- 1 -              III Kr 39/2020-3

Broj: III Kr 39/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene S. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 20. rujna 2019. broj K-494/2016-12 i Županijskog suda u Karlovcu od 27. studenog 2019. broj Kž-348/2019-6, u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđene S. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

              Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-494/2016-12 od 20. rujna 2019. i presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Kž-348/2019-6 od 27. studenog 2019., S. Č. proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevarom iz čl. 236. st. 1. KZ/11., te je na temelju tog zakonskog propisa osuđena na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Protiv te presude osuđenica je putem branitelja D. S., odvjetnika u O., pravodobno podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U uvodnom dijelu zahtjeva osuđenica se poziva na povredu zakona predviđenu u čl. 517. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.). Iz sadržaja zahtjeva proizlazi da osuđenica presudu pobija zbog zakonske povrede iz čl. 469. toč. 1. i 5. ZKP/08., jer da djelo za koje je osuđena nije kazneno djelo, budući da u radnji osuđenice izostaje namjera, kao subjektivni element djela. Osim toga ističe da su sudovi odlukom o kazni prekoračili ovlasti koje imaju po zakonu, jer su joj kao otegotno cijenili raniju osuđivanost, iako je za osuđenicu nastupila rehabilitacija. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev te da, na temelju čl. 518. st. 5. ZKP/08., odgodi izvršenje pravomoćne presude.

Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenice odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđenici i njegovu branitelju.

Zahtjev nije osnovan.

U odnosu na istaknutu povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 1. ZKP/08. treba reći da podnositeljica zahtjeva nije u pravu. Naime, iz uvida u pravomoćnu presudu proizlazi da je u činjeničnom opisu, suprotno tvrdnji iz zahtjeva, u potpunosti opisana prijevarna namjera i da je kazneno djelo kao takvo i dovršeno. U tom pogledu su i prvostupanjski sud, a tako i drugostupanjski sud u dostatnoj mjeri opisali i obrazložili prijevarnu namjeru kao bitno subjektivno obilježje počinjenog kaznenog djela prijevare za koje je osuđenica proglašena krivom, slijedom čega istaknuta povreda zakona nije ostvarena.

S druge strane, u odnosu na istaknutu povredu zakona iz čl. 517. st. 1. u vezi čl. 469. toč. 5. ZKP/08., odnosno na tvrdnju podnositeljice zahtjeva da su sudovi prekoračili ovlast koju imaju po zakonu jer da su kod odluke o kazni trebali cijeniti okolnost da je osuđenica rehabilitirana, što bi u konačnici imalo utjecaja na vrstu visinu odmjerene kazne, valja naglasiti da osuđenica također nije u pravu. Naime, iako se ovdje, prije svega, radi o činjeničnom pobijanju pravomoćne sudske odluke, koje nije dopušteno ovim izvanrednim pravnim lijekom, iz podataka u spisu proizlazi da su sudovi pri odmjeravanju i izricanju kazne postupali u okviru zakonom predviđenih ovlasti. Pritom treba istaknuti kako podnositeljica zahtjeva gubi iz vida da je bila osuđivana u trenutku donošenja prvostupanjske odluke, pa sukladno Zakonu o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji („Narodne novine“ broj 143/12., 105/15. i 32/17.), nisu ni bili ispunjeni osnovni uvjeti za nastup rehabilitacije iz čl. 19. st. 4. spomenutog zakona. Stoga ni ova istaknuta povreda zakona nije ostvarena.

Pritom jednako tako treba naglasiti kako svi ostali prigovori iz zahtjeva predstavljaju isključivo činjenična pobijanja pravomoćne presude a, prema čl. 517. ZKP/08., takvi prigovori ne mogu biti osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Zbog navedenog je zahtjev osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.

Budući da je odlučeno o zahtjevu osuđene S. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, to nema osnove za rješavanje njezina prijedloga za odgodu izvršenja pravomoćne presude prema čl. 518. st. 5. ZKP/08.

Zagreb, 1. lipnja 2020.