1              Poslovni broj: Gž Ob-328/2020-2

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-328/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u pravnoj stvari predlagateljice K. K. iz Z, OIB: … koju zastupa punomoćnica E. K., odvjetnica u Z., protiv protustranke I. V. iz Z., , OIB: …, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta G. V. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa posebna skrbnica A. B. dipl. prav. zaposlena u Centru u Z., radi određivanja mjere zabrane približavanja djetetu, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1Ob-1853/17 od 13. prosinca 2019., 1. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1853/17 od 13. prosinca 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je rješenjem zabranjeno protustranci kao ocu približavanje maloljetnom djetetu G. V. u svim razdobljima preko (izvan) susreta i druženja određenih presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-1840/15 od 10. lipnja 2016. te za vrijeme održavanja svih natjecanja, osim onih koja se održavaju u Zagrebu i okolici u vrijeme održavanja osobnih odnosa djeteta i oca.

 

Protiv tog rješenja žalbu podnosi protustranka pobijajući ga bez preciznog navođenja žalbenih razloga, kao i bez preciznog prijedloga u pogledu načina odlučivanja u drugom stupnju. Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je neosnovana.

 

S obzirom na činjenicu da žalitelj nije žalbu podnio zbog žalbenog razloga bitne
povrede odredaba parničnog postupka, pobijano je rješenje u vezi s tim žalbenim razlogom ispitano po službenoj dužnosti u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) čija je primjena utemeljena na odredbi članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 i 98/19, dalje u tekstu: ObZ). Tako je žalbeni sud utvrdio da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

S tim u vezi valja posebno istaći da je maloljetno dijete u postupku bilo valjano zastupano jer je, u skladu s odredbom članka 487. ObZ-a, dijete zastupao posebni skrbnik kojeg je imenovao prvostupanjski sud rješenjem R1 Ob-1853/17 od 20. listopada 2017.

 

Predmet je postupka određivanje mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta iz nadležnosti suda, i to zabranom približavanja djetetu sukladno odredbi članka 154. ObZ-a,

 

U postupku je utvrđeno da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-1840/15 od 10. lipnja 2016. (kojom je inače razveden brak predlagateljice i protustranke), određeno da će njihovo maloljetno dijete G. V. rođen ... živjeti s majkom. Ujedno je određeno da će se osobni susreti i druženja između protustranke s maloljetnim djetetom održavati prema dogovoru roditelja, a najmanje: svaki četvrtak od 15,00 do 19,00 sati kada dijete ima nastavu u jutarnjoj smjeni, a kada dijete ima nastavu u popodnevnoj smjeni od 16,30 do 19,30 na način da otac preuzme dijete iz škole i vrati ga na adresu stanovanja majke nakon susreta i druženja, zatim svaki drugi vikend od petka u 17,00 sati do nedjelje u 19,00 sati, polovicu ljetnih praznika svake godine od 1. srpnja u 15,00 do 1. kolovoza u 19,00 sati i od 20. kolovoza u 15,00 sati do 1. rujna u 19,00 sati, zatim polovicu zimskih praznika svake parne godine od 23. prosinca u 15,00 sati do 30. prosinca u 19,00 sati, a svake neparne godine od 30. prosinca u 15,00 sati do 6. siječnja u 19,00 sati, zatim polovicu proljetnih školskih praznika svake neparne godine od ponedjeljka prije Uskrsa u 15,00 sati do Velikog četvrtka u 19,00 sati i svake parne godine od Velikog četvrtka u 15,00 sati do uskršnjeg ponedjeljka u 19,00 sati, potom svaki drugi blagdan i neradni dan u Republici Hrvatskoj od 10,00 sati do 19,00 sati, a koji nije obuhvaćen gore navedenim načinom održavanja susreta i druženja, sve na način da otac preuzme i vrati dijete na adresi stanovanja.

 

U ovom je postupku rješenjem R1 Ob-1853/17-4 od 30. listopada 2017. već pravomoćno zabranjeno protustranci I. V. kao ocu da se neovlašteno približava maloljetnom djetetu pred školom D. C. u Z., , pred školom Z. B. u Z. te pred adresom stanovanja u Z., na udaljenosti od 100 metara. Ujedno je zabranjeno protustranci I. V. uznemiravanje maloljetnog G. V. neovlaštenim ustavljanjem veze s djetetom putem telefona, elektronske pošte, sms poruka, viber poruka, what's app poruka ili skypom, kao i uznemiravanje maloljetnog G. V. uhođenjem na bilo koji način.

