao visinu potraživanja tužitelja uzimajući u obzir da je tužitelj na brodu u
slučaju višednevnih plovidbi boravio na brodu 24 sata, te je iz obračuna izuzeo 8 sati dnevnog
odmora, sukladno stavu VSRH-a, te utvrdio da bi tužitelj u spornom razdoblju po osnovi
prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, ostvario naknadu u
ukupnoj bruto svoti od 36.639,69 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 21.
Tablice 2., koja se daje u prilogu dopune ovog vještačenja, (list spisa 99)., a koji obračun
prihvaća i ovaj sud te je valjalo usvojiti podredni tužbeni zahtjev tužitelja.
Tužitelju su na dosuđeni iznos priznate i zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni
iznos ( utvrđen u Tablici 2 vještaka – list spisa 99), koja teče od 15.-og dana u mjesecu za
prethodni mjesec pa do isplate, po stopi uređenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se određuje
uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta
koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena do 31. srpnja 2015.g. a od 01.
kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena.
Temeljem svega gore obrazloženog valjalo je odbiti glavni tužbeni zahtjev tužitelja na
isplatu iznosa od 124.470,96 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 21.
Tablice 1., koja se daje u prilogu vještačenja, (list spisa 98 za razdoblje od 01. siječnja 2013.g.
do 31. prosinca 2014.g., po obračunu naknade po osnovi prekovremenog rada, rada noću,
subotom, nedjeljom i blagdanom, po kome vještak iz obračuna nije izuzeo 8 sati dnevnog
odmora.
U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja u odnosu na potraživanje koje se
odnosi na mjesec siječanj 2013., isti nije osnovan obzirom da potraživanje za mjesec siječanj
2013., nije ni obuhvaćeno preciziranim tužbenim zahtjevom, već od svibnja 2013.
Nadalje, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan za zatezne kamate na
iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 36.639,69 kn.
Naime, u skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne
novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13.,
83/14., 143/14. i 136/15., u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava,
obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog zakona ili sam porezni
obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.
Prema odredbi čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine"
broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i
157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od
nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog
primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za
obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i
umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te
umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica).
Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom
primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika).
S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne
dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do
trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se
na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev
tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.
Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. i 155. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.,
84/08., 25/13. , 89/14 i 70 /19- drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04.,
142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popis parničnog troška. Tužitelju
trebalo priznati cijeli trošak postupka, obzirom je tuženik uspio u neznatnom dijelu zbog
kojeg nije nastao poseban trošak, a u skladu sa OT i VPS.
Tužitelju je priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora -100 bodova, za
sastav tužbe -100 bodova , za zastupanje na ročištima: 29. listopada 2018., 29. siječnja 2019. ,
26. ožujka 2019. , 07. svibnja 2019. , 09. srpnja 2019. ,- za svako po 100 bodova, za
zastupanje na ročištima dana 17. listopada 2019. , 28. studenog 2019. i 02. ožujka 2020 . , - za
svaki po 250 bodova, za sastav podnesaka od: 31. siječnja 2019. , 21. ožujka 2019. , 03.
svibanja 2019. , 08. srpnja 2019. , za svaki po 100 bodova 07. kolovoza 2019. i 14. studenog
2019. - za svaki po 250 bodova, što ukupno iznosi 2.350 bodova ( vrijednost 1 boda s
paušalom =10 kuna) odnosno 23.500,00kn + 25% PDV daje iznos od 29.375,00kn.
Sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužitelj cijeneći osnov i visinu
tužbenog zahtjeva uspio sa 65%, a tužena sa 35%, kada se postotak kojim je tužena uspjela u
parnici odbije od postotka kojim je tužitelj uspio u parnici, dobije se postotak od 30% u kojem
je tužitelj uspio u ovoj parnici.
Kako je tužitelj uspio konačno sa 30% u tom omjeru mu od priznatog parničnog troška
obistinjen iznos od 8.812,50 kn. Tužitelju je valjalo priznati u cijelosti materijalni trošak
vještačenja u iznosu od 2.400,00 kuna tako da mu je na ime sveukupnog troška postupaka
valjalo obistiniti iznos od 11.212,50kn, a sve sukladno čl. 155 ZPP-a.
Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 01. lipnja 2020.
SUDAC:
Jelena Kvarantan Karuza, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu
u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka
pismenog otpravka iste.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.