- 1 -              II Kž 228/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 228/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. O., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog B. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 15. svibnja 2020. broj Kovm-5/2020-9, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 1. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okrivljenog B. O. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog B. O., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 3. KZ/11. i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv okrivljenika je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni B. O. po braniteljici, odvjetnici S. O., s prijedlogom da mu se istražni zatvor ukine, podredno da se zamijeni nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i to, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoju odluku je dao jasne, dostatne i valjane razloge. Također je valjano obrazložio i zašto smatra da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera.

 

Osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 3. KZ/11. i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. proizlazi iz dokaza izvedenih tijekom provođenja istrage, a na kojima se temelji podignuta optužnica. Budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja vrlo detaljno izložio koji su to dokazi, pri čemu je ukratko iznio i njihov bitan sadržaj, a navedeno u cijelosti prihvaća i ovaj sud, to se isti ovdje neće ponavljati. Time je, dakle, ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

 

Prvostupanjski sud je također pravilno zaključio da na strani okrivljenika postoje one osobite okolnosti iz kojih proizlazi postojanje iteracijske opasnosti. Naime, podignutom optužnicom okrivljenik se tereti da je svoju izvanbračnu suprugu, prema kojoj je godinama bio fizički nasilan, usmrtio i to u prisutnosti njihove maloljetne kćeri. Iz provedenih dokaza proizlazi da je okrivljenik tada bio pod utjecajem alkohola, kao i to da se prema žrtvi i ranije nasilnički ponašao, odnosno verbalno je i fizički zlostavljao, a okolnost da je kazneno djelo teškog ubojstva počinjeno u prisutnosti zajedničkog maloljetnog djeteta žrtve i okrivljenika upućuje na izrazitu upornost, bešćutnost i visok stupanj kriminalne volje okrivljenika.

 

Nadalje, prema izvatku iz kaznene evidencije okrivljenik je do sada osuđivan u dva navrata i to zbog kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. i kaznenog djela protuzakonitog lova i ribolova iz članka 204. stavka 2. KZ/11. Točno je da se ne radi o istovrsnim kaznenim djelima onima za koja se sada tereti, kako se to ističe u žalbi okrivljenika. Međutim, navedeno ukazuje na to da je i njegovo ranije ponašanje bilo neusklađeno s pravnim poretkom te da osude na kazne zatvora u oba navrata na okrivljenika nisu utjecale na način da ga odvrate od daljnjeg protupravnog postupanja. Ono je, naprotiv, progrediralo, budući da je okrivljenik sada osnovano sumnjiv za počinjenje dvaju novih kaznenih djela od kojih je jedno (ono iz članka 111. točke 3. KZ/11.) među najtežim kaznenim djelima propisanima kaznenim zakonodavstvom. Osim toga, okrivljenik je i prekršajno kažnjavan i to zbog prekršaja protiv javnog reda i mira iz članka 13. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Kada se uz sve izneseno uzme u obzir i to da iz iskaza svjedoka, djece okrivljenika i žrtve, proizlazi da je okrivljenik učestalo bio alkoholiziran i da je u tom stanju na njih vikao i nasilnički se ponašao, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoji opasnost da će on boravkom na slobodi ponoviti istovrsna kaznena djela protiv života i tijela druge osobe, odnosno na štetu svoje djece. Stoga je protiv njega primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje nužna radi otklanjanja iteracijske opasnosti.

 

S obzirom na sve prethodno izloženo, ne mogu se prihvatiti žalbene tvrdnje okrivljenika da ranija kaznena i prekršajna osuđivanost nisu dostatne da bi opravdale produljenje mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Osim toga, te okolnosti nisu bile ni jedine ni odlučujuće prilikom donošenja odluke o opravdanosti daljnje primjene ove mjere protiv okrivljenika.

 

Budući da žalba okrivljenog B. O. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi u istome bila ostvarena koja od povreda na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 1. lipnja 2020.