Poslovni broj: UsInoi-78/19-11

             

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Zrinki Abaza, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1) A. M. W., S., R. F., P.O., pod 2) V. I. K. (prije R.), U., E., M. T., D., i pod 3) J. S. A. R., Š., G., koje sve zastupa opunomoćenik odvjetnik C. R., D., ., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, Dubrovnik, Dropčeva 1, i pod 2) Ministarstva financija Republike Hrvatske, Zagreb, Ivana Lučića 6, koje zastupa opunomoćenik – radnik I. U., mag.iur., radi naknade za oduzetu imovinu, 1. lipnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/16-01/32, URBROJ: 514-05-02-01-02/17-19-02 od 15. listopada 2019. i djelomičnog rješenja prvostupanjskog tijela Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-943-01/97-01/1954, URBROJ: 2117-04/2-15-184 od 22. prosinca 2015.; kao i zahtjev tužitelja pod 1), 2) i 3) za naknadu troška ovoga spora.

 

Obrazloženje

 

Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje) odbijena je žalba koju su  tužitelji pod 1) i 2) te M. G. D. (prednica tužitelja pod 3)) izjavili protiv navedenoga djelomičnog rješenja prvostupanjskog tijela (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim je, za nekretnine ranije oznake č.zgr. 546 i 547 te č.z. 1203, 1204, 1205, 1207, 1208 i 1210 sve k.o. D., ukupne površine 5091 m2, utvrđena naknada u obveznicama Republike Hrvatske tužiteljima pod 1) i 2) u iznosima po 41.619,30 kn a M. G. D. (prednici tužitelja pod 3)) u iznosu 82.770,46 kn, koju im je zainteresirana osoba pod 2) obvezna isplatiti na način određen točkama 1. i 2. izreke toga rješenja; te je odlučeno da će se o preostalome dijelu zahtjeva odlučiti posebnim rješenjem, kao i da svaka stranka snosi svoje troškove.

Tužitelji pod 1), 2) i 3) (dalje: tužitelji), u pravodobnoj tužbi, i na raspravi, u bitnome, navode sljedeće. Osporeno, kao i prvostupanjsko, rješenje da nije zakonito. Naknada da je odmjerena u iznosu 44 kn/m2, kao da je sve zemljište, a ne zemljište i zgrade. Pritom da nije izvršena stručna procjena vrijednosti. Tržišna vrijednost na predmetnome području za zemljište da je najmanje 500 EUR/m2, a za zgradu 2.500,00-4.000,00 EUR/m2. Sve nekretnine iz osporenog odn. prvostupanjskog rješenja, da je trebalo (naturalno) vratiti u vlasništvo tužiteljima. Propušteno da je obaviti uviđaj sa vještacima geodetske i građevinske struke. U dokazne svrhe, da je poslužio Ugovor o kupoprodaji od 28. ožujka 1967., koji da je ništav, naručen od jedne ugovorne strane, i sastavljen za potrebe plaćanja poreza na promet nekretnina. Predmetne č.zgr., da su kao zgrade evidentirane i u zemljišnoj knjizi i u katastru, pa da ne mogu biti procijenjene po cijeni zemljišta. To da se radi o nastanjenoj zgradi, da se vidi iz kupoprodajnih ugovora od 28. ožujka 1967. i 16. kolovoza 1972., koji ugovori da su ništavi, jer da se njima, u vrijeme važenja zakonske zabrane otuđenja društvenih stvari, prodaje društvenu nekretninu fizičkoj osobi. Ništav da je i Ugovor o doživotnom uzdržavanju, jer da je B.D. umro prije sklapanja toga Ugovora. Tužitelji da nisu pozivani i da nisu imali saznanja o upravnom postupku radi konvalidacije ugovora, u kojemu je doneseno rješenje od 13. svibnja 2013. U tomu postupku,  tužitelji da su trebali sudjelovati kao stranke, jer da se iz zemljišnoknjižnih izvadaka vidi da se tu radi o nekretninama konfisciranima njihovom predniku. Taj postupak da je trebalo spojiti s postupkom koji je prethodio ovome sporu. Navedeno rješenje od 13. svibnja 2013. tužiteljima da nije dostavljeno. Stoga da u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja pobijaju još i to rješenje, a podredno predlažu obnovu postupka njegova donošenja. Zbog navedene ništavosti navedenih ugovora, da ovdje nema mjesta primjeni članka 52. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02; dalje: Zakon o naknadi). Osporenim rješenjem, da se samo navodi, a ne ocjenjuje i ne obrazlaže, slijed zemljišnoknjižnih upisa na predmetnim zemljištima. Pritom da se zanemaruje zakonska zabrana raspolaganja pravom korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu. Ova zabrana da je bila na snazi do konca 1996. U vezi potonjega, da se zanemaruje i navedenu ništavost navedenih ugovora. Žalbeni prigovor na visinu naknade da uopće nije obrazložen osporenim rješenjem. Tužbenim zahtjevom traže kako se navodi u izreci ove presude. Zahtijevaju naknadu troška ovoga spora.   

