- 1 -              II Kž 225/2020-4

Broj: II Kž 225/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. D., zbog kaznenih djela iz članka 111. točaka 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 6. svibnja 2020. broj Kv I-14/2020-6 (K-3/2020-11), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 1. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog A. D. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. D., koji se tereti za dva kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točaka 1. i 4. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.). Dalje je određeno da se u istražni zatvor uračunava vrijeme uhićenja i lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. srpnja 2019. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žali se optuženi A. D. po branitelju, odvjetniku J. J., s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima koji se pozivaju na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te ističu da "se pobijana odluka ne može ispitati uslijed nepostojanja razloga o odlučnim činjenicama, kao i uslijed nejasnoće i proturječnosti nedovoljno obrazloženih razloga na kojima je utemeljena pobijana odluka", pobijano rješenje sadrži jasne i dostatne razloge u svim potrebnim elementima. Osim toga, žalba ne daje nikakve konkretne argumente u pravcu ove žalbene osnove.

Sud prvog stupnja nije počinio niti bilo koju drugu postupovnu povredu na koju drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

Osporavajući osnovu za istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., žalitelj ističe da nije utvrđeno da bi optuženik pobjegao u susjednu državu u kojoj je rođen, da nema državljanstvo Bosne i Hercegovine, da nema redovnih novčanih primanja, da su mu oduzeta novčana sredstva koja je imao prilikom uhićenja, kao i da mu je oduzeta putna isprava tako da nema mogućnosti prelaska državne granice. Međutim, sve ove okolnosti ne dovode u pitanje stav prvostupanjskog suda da i dalje kod optuženika postoji namjera nedostupnosti sudu i bijega, koji stav se temelji na činjenici da je isti nakon inkriminiranog događaja uhićen nedaleko od državne granice s Bosnom i Hercegovinom s putnom ispravom i razmjerno visokom sumom novca koja je u znatnom nerazmjeru s činjenicom primanja socijalne pomoći. Ta namjera je zacijelo u vezi i s činjenicom da se optuženik u ovom postupku tereti za dva kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora zbog čega mu prijeti visoka zatvorska kazna. Time su u cijelosti ostvarene osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. koje i dalje prevladavaju u takvoj mjeri da jedino mjera istražnog zatvora predstavlja dovoljnu garanciju zaštite od bijega, a njezina nužnost nije uspješno dovedena u pitanje žalbenim navodima.

Opširnim žalbenim navodima se osporavaju osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženik puštanjem na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela. Tako se tvrdi da je isti neosuđivan, da nije sposoban shvatiti posljedice svojih postupanja, da bi trebao imati osiguran prikladan smještaj u ustanovi za psihijatrijsko liječenje, a da medicinska dokumentacija datira iz prošlosti i ne prikazuje aktualno mentalno zdravlje optuženika. Potom se detaljno analizira i osporava pravilnost rezultata kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja.

Međutim, optuženik se u ovom postupku tereti za dva kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točaka 1. i 4. KZ/11. na način da je 9. srpnja 2019. iz pištolja ispalio po jedan hitac u glavu djelatnicima Centra za socijalnu skrb Đ., I. P. i B. P. u prostorijama Centra, iz neposredne blizine, od čega su oboje ubrzo preminuli, koje postupanje ukazuje na ustrajnost optuženika u namjeri lišenja života. Nadalje, vještaci psihijatar i psiholog su našli (list 347. spisa) da kod optuženika dominiraju crte emocionalne nestabilnosti, impulzivnosti, anksioznosti, paranoidnosti i agresivnosti te nizak prag tolerancije na frustracije. Osim toga, u dopisu Centra za socijalnu skrb od 13. svibnja 2019. (list 176. spisa) upućenom Policijskoj postaji Đ. upozorava se na agresivno ponašanje optuženika prema djelatnicima Centra unazad nekoliko mjeseci i traži poduzimanje mjera. Ove okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti ukazuju na opasnost od ponavljanja djela.

Žalbeni navodi svojim sadržajem već ulaze u činjenična pitanja vještačenja koja se mogu razmatrati jedino od strane onog vijeća koje će odlučivati o kaznenoj odgovornosti optuženika, a obrana će imati prilike ponoviti ove navode na raspravi u kontradiktornom postupku gdje će biti podvrgnuti ocjeni raspravnog suda.

Kod takvog stanja stvari, nema sumnje da se jedino istražnim zatvorom može ostvariti svrha specijalne prevencije pa se u žalbi predloženim mjerama opreza za sada ne bi ostvario onaj zaštitni učinak koji se ostvaruje lišenjem slobode optuženika.

Stoga nije u pravu optuženik niti kada osporava činjenična utvrđenja.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. lipnja 2020.