Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I 291/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I 291/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. V., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika I. V., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 8. svibnja 2020. godine, broj Ik I-284/2020-6, u sjednici održanoj 1. lipnja 2020. godine,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. U povodu žalbe zatvorenika I. V., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba zatvorenika I. V. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju čl. 159.a toč. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog Kaznionice u L. za uvjetni otpust zatvorenika I. V. podnesen po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 158.a ZIKZ-a.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik I. V. osobno, bez izričitog navođenja žalbenih osnova i prijedloga kako postupiti s pobijanim rješenjem.

 

Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -  dalje u tekstu: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi čl. 44. st. 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je bespredmetna.

 

Ispitivanjem pobijanog rješenja u povodu žalbe zatvorenika I. V., a po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08., utvrđeno je da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., uslijed koje je to rješenje trebalo ukinuti po službenoj dužnosti, dok je žalba zatvorenika I. V. postala bespredmetna.

 

Naime, prema izreci pobijanog rješenja prijedlog Kaznionice u L. za uvjetni otpust zatvorenika I. V. podnesen po službenoj dužnosti odbijen je na temelju odredbe čl. 159.a toč. 1. ZIKZ-a. Obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski sud navodi da "U prilogu za uvjetni otpust po službenoj dužnosti Kaznionice u L. nije dostavljena izjava zatvorenika jer zatvorenik odbija dati izjavu u smislu suglasnosti za obradu prijedloga za uvjetni otpust" te, nadalje, da iz prijedloga Kaznionice u L. za uvjetni otpust "proizlazi da zatvorenik nije suglasan da mu Kaznionica u L. piše prijedlog za uvjetni otpust."

 

Na opisani način ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. koja se sastoji u tome što je izreka pobijanog rješenja proturječna njegovim razlozima. Naime, odredbom čl. 159.a toč. 1. ZIKZ-a, pozivom na koju prvostupanjski sud donosi pobijanu odluku, propisano je da će sud rješenjem odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti u smislu čl. 158.a ZIKZ-a ako zatvorenik ne pristane na uvjetni otpust. Iz obrazloženja pobijanog rješenja, međutim, ne proizlazi da zatvorenik I. V. nije pristao na uvjetni otpust, već da "odbija dati izjavu u smislu suglasnosti za obradu prijedloga za uvjetni otpust".

 

Nadalje, razlozi pobijanog rješenja o odlučnoj činjenici potpuno su nejasni jer se, kako što je već prethodno izloženo, najprije navodi da zatvorenik "odbija dati izjavu u smislu suglasnosti za obradu prijedloga za uvjetni otpust", a potom da iz prijedloga Kaznionice u L. za uvjetni otpust "proizlazi da zatvorenik nije suglasan da mu Kaznionica u L. piše prijedlog za uvjetni otpust." Osim toga, ovo potonje navedeno je proturječno onome što je navedeno u izvješću Kaznionice u L. Naime, u tom je izvješću navedeno da "je zatvorenik odbio potpisati izjavu o suglasnosti za podnošenjem prijedloga za uvjetni otpust."

 

Dakle, iz izvješća Kaznionice u L., na sadržaj kojega se poziva prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje, ne proizlazi da zatvorenik nije pristao na uvjetni otpust (što je, sukladno odredbi čl. 159.a toč. 1. ZIKZ-a, obligatorni razlog za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust podnesenog po službenoj dužnosti), već samo to da je zatvorenik odbio potpisati izjavu o suglasnosti za uvjetni otpust.

 

Osim toga, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o prijedlogu Kaznionice u L. za uvjetni otpust zatvorenika I. V. po službenoj dužnosti zatvoreniku neosnovano uskratio pravo da se na sjednici vijeća za uvjetni otpust očituje o tome pristaje li na uvjetni otpust budući da zatvorenik na tu sjednicu nije bio ni pozvan, a slijedom toga, ni nazočan (zapisnik na listu 12 spisa predmeta). Na opisani način prvostupanjski sud je postupio i protivno odredbi čl. 159. ZIKZ-a kojom je propisano postupanje prvostupanjskog suda prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu. Naime, odredbom čl. 159. st. 2. ZIKZ-a izričito je propisano da se na sjednicu poziva zatvorenik, time da se njegova prisutnost na sjednici vijeća može osigurati i putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio - video konferencija), dok je čl. 159. st. 3. ZIKZ-a propisano da će se na sjednici vijeća za uvjetne otpuste, između ostaloga, saslušati zatvorenika, nakon čega će vijeće donijeti odluku o prijedlogu za uvjetni otpust.

 

Uzevši, dakle, u obzir sve prethodno izneseno, pobijano rješenje je u povodu žalbe zatvorenika I. V., a po službenoj dužnosti, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu nedostatke pobijane odluke na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem, u nazočnosti zatvorenika ponovno razmotriti jesu li ispunjeni uvjeti za prihvaćanje prijedloga za uvjetni otpust podnesenog po službenoj dužnosti, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će potom i valjano obrazložiti.

 

Slijedom svega iznesenoga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 1. lipnja 2020. godine

 

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu