- 1 -              Kzz 7/2020-3

Broj: Kzz 7/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv opt. J. C., zbog prekršaja iz čl. 196. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. broj ZPP-DO-133/2016-2, podnesenom protiv pravomoćne presude Prekršajnog suda u Bjelovaru od 22. siječnja 2016. broj Pp P-76/16, u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Bjelovaru od 22. siječnja 2016. broj Pp P-76/2016 povrijeđen zakon u odredbi čl. 196. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u korist okrivljenog J. C.

Obrazloženje

              Pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Bjelovaru od 22. siječnja 2016. broj Pp P-76/2016, okr. J. C. je na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz čl. 196. st. 3. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. - dalje u tekstu: ZOSPC) uz obrazloženje da se navedena odredba ZOSPC-a odnosi samo na vozače motornih vozila, a ne i bicikle, jer isti ne ulazi u kategoriju vozila, pa da djelo za koje je okrivljenik optužen nije prekršaj.

Protiv te pravomoćne presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti smatrajući da je njome povrijeđen zakon u odredbi čl. 196. st. 3. i 6. i čl. 2. st. 1. toč. 33. ZOSPC i da je na taj način ostvarena povreda zakona u korist okrivljenika.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je navedenom presudom Prekršajni sud u Bjelovaru pogrešno protumačio, odnosno primijenio normu iz čl. 196. st. 3. ZOSPC koji propisuje kažnjavanje vozača vozila koji za vrijeme vožnje upotrebljava mobitel ili druge uređaje na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom, a potom i oslobodio okrivljenika pri čemu je počinio u uvodu istaknutu povredu zakona. Ovo iz razloga, jer navedena odredba ZOSPC sa izričajem kojeg koristi Prekršajni sud u pobijanoj presudi u trenutku počinjenja prekršaja okrivljenika više nije bila na snazi, nego je bila na snazi izmijenjena odredba citiranog članka.

Naime, prema čl. 2. st. 1. toč. 28. ZOSPC-a vozilo je svako prijevozno sredstvo namijenjeno za kretanje po cesti, osim dječjih prijevoznih sredstava na osobni ili motorni pogon za osobe s invaliditetom ili starije osobe, ako se pri tome ne kreću brzinom većom od brzine čovječjeg hoda, dok je toč. 49. istog članka bicikl definiran kao vozilo koje ima najmanje dva kotača i koje se pokreće isključivo snagom vozača ili koje je opremljeno pedalama i pomoćnim električnim motorom čija najveća trajna snaga nije veća od 0,25 kw i koja se progresivno smanjuje do nule kada brzina dosegne 25 km/h, ili prije, ako vozač prestane pokretati pedale. Iz navedenog jasno proizlazi da bicikl ulazi u kategoriju vozila.

Slijedom izloženog, nedvojbeno je da je sud u konkretnom slučaju primijenio odredbu čl. 196. st. 3. ZOSPC koja je bila na snazi do 5. kolovoza 2014., kada je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama ZOSPC-a kojim je izmijenjena odredba čl. 196. st. 3. na način da je propisana kažnjivost za korištenje mobitela vozača vozila u koje nesumnjivo spada i bicikl, dok se prije navedene izmjene predmetni članak odnosio samo na vozače motornih vozila. Budući je konkretni prekršaj počinjen 1. kolovoza 2015., sukladno navedenoj izmjeni ZOSPC-a došlo je do opisane povrede zakona u korist okrivljenika, u čemu je državni odvjetnik u pravu.

S obzirom na navedeno, a kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenika, trebalo je samo utvrditi da postoji povreda zakona, ne dirajući u pravomoćnu presudu, pa je na temelju čl. 513. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.), odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 1. lipnja 2020.