- 1 -              II Kž 224/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 224/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A.-M. V. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A.-M. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. svibnja 2020. broj Kv-I-Us-49/2020 (K-Us-9/2020) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 1. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog A.-M. V. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A.-M. V. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom I./ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv optuženog A.-M. V. produljen je istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a pod točkom II./ izreke mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 10. studenog 2018. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A.-M. V. po branitelju, odvjetniku R. B., s prijedlogom da mu se ukine istražni zatvor ili da se pobijano rješenje preinači i istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

 

Optuženi A.-M. V. je žalbu podnio i po braniteljici, odvjetnici J. S., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odmah ga se pusti na slobodu uz određivanje mjera opreza, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Budući da se ove žalbe međusobno sadržajno podudaraju i nadopunjavaju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženog A.-M. V.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A.-M. V. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a za svoju odluku dao je jasne, dostatne i valjane razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika. Također je pravilno zaključio da se svrha mjere istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti primjenom blažih mjera te je i tu svoju odluku valjano obrazložio.

 

Stoga optuženik nije u pravu kada, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ističe da je obrazloženje pobijanog rješenja paušalno i nedostatno.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženi A.-M. V. počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, a osobito iz provedenih dokaznih radnji pretraga mobitela i SIM kartica privremeno oduzetih od optuženika, prikupljenih podataka o uspostavi telekomunikacijskih kontakata s uređajima kojima su se koristili optuženici, analitičkog prikaza povezanosti telefonskih kontakata, podataka o ulascima i izlascima iz Republike Hrvatske, rezultata provedenog informatičko-telekomunikacijskog vještačenja te iskaza svjedoka i suoptuženika.

 

Stoga na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi optuženika kojima osporava postojanje te opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora analizirajući izvedene dokaze i dajući svoju ocjenu njihove vjerodostojnosti. Naime, prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela, koji, kao što je već navedeno, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. U toj situaciji sudovi nisu ovlašteni upuštati se u preispitivanje i ocjenu činjeničnih utvrđenja i kaznene odgovornosti optuženika. Tu će, naime, ocjenu dati raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

 

Uzevši u obzir da je optuženi A.-M. V. državljanin Rumunjske u kojoj državi mu je i prebivalište, dok mu je boravište u Velikoj Britaniji, a da za područje Republike Hrvatske nije vezan ni obiteljski ni imovinski ni poslovno, kao i to da je uhićen na graničnom prijelazu izlazeći iz Republike Hrvatske, i prema ocjeni ovoga suda, izložene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na opasnost da će on, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći. Stoga mu je opravdano produljena mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

Pravilnost takve odluke nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim tvrdnjama optuženika da uredno prijavljuje svoja prebivališta i boravišta te da je državljanin Europske unije, zbog čega da se u odnosu na njega može izdati europski uhidbeni nalog. Naime, a kao što je već prethodno navedeno, optuženik ima boravište u Velikoj Britaniji koja više nije članica Europske unije, tako da je mogućnost osiguranja njegove nazočnosti u ovom postupku primjenom instituta europskog uhidbenog naloga vrlo upitna.

 

Ni okolnost da optuženik ima maloljetno dijete ne umanjuje značaj okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega u slučaju njegova puštanja na slobodu, a što se tiče žalbenih tvrdnji kojima optuženik upire na svoje zdravstveno stanje, treba navesti da mu se odgovarajuća zdravstvena skrb može pružiti i u okviru istražnozatvorskog sustava.

 

Osporavajući postojanje iteracijske opasnosti i time osnovanost odluke o produljenju istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., optuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud paušalno obrazložio postojanje iteracijske opasnosti na njegovoj strani, da one okolnosti na kojima je utemeljena takva odluka prvostupanjskog suda nemaju takav značaj te da se, osim toga, radi o osobi koja nije kazneno osuđivana niti prekršajno kažnjavana.

 

Međutim, ni istaknutim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda o produljenju mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz navedene osnove. Naime, optuženom A.-M. V. potvrđenom optužnicom stavlja se na teret počinjenje kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. KZ/11., četiriju kaznenih djela krivotvorenja isprave u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 278. stavaka 1. i 3. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 2. KZ/11. i četiriju kaznenih djela pranja novca u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 265. stavaka 1. i 4. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. KZ/11., i to na području više država, tijekom duljeg inkriminiranog razdoblja, time da se upravo on tereti da je bio organizator zločinačkog udruženja u koje da je povezao u zajedničko djelovanje četiri suoptuženika i veći broj nepoznatih osoba, s detaljno razrađenim planom i podjelom uloga. Sve izloženo, uz brojnost i složenost inkriminiranih radnji počinjenih na štetu velikog broja državljanina više država te visina protupravne imovinske koristi, upućuje na iznimnu upornost i visok stupanj kriminalne volje na strani optuženog A.-M. V.

 

Stoga je, i prema ocjeni ovoga suda, primjena mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje opravdana i nužna radi otklanjanja iteracijske opasnosti na njegovoj strani, a značaj i brojnost prethodno izloženih okolnosti ne umanjuje ni činjenica da se radi o neosuđivanoj i prekršajno nekažnjavanoj osobi.

 

Uzevši u obzir sve prethodno izložene okolnosti iz kojih proizlazi postojanje, kako opasnosti od bijega, tako i iteracijske opasnosti na strani optuženog A.-M. V., prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se svrha istražnog zatvora za sada ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora blažim mjerama. Budući da je i za tu svoju odluku dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, na iste se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje i žalitelja.

 

Žalitelj smatra i da mu je zbog duljine dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru povrijeđeno načelo razmjernosti te da se istražni zatvor pretvara u izdržavanje kazne. Ovo osobito kada se ima u vidu da još nije određena rasprava, da su svi ostali suoptuženici stranci te se nalaze izvan Republike Hrvatske te da je okončanje ovog kaznenog postupka neizvjesno i s obzirom na cjelokupnu situaciju uzrokovanu pandemijom virusa COVID-19. Osim toga, ističe i da prvostupanjski sud, obrazlažući zašto smatra da načelo razmjernosti nije povrijeđeno, nije dao valjane razloge te nije primijenio tzv. dinamički pristup.

 

Međutim, ni istaknuti žalbeni navodi nisu osnovani. Prije svega, prvostupanjski sud dao je dostatne i valjane razloge za svoju ocjenu da do takve povrede nije došlo, pri čemu je uzeo u obzir sve elemente propisane odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08. Nadalje, imajući na umu razmjer između težine kaznenih djela za koja se taj optuženik tereti, kazne koja se prema podacima kojima sud raspolaže može očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora s obzirom na prethodno izložene okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti i opasnosti od bijega na strani optuženika, kao i složenost ovog kaznenog postupka i brojnost u njemu poduzetih radnji, načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., ni prema ocjeni ovoga suda, za sada nije povrijeđeno. Međutim, prvostupanjskom sudu se napominje da u daljnjem tijeku postupka s posebnom pozornošću pazi na to da je sud u postupcima u kojima je određen istražni zatvor dužan postupati posebno žurno jer je ustavno pravo optuženika koji su lišeni slobode da sud u najkraćem roku odluči o optužbi protiv njih, zbog čega se od suda u takvim predmetima traži posebna marnost u radu.

 

Budući da žalba optuženog A.-M. V. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi u istome bila ostvarena koja od povreda na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 1. lipnja 2020.