- 1 -              II Kž 230/2020-4

Broj: II Kž 230/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. S., zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00., 129/00. i 51/01. - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 8. svibnja 2020. broj Kv I-16/2020-6, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon dopuštene obnove kaznenog postupka, u sjednici održanoj 1. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog S. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, u tijeku postupka nakon dopuštene obnove kaznenog postupka protiv optuženog S. S., zbog jednog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 91. točke 4. KZ/97. i jednog produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 216. stavkom 1. i člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97., pod točkom I. produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), određen rješenjem toga suda od 11. prosinca 2019. broj Kv I-73/2019-7, koje je postalo pravomoćno 3. siječnja 2020., potom produljen rješenjem izvanraspravnog vijeća tog suda broj 2 Kv I-6/2020-6 od 19. veljače 2020, koje rješenje je postalo pravomoćno 20. ožujka 2020.

Pod točkom II. izreke tog rješenja odbijen je kao neosnovan prijedlog optuženog S. S. za određivanje mjera opreza i jamstva.

Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženik po braniteljici, odvjetnici S. D. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP/08., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje „te preinači rješenje u odluci o jamstvu“.

Žalba nije osnovana.

Prvenstveno, optuženik u žalbi tvrdi da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da pobijano rješenje uopće nema razloge koji bi opravdavali odbijanje jamstva ili određivanje mjera opreza, čime bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Protivno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kako u pogledu postojanja osnovane sumnje i postojanja posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., tako i one koji se odnose na nemogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama.

Nadalje, optuženik se opetovano poziva na bitnu povredu odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. tvrdeći kako mu je pobijanim rješenjem teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tvrdi kako se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju koristio "stereotipnim formulacijama", pri čemu je propustio dati svoju ocjenu okolnosti koje su od značaja za produljenje istražnog zatvora. Na taj način, kako tvrdi žalitelj, povrijeđena je presumpcija nevinosti optuženika.

Protivno ovim žalbenim navodima optuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoje one osobite okolnosti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. zbog realne i razborito predvidive opasnosti od bijega. Pri tome je prvostupanjski sud utvrdio, a potom i iznio konkretne okolnosti koje se odnose upravo na optuženog S. S.

Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je optuženik državljanin Republike Srbije koji u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno ni prebivalište, a niti boravište, te ga niti jedna osobna ili poslovna okolnost ne veže uz područje Republike Hrvatske. Osim toga, prema podacima u spisu predmeta, optuženik je bio nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske još od listopada 2002., kada su počinjena kaznena djela za koja je osnovano sumnjiv, te mu je još u stadiju istrage bio određen pritvor iz osnove u članku 102. stavku 1. točkama 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 62/03. - pročišćeni tekst), rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Vukovaru od 15. veljače 2005. broj Kio-3/05. Nakon toga je optuženiku suđeno u odsutnosti, te je u daljnjem tijeku postupka pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju 21 godinu. Optuženik je uhićen tek 1. srpnja 2019., nakon što su tijekom postupka izvršenja navedene kazne zatvora 16. ožujka 2012. izdane tuzemna i međunarodna tjeralica, a zatim i europski uhidbeni nalog 17. rujna 2018. Pri tome, suprotno navodima žalbe optuženika, o činjenici da se protiv njega vodi kazneni postupak, optuženik je imao saznanja i ranije, obzirom da mu je optužnica u ovom predmetu uručena 15. siječnja 2007. kada se nalazio na izvršenju kazne zatvora u KPZ N., Republika Srbija.

Prema tome, povezujući sve utvrđene činjenice s težinom kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret i visinom izrečene mu jedinstvene kazne dugotrajnog zatvora za terećena mu kaznena djela u postupku čija je obnova dopuštena, kao moguće motivacije za bijeg, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je protiv optuženika nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i da se ista svrha ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. pa tako ni jamstvom ili mjerama opreza.

Stoga, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 1. lipnja 2020.