Tuženik, u odgovoru na tužbu, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

Zainteresirane osobe pod 1) i 2), ovaj je sud, na temelju članka 19. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS), pozvao da sudjeluju u ovome sporu, dostavivši im tužbu na odgovor.

Zainteresirana osoba pod 1) nije odgovorila na tužbu.

Zainteresirana osoba pod 2), u odgovoru na tužbu, i na raspravi, suglasila se sa pravnim shvaćanjem iz osporenog rješenja i predložila odbijanje tužbenog zahtjeva.

Dostavom svih prethodno navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 22. svibnja 2020., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. ZUS-a.

Rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe pod 1) koji nisu opravdali izostanak (članak 37. stavak 3. i članak 39. stavak 2. ZUS-a).

U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog i prvostupanjskog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnog upravnog postupka KLASA: UP/I-943-01/97-01/1954 koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Nije prijeporno među strankama ovoga spora da su predmetne nekretnine, za koje je osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem utvrđena naknada u obveznicama Republike Hrvatske, konfiscirane djedu tužitelja M. K., na temelju presude za koju je pribavljeno mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske iz članka 4. stavka 3. Zakona o naknadi da se radi o presudi koju imaju u vidu stavci 1. i 2. toga članka.

Dakle, nije prijeporno da se radi o oduzetoj (i to konfisciranoj) imovini za koju jeste pripadajuća naknada koje tužitelji jesu ovlaštenici; ali je prijeporan oblik, a podredno i visina ove naknade.

U odnosu na navedene prijepore, za navesti je slijedeće.

Na zemljišnoknjižnom izvatku za z.u. 2026. k.o. D.od 17. lipnja 1997. se vidi da su još 1989. (upis Z-358/89), na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju od 25. ožujka 1988., koji je sklopljen između davatelja uzdržavanja M. Č. i primatelja uzdržavanja B.S. D., predmetne č.zgr. 546 i 547 (obje upisane kao „zidina-ruševina“) uknjižene kao vlasništvo M. Č., za cijelo.

Navedeni ugovor o doživotnom uzdržavanju se odnosio i na sve ostale ovdje predmetne čestice (č.z. 1203, 1204, 1205, 1207, 1208 i 1210), glede kojih je konvalidiran, u smislu članka 18. Zakona o naknadi, i to rješenjem prvostupanjskog tijela od 13. svibnja 2003., kojim se baš M. Č. priznaje vlasništvo za cijelo na svim tim česticama kao neizgrađenom građevinskom zemljištu.

Navedeno rješenje od 13. svibnja 2003. snabdjeveno je potvrdom da je pravomoćno 17. lipnja 2003. Iz toga rješenja proizlazi da je B. D. umro 2000. Stoga ne stoji tvrdnja tužitelja da je isti umro prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 25. ožujka 1988.

Nadalje, B. S. D. je sve ovdje predmetne čestice stekao po osnovi ugovora o kupoprodaji koje je, 28. ožujka 1967. i 16. kolovoza 1972., kao kupac, sklopio s prodavateljem (a ujedno i uknjiženim korisnikom) Poljoprivrednim i trgovačkim poduzećem „R.“ D..

U navedenim su kupoprodajnim ugovorima č.zgr. 546 i 547 opisane baš kao stambena zgrada u ruševnom stanju, a iste su, i na zapisniku o procjeni zemljišta broj Kf 100/46 (zapisnik iz postupka radi izvršenja predmetne konfiskacije) označene kao ruševine te nisu ni procjenjivane kao zgrada nego kao tlo pod zgradom.  

Navedeni zemljišnoknjižni izvadak, navedeno rješenje od 13. svibnja 2003., i navedeni kupoprodajni ugovori, u spisu su predmetnoga upravnog postupka. 

Na podlozi prethodno izloženog, ovaj sud zaključuje kako slijedi.

Budući da su predmetne č.zgr. 546 i 547 u naravi bile zgrade u ruševnom stanju, a ne neizgrađeno građevinsko zemljište, na njih se nije odnosila zakonska zabrana raspolaganja pravom korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, na koju upiru tužitelji.

Zato se M. Č., 1989., kada je još važila podvojenost vlasničkoga sustava na društvenovlasnički i privatnovlasnički, uspio uknjižiti kao vlasnik za cijelo na č.zgr. 546 i 547., i to baš na temelju navedenoga Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 25. ožujka 1988.

              No, navedena zabrana se odnosila na sve ostale ovdje predmetne čestice, glede kojih je, kako je to prethodno već i navedeno, konvalidiran navedeni ugovor o doživotnom uzdržavanju, u smislu članka 18. Zakona o naknadi, i to rješenjem prvostupanjskog tijela od 13. svibnja 2003. (pravomoćno 17. lipnja 2003.) kojim se baš M. Č. priznaje vlasništvo za cijelo na svim tim česticama kao neizgrađenom građevinskom zemljištu.

