- 1 -              II Kž 227/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 227/2020-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. K., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 20. ožujka 2020. broj Kv I-7/2020. (K-14/2019.) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 1. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog S. K. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. K. zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Dalje je određeno da će sud, na temelju članka 131. stavka 3. ZKP/08., svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, preispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. K. po branitelju, odvjetniku M. J., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika pusti na slobodu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalba ističe da je povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. između težine inkriminiranih kaznenih djela te potrebe za trajanjem istražnog zatvora. Dalje navodi da istražni zatvor traje skoro šest mjeseci pa da je davno postignuta njegova svrha, a da je svako daljnje produljenje suprotno načelu razmjernosti te pravu na slobodu iz članka 22. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14.)

 

Međutim, optuženi S. K. je osnovano sumnjiv (izmijenjena optužnica na listu 725. spisa) da je počinio kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, kazneno djelo prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina i teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 2. KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora od tri do petnaest godina. Isti je uhićen 30. kolovoza 2019. (list 391. spisa), što znači da u trenutku donošenja ovog rješenja boravi u istražnom zatvoru devet mjeseci, a s obzirom na najvišu propisanu  kaznu do petnaest godina zatvora, istražni zatvor do prvostupanjske presude može trajati dvije godine (članak 133. stavak 1. točka 5. ZKP/08.).

 

Povezujući sve ove okolnosti, ovaj sud smatra da još nije povrijeđeno, a niti ugroženo, načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., prema kojem je potrebno voditi računa o razmjeru između težine kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati i potrebe trajanja istražnog zatvora.

 

Nadalje, vodeći računa da je istražni zatvor nužna mjera jer se jedino lišenjem slobode optuženika može spriječiti u bijegu i ponavljanju kaznenih djela, ne radi se o povredi ustavnog prava na slobodu. Naime, zaštita društvenih vrijednosti koja se ostvaruje istražnim zatvorom u ovoj konkretnoj situaciji ima prednost nad optuženikovim ustavnim pravom na koje se žalba poziva.

 

Zbog visoke razine opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., za sada se u žalbi predložena mjera opreza oduzimanja putne isprave i svake druge isprave s kojom se može prijeći državna granica iz članka 98. stavka 2. točke 7. ZKP/08. ne ukazuje kao adekvatan supstitut lišenju slobode optuženika, a predloženom mjerom se uopće ne može ostvariti svrha specijalne prevencije.

 

Stoga nije u pravu optuženi S. K. kada osporava činjenična utvrđenja, a razmatranjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 1. lipnja 2020.