 

Nakon donošenja ove mjere u postupku je, uz pomoć Centra za socijalnu skrb koje je postupajući kao pomoćno tijelo suda izvršilo potrebnu procjenu u skladu s ovlaštenjem iz članka 356. točke 2. ObZ-a, utvrđeno da kroz daljnji rad s roditeljima nakon donošenja spomenutog rješenja, unatoč određenoj korekciji svog ponašanja za koje je već utvrđeno da predstavlja psihološko zlostavljanje djeteta, otac nije iskazao kritičnost niti uvid prema svojim dosadašnjim postupcima, niti je savjetodavno dostupan te je procijenjeno kako mjeru zabrane približavanja izuzev termina osobnih odnosa određenih presudom o razvodu braka treba odrediti i nadalje jer ona doprinosi mirnijem životu djeteta. S obzirom na izvjesnu korekciju u ponašanju protustranke i stabiliziranje obiteljskih okolnosti, maloljetni G. više ne iskazuje stresne reakcije uslijed postupaka oca jer su se oni sada minimalizirali, a uz to je dječak zadržao odnos i kontakt s ocem u opsegu koji je dječaku prihvatljiv i ugodan.

 

Stoga je Centar za socijalnu skrb predložio da se ocu zabrani približavanje djeteta u svim razdobljima izvan razdoblja susreta i druženja određenih presudom o razvodu braka te za vrijeme održavanja svih natjecanja, osim onih koji se održavaju u Zagrebu i okolici i u vrijeme održavanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s ocem. Naime, višednevna ili cjelodnevna natjecanja kao i zajednička putovanja mogu dovesti do situacija u kojima bi otac svojim postupcima mogao izazvati određenu nelagodu i uznemirenost kod maloljetnog djeteta ili bi do slične reakcije djeteta moglo doći uslijed zajedničkog boravka majke i oca, a maloljetni G. najčešće traži da ga majka prati na natjecanjima, dok se ne utvrđuje prepreka da otac prati dječaka na natjecanjima koja su kratkotrajna te ne zahtijevaju posebnu organizaciju putovanja i održavaju se u Z. i okolici.

 

U takvim je okolnostima sud ocijenio da su ostvarene materijalnopravne pretpostavke za izricanje mjere zabrane približavanja djetetu, a žalbeni navodi ni najmanje nisu doveli u sumnju pravilnost takvog zaključka.

 

Naime, odredbom je članka 154. stavka 1. ObZ-a propisano da sud može u izvanparničnom postupku zabraniti roditelju koji ne stanuje s djetetom da se neovlašteno približava djetetu na određenim mjestima ili na određenu udaljenost ili da ga uznemirava na drugi način, primjerice neovlaštenim uspostavljanjem veze s djetetom ili uhođenjem.

 

Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je s jedne strane pravo i dužnost roditelja koje ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo i dužnost djeteta. To pravo i dužnost djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti i to Konvencija o pravima djeteta UN-a iz 1989. (Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991.), zatim Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97 i 4/02), Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine", broj MU 1/10) i Europska konvencija o kontaktima s djecom iz 2003. ("Narodne novine", MU, broj 7/08).

 

Ovi pravni akti, jednako kao i ObZ, ograničavaju pravo roditelja na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja u slučajevima u kojima je ugrožena dobrobit ili zdravlje djeteta, a i štite najbolji interes djeteta. Tako Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči djetetu koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima mu je ugrožena dobrobit. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u članku 8. jamči pravo na obiteljski život koje pravo uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, a to podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kad je to potrebno, među ostalim, radi zaštite zdravlja. Konvencija o ostvarivanju dječjih prava štiti na općenit način najbolji interes djeteta i u postupcima odlučivanja o susretima i druženjima u skladu s člankom 1. stavkom 3.

 

Iz navedenog normativnog okvira razvidno je da je zabrana približavanja djetetu jedna od mjera ograničavanja održavanja osobnih odnosa između maloljetnog djeteta i roditelja koja se izriče u slučajevima kada postoje za to ozbiljni razlozi ili rizici da će dobrobit djeteta biti
ugrožena.

 

S obzirom na činjenicu postojanja psihološkog zlostavljanja oca prema djetetu, s jedne strane, i na okolnost da način na koji je sud odredio zabranu približavanja doprinosi mirnijem životu maloljetnog djeteta, s druge strane, pravilno je sud primijenio materijalno pravo odnosno odredbu članka 154. ObZ-a kada je odredio predmetnu zabranu.

 

Naime, mjere kojima se zadire u obiteljski život, sukladno odredbi članka 7. ObZ-a, prihvatljive su ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera i uključujući preventivnu pomoć odnosno potporu obitelji. U opisanim prilikama određena mjera upravo predstavlja razumnu ravnotežu između ograničenja prava oca na ostvarivanje roditeljske skrbi o djetetu u dijelu koji se odnosi na susrete i druženja, s jedne strane, i zaštite prava i dobrobiti djeteta, s druge, u skladu s odredbom članka 128. ObZ-a.

 

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je protustranke valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

 

Split, 1. lipnja 2020.