              Kod prethodno izloženog, te kod činjenica da je rješenje prvostupanjskog tijela od 13. svibnja 2003. pravomoćno i da ono nije predmet ovoga upravnog spora, ne može se uvažiti tužiteljeve prigovore kojima upire na ništavost prethodno navedenih ugovora i na nezakonitost toga rješenja.

U konačnici, proizlazi da je treća osoba, i to M. Č., vlasništvo za cijelo na predmetnima č.zgr. 546 i 547 stekao već 1989., i to uknjižbom na temelju navedenoga ugovora o doživotnom uzdržavanju, dok je vlasništvo za cijelo na ostalima ovdje predmetnim česticama isti stekao na temelju navedenoga rješenja prvostupanjskog tijela od 13. svibnja 2003. (pravomoćno 17. lipnja 2003.) kojim je taj ugovor konvalidiran po članku 18. Zakona o naknadi.

Stoga je i ovaj sud stava da se radi o situaciji iz članka 52. stavka 1. Zakon o naknadi zbog čega tužitelje pripada naknada u obliku obveznica RH (članak 52. stavak 2. i članak 57. Zakona o naknadi).

Preostaje razmotriti je li tužiteljima visina takve naknade pravilno odmjerena osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem.    

Mjerila za utvrđivanje naknade u obveznicama RH uređuje Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor („Narodne novine“ broj 204/03 i 3/04, dalje: Pravilnik).

Prema članku 2. stavak 1. Pravilnika, naknada za oduzeto građevinsko zemljište, a koja se utvrđuje u postupku prava na naknadu prijašnjem vlasniku, utvrđuje se uz primjenu osnovice koju predstavlja parametarska vrijednost m2 zemljišta i korektivnog faktora te vrijednosti koji se određuje ovisno o pogodnosti položaja određenog područja (stavak 1.), pri čemu je stavkom 2. propisano kako je parametarska vrijednost zemljišta iz stavka 1. ovoga članka 100,00 kuna. Nadalje, stavkom 3. propisano je da se pogodnost položaja određenog područja iskazuje kao koeficijent položaja (Kp) u tablici, koja je sastavni dio ovoga Pravilnika. Prema stavku 4. u slučaju kada koeficijent položaja nije određen tablicom iz stavka 3. ovoga članka,  za procjenu vrijednosti te nekretnine primjenjuje se najniži utvrđeni  koeficijent položaja, na području jedinice područne (regionalne) samouprave u kojoj se nalazi oduzeta nekretnina. Stavkom 5. propisano je da se naknada za oduzeto građevinsko zemljište utvrđuje na način da se parametarska jedinica m2 množi s koeficijentom položaja (Kp) iz tablice.

Mjerila za određivanje visine naknade utvrđuju se prema mjerilima propisanim odredbom članka 59. stavak 1. Zakona o naknadi, dok je stavkom 2. propisano da se mjerila iz stavka 1. utvrđuju prema izrazu N = 3.700.000 (1-0.9999998P), gdje je N=visina naknade, a P=vrijednost oduzete imovine u kunama.

U obrazloženju osporenog odnosno prvostupanjskog rješenja, jasno je navedeno po kojoj formuli je izračunata naknada, koliko iznosi N i koliko iznosi p, te se može matematički provjeriti.

Pritom je, za obračunsku površinu, pravilno uzeta katastarski evidentirana površina ovdje predmetni č.zgr. i č.z., a imajući u vidu da su predmetne č.zgr. i konfiscirane kao ruševne zgrade za koje je već u provedbi konfiskacije procijenjeno samo tlo pod tim zgradama, te da su predmetne č.z. neizgrađeno zemljište. Ostali prethodno navedeni parametri za obračun naknade su propisani te su u obračun pravilno uvršteni. Zato tužiteljevi prigovori da je izostalo vještačenje i procjena vrijednosti predmetnih nekretnina nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari, dok visinu predmetne naknade ovaj sud ocjenjuje pravilno utvrđenom.

Zbog svega prethodno navedenog, ovaj sud je ocijenio da gore izloženi prigovori tužitelja ne mogu dovesti do drukčijeg rješavanja od onoga iz osporenog i prvostupanjskog rješenja, koja rješenja su zakonita.

Nije ostvaren koji od razloga ništavosti (iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine broj 47/09) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (prema članku 31. stavku 2. ZUS-a).

Zbog navedenog je, na temelju članka 57. ZUS-a, odbijen tužbeni zahtjev; čime tužitelji nisu uspjeli u ovome sporu pa je, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbijen i njihov zahtjev za naknadu troška ovoga spora; sve kao u izreci.

 

U Splitu 1. lipnja 2020.

         S U D A C

 

    Milan Franić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 6 primjeraka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

 

DNA:

- opun. tužitelja pod 1), 2) i 3), uz zapisnik o objavi

- tuženik, uz zapisnike o raspravi i objavi

- z.o. pod 1), uz zapisnike o raspravi i objavi

-  z.o. pod 2), uz zapisnik o objavi

-  u spis

 

Rj/:

1. Naplatiti sudsku pristojbu – po pravomoćnosti.
2. Spis kal 50 dana.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Zrinka Abaza