1              Poslovni broj: Gž Ob-318/2020-2

Poslovni broj: Gž Ob-318/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. P., OIB: …, iz L., zastupanog po punomoćniku V. A., odvjetniku u R., protiv tužene R. P.,OIB: … iz M., zastupane po punomoćniku V. Z.,odvjetniku u R., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-397/2019 od 25. veljače 2020., dana 1. lipnja 2020.,

r i j e š i o j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-397/2019 od 25. veljače 2020. u pobijanom dijelu točke 2.izreke kojim je tužitelju S. P. naloženo nadoknaditi tuženoj R. P. parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kuna.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-397/2019 od 25. veljače 2020. u točki 2. izreke kojim je tužitelju S. P. naloženo nadoknaditi tuženoj R. P. parnični trošak u daljnjem iznosu od 1.250,00 kuna, tako da se u tom dijelu zahtjev tužene za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Pobijanim je rješenjem utvrđeno da su tužba i prijedlog za određivanjem privremene mjere u ovoj pravnoj stvari povučeni (točka 1. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tužitelju nadoknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu 3.125,00 kuna (točka 2. izreke).

Protiv dijela odluke o parničnom trošku (točka 2. izreke) kojim je tužitelju naloženo nadoknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna tužitelj podnosi žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući preinačiti ovaj dio rješenja i odbiti zahtjev tužene za naknadu parničnog troška.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

Odluku o parničnom trošku sud je donio temeljem odredbe članka 158. stavka 1. uvezi s člancima 155. i 164. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), a trošak je obračunao prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) tako da je tuženoj obistinio trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak sastava odgovora na prijedlog za određivanje privremene mjere u daljnjem iznosu od 1.000,00 kuna te za pristup na ročište od 9. prosinca 2019. u iznosu od 500,00 kuna što ukupno daje iznos od 2.500,00 kuna kojemu je dodao trošak poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 625,00 kuna i dosudio ukupno 3.125,00 kuna.

Žalitelj ne osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod dosuđenja troška zastupanja na ročištu od 9. prosinca 2019., ali osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod dosuđenja troška sastava odgovora na žalbu i prijedloga za određivanje privremene mjere smatrajući da se radi o nepotrebnim troškovima.

Žalitelj je djelomično u pravu. Naime, u konkretnom je slučaju tužena radnje sastava odgovora na protutužbu i odgovora na prijedlog za određivanje privremene mjere koje je tužitelj podnio u jednom podnesku, također poduzela u jednom podnesku što se ima smatrati obrazloženim odgovorom na više različitih tvrdnji i prijedloga iz istog podneska zbog čega dva podneska nisu bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Prema ocjeni žalbenog suda, kada tuženik jednim podneskom odgovara na jedan podnesak tužitelja kao što su tužba ili protutužba u kojem je sadržan i prijedlog za određivanje privremene mjere, tada njemu pripada trošak jednog odgovora čak i onda kada se tim odgovorom u isto vrijeme odgovara na tužbu ili protutužbu i prijedlog za određivanje privremene mjere.

Stoga žalbeni sud ocjenjuje da tuženoj za sastav podneska od 13. studenoga 2019. kojim odgovara na protutužbu i prijedlog za određivanje privremene mjere pripada trošak u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. točka 1. Tarife) koji je uvećan za trošak poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 kuna (Tbr. 42. Tarife) i daje ukupan iznos od 1.250,00 kuna.

U tom je smislu valjalo djelomično odbiti žalbu i potvrditi pobijani rješenje u dijelu točke 2. izreke kojim je obvezan tužitelj nadoknaditi tuženoj trošak u iznosu od 1.250,00 kuna temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, dok je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja u preostalom pobijanom dijelu kojim je obvezan tužitelj nadoknaditi tuženoj daljnji iznos od 1.250,00 kuna, valjalo preinačiti taj dio rješenja i odbiti zahtjev tužene za naknadu troška temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

Split, 1. lipnja 2020.